Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Cvetličarna / Slovenija
Datum koncerta: 02.04.2016
Broj posjetitelja: 350
Nakon nekoliko godina legendarni makedonski gitarski virtuoz Vlatko Stefanovski vratio se u Sloveniju. »Hoće li koncerta uopće biti? Možda je otkazan?« pitao sam se dok smo fotograf i ja u 20:45 stajali ispred kluba »Cvetličarna« u Ljubljani, jer je pred dvoranom bilo tek nekoliko ljudi. Ali, gle vraga, strahovi su bili suvišni, jer se u svega nekoliko minuta okupilo nekoliko desetaka ljudi, no još uvijek premalo za takvu dvoranu, jer bi svi mogli stajati odmah ispod pozornice.
Organizatori su s početkom koncerta mudro odugovlačili uz raznovrsnu glazbu iz razglasa. Nema veze, dvorana se punila i u 22:10 koncert je počeo. Na pozornicu su izašli gitarska legenda Vlatko Stefanovski, bubnjar Dejan Dino Milosavljević i basist Đoko Maksimovski, i rock-blues-jazz večer s crvenom niti makedonskog narodnog melosa mogla je početi.
Koncert je bio pobjednička kombinacija za sve ljubitelje »balkansko-svjetskog« sviranja gitare uz snažnu, a prije svega odličnu podršku ritam sekcije, koja je u publici izazivala neobičan osjećaj ugode, mira i sreće, jer se izvodilo savršenom tehnikom, potkrijepljenom iskrenom pratnjom makedonske duše. Glazbenici su odsvirali prilično lijep raspon skladbi (op. ne nužno ovim redoslijedom, ili možda ipak) od Makedonsko devojče, Si zaljubiv edno mome, Fokusiram i zumiram, Seir, Jovano-Jovanke,Fosforna mesečina, Deca na sonceto, Guitar tzar, 7/8 oro, Ne si go prodavaj Koljo Ciflikot, Kalajdžisko Oro, Gipsy song, Kumova slama, Čuvam noć od budnih, Mamurni ljudi, Skopje, Kao kakao, Čukni vo drvo, Uči me majko, karaj me, Texas flood i Bistra voda…i u 23:55 završili nastup. Nakon kraće stanke i nepresušnog pljeska publike, što je navješćivalo »bis«, odsvirali su još dvije skladbe i dostojanstveno, a prije svega uz ovacije i zadovoljstvo publike, otišli s pozornice.
Tko je Vlatko Stefanovski i zašto on to može i to još kako zna? To je pitanje opće glazbene kulture, o njemu su oduvijek pisane samo hvalospjevi, a svaki ga glazbenik spominje isključivo s poštovanjem. Još iz razdoblja skupine »Leb i sol« (u sedamdesetima) bila je prepoznatljiva njegova vještina, a nakon četiri desetljeća fenomenalne karijere izgradio se u izvrsnog gitarista i kantautora s kojim je mnogim glazbenicima zacijelo neizmjerna čast surađivati. Slušati ga uživo u bilo kojoj kombinaciji uvijek je doživljaj za nezaboravan spomen.
Što napisati o zbivanjima na pozornici? Rutiniran, statičan nastup uz nekoliko reflektora skromne scenske rasvjete i dima, a istodobno koncert odlične tehničke izvedbe. Koncert za publiku koja ne traži spektakularne nastupe, ali svakako koncert za zahtjevne slušatelje takve glazbe. Dok sam pratio koncert, prošla me misao da na svijetu zapravo nema mnogo gitarista s takvom tehnikom i talentom kao Vlatko Stefanovski. No nikako ne smijemo zaboraviti njegova dva »pratitelja«, koja doslovno nadopunjuju njegov stil sviranja gitare i pjevanja te su svoj talent mogli izraziti kroz genijalne samostalne solaže i prilično mnogo mini solaža unutar skladbi.
Što napisati o zbivanjima ispred pozornice? Publika je bila generacijski izmiješana, u skladu sa svim razdobljima glazbe koju je stvarao Vlatko Stefanovski, a u publici su svakako prednjačili ljubitelji razdoblja skupine »Leb i sol«, koji još uvijek donekle razumiju makedonski jezik i znaju tekstove skladbi, zbog čega su se stari hitovi »Čukni vo drvo«, »Čuvam noć od budnih«, »Uči me majko, karaj me« …, tečno i jednoglasno pjevali na makedonskom jeziku.
Ljudi su uživali, a prostor je bio pun slikovitih emotivnih reakcija. Plesalo se, pjevalo i slušalo odličnu glazbu svjetskog gitarista.
Ritam »Jen dva, jen dva, jen dva tri…« možda je neobičan, ali je toliko poseban da ti se uvuče pod kožu i ostane tu zauvijek, baš kao i Vlatko Stefanovski. Od prvog koncerta prije nekoliko godina do koncerta u dvorani »Cvetličarna« 2. 4. 2016. osjećaj je isti; » hoću još«.
tekst: Jani Dolenc
fotografije: Miha Dolenc
Galerija slika
