Lokacija: Ljubljana / Gromka (Metelkova) / Slovenija
Datum: ponedjeljak, 17.06.2019
Počelo je! Doduše, službeno je početak zapisan za utorak, 18.06.2019., ali na sam uoči 60. međunarodnog Jazz Festivala Ljubljana, prvo je zagrmjelo u Gromki. Da. U uverturi za 60. jubilarno izdanje ovog cijenjenog festivala, posvećenog jazzu u svim njegovim znanim i neznanim varijetetima. U Gromki, dakle, gdje je sa svojom pratećom ekipom nastupio skandinavski bubnjarski posebnjak Paal Nilssen – Love.
Paal Nilssen – Love čovjek je koji je u Sloveniji nastupio već nekoliko puta. U kvintetu s kojim je te večeri »provalio« na Metelkovu, točnije u klub Gromka, »štangu« mu drže njegov norveški zemljak Frode Gjerstad na alt saksofonu, dok tri petine ostatka kvarteta zastupaju brazilski glazbenici, i to gitarist Bartolo, basist Felipe Zenicola i Paulinho Bicolor na udaraljkama, točnije na brazilskoj specifičnosti narodne tradicije zvanoj cuica. Kao što sugerira Paulinhovo prezime, koncert je trebao biti dvobojne naravi! Spoj free jazza sa sadržajima brazilske sambe. Groove preplavljen freejazzovskom avanturističkošću. Tu smo dualnost i dobili. U kvintetu zvanom Paal Nilssen – Love: New Brazilian Funk, dakle.
Doista je zagrmjelo. U pravom trenutku na pravom mjestu. Tu je »Gromka« i tu je pridjev »gromoglasan«. To sve utjelovljuje Paala Nilssona .Izrazito je tjelesni bubnjar i da je imao činele postavljene ravno, bi gotovo zamijenio njegov set sa setom pokojnog Johna Bonhama (Led Zeppelin). Koncert je počeo petnaest minuta nakon devet navečer i trajao točno jedan sat zajedno s dodatkom. Ali ne pitajte što se sve događalo tijekom tog sata. Bend se je rasprsnuo na čestice, a to vrijedi osobito za bijesnog Paala, koji nije škrtario s nevjerojatnom brzinom i ekstremno bučnim zamasima. Topovski zamasi, izrazito bučan i do mjere grub pristup, sirov, trenutačno već gotovo punkerski te naravno invazivan. Pogotovo kad se uključi prodorni bas Felipea Zenicole, koji je često pružao izniman oslonac gromoglasnom kalibru koncertnog nastupa. Paulinho Bicolor je specifičnostima cuice dopunjavao zvuk i u smislu dodatnog limenog puhača. Možemo reći da je svirao kao na bubnjeve koji govore. Luda kolizija »mekog s tvrdim pristupanjem«, u pravu eklektičnu furiju freejazzovskog razuzdanog ludovanja i kreaciju slikovitog groovea, koji je još uvijek djelovao vrlo muzikalno i kompaktno i daleko od toga da bi slučajno bio (pre)tvrd orah za glodanje.
Alt saksofon se fenomenalno vezao u dijalogu s oglašavanjem cuica bubnjeva, u kontrastnom zvučanju zabijena gitara cijelo je vrijeme birala zabavnu šaku krajnje »srušenih« akorda u plasmanu kontrastnih harmonija. Percepcija i instinkt. To je vodilo ovaj izbrušeni kvintet, a nastup je još jednom potvrdio da je jedino koncert onaj pravi čin koji se u takvom pristupu glazbi može punokrvno dotaknuti slušatelja te ga odvesti i začarati. Radilo se o jedinstvenoj predstavi kojoj nema ravne nijedna prethodna. Koncertni unikat, kao što je unikatna i sama pojava kvinteta. Bend nije samo tutnjao u bogatom izdatku slikovitih improvizacija. U trenucima je znao sasvim ugodno ostaviti šund i prenijeti događanja prema potpunoj mekoći. Takav kontrastni dijalog vodilo je instinktivno zamjećivanje, gdje su si dodavali upade Paulinho, Frode i Bartolo, a Paal je tada koristio dodatne udaraljke te shakere kojima se uklapao u »milozvučja« i najviše markirao osnovni ritam blagim nagaznim na bas bubanj. Iznenada je pak posve neočekivano zatutnjao prodoran bas i bend je uskočio u rušilački groove, koji je požnjeo velike ovacije publike. Ona je punokrvno osjetila taj slikoviti kontrastni preskok.
Doista izvrstan izbor otvaranja i uvoda u ovogodišnjih velikih 60 godina Jazz festivala Ljubljana. Paal Nilssen – Love: New Brazilian Funk odveli su nas u sat vremena lude glazbene avanture, koja udara neobičnošću i velikom zvučnom šarolikošću i u kojoj si fragmentiranost i kompaktnost neprestano pružaju ruke i u kojoj je, kao što je rečeno, ritmika ne samo ravnopravna, nego dominantna u samom zvuku freejazzovske premise, prožete punk šundom te izvanrednoj koliziji Paalove bubnjarske tehnike i Paulinhova salsiranja na slikovitom brazilskom narodnom instrumentu zvanom cuica. Izniman zvuk, izniman zgusnutost, nepopustljivost, žar, sviranje na puno i savršeno razdavanje. Točno ono po što dolazi glazbeni gurman, kojeg privlači avangarda, eklekticizam i neobičnost. Dakle, na granici »podražujućeg« ekscesa!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
