Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Cerkno / Stari plac / Slovenija
Datum koncerta: 21.05.2016
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 37,00€
Treći i posljednji dan tradicionalnog dvadesetprvog jazz festivala u Cerknu bio je u prijepodnevnim satima vrlo živahan. Popratni program ponudio je pohod »gladnih« u društvu Daria Corstesea, koji je odabranima predočio nekoliko lukavih prehrambenih praznovjerja, nakon kojih su sudionici, kao i uvijek, ponovno sretno preživjeli, dok su Boštjan Gombač (Katalena) i Blaž Celarec na radionici poučavali djecu o glinenim instrumentima, uz završni zajednički koncert na kojem je skupina sudionika isprobala svoja glinena glazbala na glavnoj pozornici starog placa. U poslijepodnevnim satima u prostorijama škole nastupili su Joe McPhee i Daunik Lazro (Pourtant Les Cimes), dva saksofonista koja dolaze iz dva svijeta jazz glazbe i bez sumnje su izveli koncertno sladostrašće. Nažalost, autor ovog teksta nije bio na tom koncertu jer je trebalo nakon bujnog veselja malo rasteretiti moždani procesor kako bi lakše funkcionirao pri dolasku prvog benda na glavnu pozornicu trećeg dana festivala, a to je bio sjebani avant-trio Transitory Museum of Minds.
Riječ je o sastavu koji čine tri glazbenika s tri samosvojna vjetra glazbene otesanosti, a to su slovenski bubnjar i udaraljkaš nastanjen u New Yorku Dre Hočevar, saksofonist Michael Wroblewski i klavijaturist Christian Balvig. Hočevar je prošle godine uz sebe odabrao takav trio, a ovaj bi koncert čak trebao biti snimljen za potencijalno albumsko izdanje. Da je trio ponudio neobičnu, čak neuobičajenu i drsko izazovnu glazbenu slagalicu, nije ni potrebno posebno isticati. Ponajprije je pažnju prvi preuzeo Christian Balvig. On je elektronskom zvučnom »igračkom« (nekakvim »sekvencerom«) iz koje je izvlačio plejadu najneobičnijih, povremeno posve staroškolski ugođenih (»new wave«) zvukova i »umjetnom« zvučnom manipulacijom doslovno nasmijavao svojim lucidnim odzvukom dok se pridruživao saksofonu i udaraljkama. Balvig se pritom tako zaneseno kremžio dok je navijao i uvijao gumbe i povremeno preskakao na nagle udarce po klaviru da su njegove grimase zajedno sa zvukovima samo dodatno pojačale lucidni karakter tria. Zabavna kombinacija koja diše i svira za trenutak nadahnuća, po načelu transformiranja trenutne »provokacije« unutarnjih osjećaja koja iz njih izvlači unikatnu glazbenu priču, kakvoj trio slijedi i nesputano joj se prepušta.
Universal Indians with Joe McPhee nije ništa manje briljantna kombinacija! Trio Universal Indians je trio koji djeluje u vezi dvojice norveških glazbenika, Tollefa Ostvanga (bubnjevi) i Runea Stroma (kontrabas), koje smo mogli gledati 16.04.2016. u istom Cerknu i tamošnjem Baru Gabrijel kad su svirali sa sastavom All Included. Trio nadopunjuje američki saksofonist John Dikeman. Da stvar ne bi bila previše »jednostavna«, ovaj trio već nekoliko godina nastupa i u društvu veterana i u priličnoj mjeri jazz čudaka, ako ne i inovatora, saksofonista Joea McPheeja. Potonji je, kako je spomenuto, tog dana u Cerknu već nastupio, no očito je čovjek koji broji i piše neskromnih 77 godina još uvijek vrlo živahan i raspoložen za nestašluke. Kvartet je udario nesputano i strastveno, jazzovski nestašnom i vihornom glazbenom slikovnicom, u kojoj su si momci neprestano dodavali, u maniri slobodoljubivog slobodnog formata, solističke vragolije iznimno usklađene komunikacije, svakako formatirane na granici spontanog, ali uvijek neočekivanog razvoja događaja, u kojem priča free jazza uvijek uspije za dlaku ostati na jednoj nozi, da ne zaplovi predaleko izvan okvira fraziranja i ne utone u potencijalno masturbiranje bez glave i repa. Izvanredna komunikacija, izvanredna percepcija, izvanredna glazbena gozba u kojoj kvartet uvijek pronađe zajedničku točku glazbenog raskrižja na kojem se susretne i spoji, a zatim opet otplovi individualno svatko u svom smjeru.
Nešto slično vrijedi i za sastav koji je zaključio treći dan i time ponudio posljednje djelovanje festivala Jazz Cerkno. To su norveški Cortex, koje vodi trubač Thomas Johansson. I njega smo u društvu Tollefa Ostvanga i Runeja Stroma već susreli prije mjesec dana u Cerknu, kad je ovdje nastupio sa sastavom All Included. Kvartet, koji na očekivani način popunjava ritam sekcija bubnjeva i kontrabasa, a razgibava ga još i alt saksofon, i Cortex su u mnogočemu povremeno povukli na prethodnike Universal Indians, ili općenito gledano barem zadovoljavali ukuse skandinavskog pristupanja free jazz kulturi. Kvartet iskusnih glazbenika koji sviraju u mnogim drugim projektima i sastavima, kako se i očekivalo, zvučao je iznimno drsko, vrelokrvno, energično, dok je draškao svojim samoniklim glazbenim free jazz sadržajem i domišljatim upadima slobodne improvizacije, koja nikada nije zaplovila predaleko od vodećih motiva. Špas teatar i subotnje veselje u Cerknu otegnulo se još duboko u noć, davno nakon što su Cortex odsvirali svoju posljednju notu i ugasili svjetlo ovogodišnjem izdanju festivala Jazz Cerkno.
Kao i uvijek, po tradiciji. Jazz Cerkno ostaje točka taljenja najneobičnijih i u vizijama doslovno »sjebanih« jazz izvođača, koji uzburkavaju našu maštu i pune naše lutajuće duše i srca kipućom umjetničkom strašću. I nakon Boštjana Cveka. Neka živi Jazz Cerkno! Vidimo se tamo opet iduće godine.
Galerija slika
