Vlastita naklada
Datum izlaska: 07.06.2019
Produkcija: Aleksander Arsov
Duljina albuma: 45.03 min
Žanr: electronica / ambient / chillout / psychadelic
Aleksander Arsov vrlo je iskusan i prekaljen glazbenik. I više od toga. Višeslojno satkan glazbenik, koji je i vrlo profinjen i vješt skladatelj, nadalje producent, a nadasve, osobito u posljednjoj eri svojeg djelovanja, zvučni eksperimentator. Njegova glazbena karijera inače seže duboko u osamdesete, gdje možemo naći njegovu prvu zapaženiju suradnju unutar kultnog sastava Gastrbajtrs, s kojim je izdao debitantski album i koji je kasnije prerastao u svima dobro poznate i cijenjene kraljeve slovenskog alternativnorockovskog podzemlja, Demolition Group.
Kasnije je Aleksander širio svoju umjetničku »svijest«, razvijao osjetilnost, instinkte i tako neprestano artistički sazrijevao. Okušao se u pisanju glazbe za reklamne špice, glazbe za djecu, vrlo vješto preskakao između fuzije žanrova, surađivao u lijepom broju izazovnih glazbenih projekata, a prije svega zavolio je rahljanje i širenje zvučnih prostranstava, kad se počeo intenzivnije okušavati u zvučnim manipulacijama izvijanja elementarnih gitarskih zvukova, koje je kroz procesirano efektiranje preoblikovao u jezgrovito ekspresivan splet apsolutne zvučne ezoterike slojevitog i skladnog zračenja elektronskih zvučnih pastela.
Za »Contribution To the Common Mandess«, koji je njegov ukupno četvrti samostalni album, Arsov se pretvorio u alter ego Unhappy. Kao što sugerira naslov albuma, bilo je prilično osobnog hrvanja s demonima unutrašnjosti, prošlosti. Na to apelira i sam omot albuma, rascijepljen između shizofrenog mentalnog kaosa i stanja zena. Posredno album možemo shvatiti i kao društveno kritično djelo,. »Opća ludost« (Common Madness) i umjetnikov “doprinos gorkog razočaranja” sve je prije nego djelo nekoga tko bi uživao u bezbrižnom obilju materijalne opskrbljenosti i duhovno-emotivne »ispunjenosti«.
Album je inače pun lebdeće lakoće pastela, koji se u zavodljivom spletu elektronskih manipulacija i sintetiziranih zvučnih zastora, a sve je to u cijelosti 100% purizam gitarskog sviranja (ali provedenog kroz efekte koje gitaristi u svojim standardnim scenskim gear-ovima inače ne koriste), razvija vrlo cerebralno, zapravo hipnotično i opojno, ako ne i transcendentalno. Također zbog mnogostrukih repeticija vodećih motiva, na koje Arsov prikvačuje i gradirano nanosi odabrane zvučne pastele.
Skladbe su često podložene programiranim ritmovima, koji pozivaju na plesnu vrtnju. U glazbenom smislu riječ je o silno privlačnom uratku koji ti odmah uđe pod kožu, jer je izgrađeni zvučni krajolik plod velike mašte, slobodoljubive idejne neukrotivosti, koja pod zapovijedanjem profinjene estetike detaljno filigranskog spajanja stvara neobičnu glazbenu priču. U njoj se rukuju avangardni avanturizam i ambijentalna elektronika, uhvaćeni su trenuci koje je moguće zvučno povezati s moćnošću NDW novovalnog zvuka, ali i krautrocka. Ukratko, glazba zanimljiva svima koje zanima široka paleta elektronskih manipulatora, od legendarnih Tangerine Dream do Schillera i svega između. Svakako je Unhappy zadržao nešto klasičnog gitarskog zvuka u skladbama, što dodatno bogati zvučnu sliku, a u Connection Overflow integrirao je i zavodljiv ženski vokal te dočarao i nešto trip-hop vibracije.
Uhvaćeni su trenuci svjetske glazbe, kao i neoklasike (Falling Apart), gitarski zvukovi mogu odzvanjati vrlo »egzotično – azijski« (dijelovi skladbe Obsessive Habits (Out Of The Woods)), a u nekom drugom trenutku vara osjećaj da slušaš violinu, iako je riječ o procesiranom zvuku gitare i slično. Album koji će te dakle u svemu jako iznenaditi i album koji zahtijeva više rotacija dok ga polagano otkrivaš i razgrćeš. Koprenu po koprenu. Sigurno je »Contribution To the Common Madness« do neke mjere »Andromeda Mihe Kralja za 2019. godinu«. Unatoč elektronskom karakteru, nosi iznimno toplu produkciju bogatog zvučnog spajanja pastela srednjih harmonija, kojom Arsov stvara iznimno snažnu atmosfersku kulisu. Grabežljivih raspoloženja ne manjka.
Album je satkan od rafiniranog izvlačenja nanošenja zvučnih petlji, koje u odjeku odzvanjaju poput zvučnih koprena, jedna preko druge, i stvaraju jezgru slikovitih i pečatnih harmonija koje nagovaraju transcendentalno. Ali kao što smo već rekli, alter ego Unhappy ipak nije tako nedužan i priličan broj trenutaka osjetno je mračan (Asynchronous Mind, Screaming Thoughts).
Teško je naći paralele pristupu koji bira Unhappy. Zapravo je Arsov u svom poduhvatu i u onome što nudi »Contribution To the Common Madness« jedinstven. Iako je album djelo finomehanike predanog aranžiranja, koje vapi za perfekcionizmom, razvija se u sjaju spontanosti i neočekivanog razvoja događaja. Takav je naime konačni dojam koji ostavlja nakon slušanja. I da. Dotakne slušatelja i budi ga. Unatoč ledu i ledenom vjetru, mračnim vizurama, na njemu ima prilično slatke opijenosti, koja beskrajno vodi konzumenta u posebnu glazbenu avanturu, gdje se posebno isplati ako znaš prilikom slušanja isključiti ratio. Tada album prima osobito snažno i intenzivno. Isključenje misli donosi prostor za poimanje glazbe na način koji smo zatajili davno prije. Album poput »Contribution To Common Madness« može ti donijeti učinkovit tripoidni prečac do »nesvjesnog« buđenja onih »prijamnika« tvog bića koje smo kroz stoljeća posve zanemarili i s kojima više ne komuniciramo.
Ako smo prije dvije godine uživali u novom Bowrain albumu, »Contribution To the Common Madness« novi je izvrstan dragulj slovenske elektronske glazbe za 2019. godinu i zasigurno jedna od najhrabrijih i najdrskije istraživačkih avantura na polju neotkrivenih dimenzija beskrajnih glazbenih prostranstava.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 10 / 10
Popis skladbi:
01 Awakening
02 Screaming Thoughts
03 Desolation Mind
04 Asynchronous Mind
05 Connection Overflow
06 Falling Apart
07 Predator (In Shorts and A Tie)
08 Structural Misbehaving
09 Seaside (Memories From My Future Life)
10 Modeled Truth
11 Obsessive Habits (Out Of The Woods)
Glazbeniki:
Arsov aka Unhappy: glazba, aranžmani, izvedba i tekstovi
Kaya Tokuhisa – vokal, vokalne linije
