Nastupaju: Valuk, Sarcom, Panikk, KAOZ, Paragoria, Noctiferia, Interceptor, Decapitated
Lokacija: Laško / Graščinsko dvorišče / Slovenija
Datum: petak, 06.07.2018
Što ti padne na pamet kad se spomene Laško? Sigurno pivo, festival Pivo in cvetje, možda još toplički turizam, a onda se priča polako iscrpi – Laško sigurno nije nešto što bi se baš povezivalo s metalom. Pa, to će se očito promijeniti. Već nekoliko godina ekipa Šmocla marljivo organizira metal događanja pod imenom Metaljot raspaljot, koji je ovaj put doživio prvo »open air« izdanje na prekrasnoj lokaciji grofovskog dvorišta u samom srcu Laškog. Osim toga, na festivalu u Laškom prvi put je zasvirilo i veliko strano ime (ekstremnog) metala, nitko drugi nego poljski Decapitated. Već na ulasku na prostor iznenadio je uređenošću i domaćom atmosferom koje su podsjetile na najljepše dane komenske Metal Manie.
Festival je zbog čak osam nastupajućih počeo već rano poslijepodne. U pet popodne su kao prvi na pozornicu, pred napola praznim prostorom, stupili idrijski pagan/black metalci Valuk, koji su prošle godine izdali svoj dugosvirajući prvijenac Kri gotove smrti. Idrijci su na pozornicu umarširali zakriveni kapuljačama i odjeveni u redovničke habite, a onda je dobrih pola sata nad Laškim zapuhao vjetar kuge, smrti i uništenja. Valuk su nanizali nekoliko doista zarazných gitarskih melodija koje su se brzo usidrile u uši, a plus treba upisati i tekstove na slovenskom. Valuk su tako nakon Srd još jedan dokaz da slovenski u black metalu može zvučati fantastično. Minus idrijskoj petorci ide zbog pomalo pretjerane statičnosti, jer su svi na pozornici bili prikovani za mjesto, no istina je da se plesni koraci u black metalu ionako ne očekuju. Ali Valuk su ponudili točno ono što se od njih očekivalo: konkretnu dozu sirovog i poganski obojenog black metala.
Iz Idrije u Metliku, od black metala do groove metala i Sarcom. Bijelokranjski veterani prošle su godine obilježili dvadeset godina djelovanja (minus nekoliko godina neaktivnosti usput), a ja sam ih ovaj put uspio uhvatiti prvi put i zato posve bez očekivanja. Danas je u bendu jedini preostali originalni član tuljavi vokalist Dejan »Crni« Mihajlović, koji je oko sebe nakon reuniona 2015. okupio prekaljene mačke dolenjske metal scene, uglavnom iz bendova Mordenom, Mephistophelian i Necrotik. Dečki su u dobrih pola sata odsvirali kaotičan i ljutit set groove metala pomiješanog s utjecajima hardcorea, ali i death metala, odraženog ponajprije u gitarskim rifovima. Sarcom su u svojoj glazbi spojili agresivnost bendova à la Pantera, Sepultura pa čak i nekih Pro-Pain, dobro razmigali vratove, a pred kraj je samo malo smetala pomalo ponavljajuća struktura skladbi i blago jednolično Crnijevo lajanje. Inače, šteta što Sarcom nemaju nikakav konkretan »nedemo« snimak i nadam se da će to još nadoknaditi.
Ljubljanski thrasheri Panikk već su bili mnogo poznatije ime, točno se znalo što od njih očekivati i to su i isporučili. Tornado thrash metala koji je unatoč lošijem zvuku opustošio sve pred sobom i publiku kao prvi doista pokrenuo. Dečki su Laško pozdravili pilećim uvodom Instigator of War, koji ruši poput višetonskog vlaka, a u nastavku su u vrlo dobrom svjetlu predstavili rušilice s prvijenca Unbearable Conditions i njegova nasljednika Discarded Existence. Panikk su u dobrih pola sata dodobra zalomili sa svojim Vio-Lence-sretnu-Forbidden-sretnu Power Trip-sretnu Demolition Hammer thrash metalom, kojeg ponajprije krasi gitarski dvojac Flere/Črešnar, koji svojim sjekirama pili kao horda kanadskih drvosječa, ubilačka ritam sekcija i unikatno Gapino vokalno lajanje. Odlično kasnopopodnevno zagrijavanje!
Koje su još beskompromisnije nastavile velenjske legende Kaoz i nakon Sarcom pripremile još jednu dozu masivnog groovea pred kojim se mogla sakriti i masnoća burgera iz prikolice u lijevom kutu trga. Kaoz po pozornicama nakon višegodišnje stanke lomata već dobre četiri godine i po dosad viđenom svaki koncert shvaćaju kao da im je posljednji. I ovaj put pripremili su savršen, beskompromisan, F.O.A.D. šut brutalnog groovea i sirovog Đokova vokala, koji u moshu ostavlja samo leševe. Sepulturoidno jurcanje moderno zvučećeg thrasha na steroidima ovaj je put posebno urodilo plodom, jer su podržavatelji benda već lijepo napunili prostor i bendu dali barem toliko energije koliko je on davao na pozornici. Dečki su dokazali da su u vrhunskoj formi i nadam se da će se pozornička energija prenijeti i na novi studijski uradak, koji bi bio prvi nakon čak petnaest godina.
U sličnim modernim zvukovima, ali mnogo kompleksnije i tehnički zahtjevnije nastavili su riječki metalci Paragoria, koji su se ove godine nakon (pre)dugog predaha konačno vratili na koncertne pozornice, a najavljuju i novi album. S obzirom na priličnu dugu koncertnu stanku, dečki su pokazali da im se ona zapravo uopće ne osjeti, jer je njihova uigranost bila na vrlo visokoj razini. Skladbe s prvijenca Decomposition of Mind tako su se opet prekrasno smjestile u uši, a nove skladbe isto tako obećavaju još jedan odličan uradak. Dečki su u strogo odmjerenom vremenu opet pobrinuli za orkan šarolikih, razigranih i kompleksnih rifova, nemilosrdni dvostruki vokalni napad te potresnu ritam sekciju. Nestrpljivo i otvorenih ruku dakle čekamo novi album!
Noctiferia se nakon pobjedonosnog obilježavanja kultnog prvijenca Baptism At Savica Fall vratila na stare tračnice hujanja osmožičanih gitara i mehaničkog industrial zvuka albuma od Slovenske morbide nadalje. Auditorij se do nastupa Noctiferie već lijepo napunio, tako da je publika brojala kojih tristo, četiristo glava, što je za premijerno izdanje festivala zavidna brojka. Bend je tako imao dobru podršku publike, kojoj se odužio jednako dobrim nastupom, što kod daleko najiskusnije domaće metal postave ionako nije pitanje. Dečki su se ovaj put uglavnom zadržavali u vodama aktualnog albuma Pax i ružili tako snažno da je tijekom jedne od skladbi nestalo i struje. Šteta samo što dečki s obzirom na nedavni koncert nisu zavirili malo dalje u svoju prošlost i ponudili barem kultni Fond of Lies. Ali nema veze, s nestrpljenjem čekam kako će zvučati Laibach u Noctiferia preobrazbi!
Kultni žalski Interceptor prije nepuna dva mjeseca u Šeščama su obilježili tridesetu obljetnicu festivala Fuck Off Commercial, koji je trebao biti i njihov posljednji koncert. Nagovorom organizatora Metaljot raspaljot srećom su se predomislili i još jednom stupili na koncertnu pozornicu, ovaj put navodno doista posljednji put (ako se tome naravno može vjerovati). Interceptor su Laško pozdravili (zasad) skladbom najnovijeg datuma, Homo Stupidus, a u nastavku su se vrlo slasnom setlistom dotaknuli ponajprije prvih dvaju albuma The Beginning i Fade. Dečki su se na povratnički koncert u Šeščama više nego očito vrlo dobro pripremili, jer su i u Laškom bili izuzetno dobro uigrani, Interceptor je tako tekao kao dobro nauljeni stroj Mad Maxova cestovnog ratnika, zato opravdano sumnjam da su Interceptor, pogotovo s obzirom na topao doček i suvereno pozorničko energiju, doista rekli posljednje.
Nakon Interceptor je došlo vrijeme da publika iz sebe iscijedi i posljednje atome snage i pozdravi velike i dugo očekivane headlinere festivala, poljske velikane tehničkog death metala Decapitated. Koliko je taj bend u svojih dvadeset godina djelovanja već prošao! Prvo tragična smrt originalnog bubnjara Viteka, koji je život u teškoj prometnoj nesreći izgubio sa samo dvadeset i tri godine. Ista nesreća teške je posljedice ostavila i na vokalistu Covanu. Gitarist Vogg je unatoč smrti svog brata skupio dovoljno snage da s bendom nastavi, s njim je bio sudionik čak i nesreće putničkog zrakoplova, a prije nekoliko mjeseci su Decapitated zbog optužbi za silovanje nekoliko tjedana proveli u američkim zatvorima. Od svih su optužbi naposljetku oslobođeni. Priznajem, ja sam zbog posljednjih događaja snažno sumnjao da će se pokupiti i već sam najavio kraj benda, no dokazali su suprotno i opet se vratili jaki kao prije. Točno takav je bio i njihov nastup u Laškom. Ljut, moćan, ali strastven, a Poljaci su želju za sviranjem metala isijavali na daleko. Unatoč nešto lošijem zvuku i ne baš zgovornom vokalistu Rafalu svoj su set odsvirali vrhunski i razorno, ispod pozornice izazvali pravi mosh kaos kojem se nije vidio kraj, a sljedećeg jutra je zacijelo nemalo vratova osjetilo posljedice burnog seta. Jasno je da su Decapitated najveće oduševljenje požnjeli željeznom klasikom tehničkog death metala Spheres of Madness, a uvjerili su i skladbama s aktualnog albuma Anticult, ponajprije pjevnim Kill the Cult. Decapitated zaslužuju sve pokloné što nakon svih prepreka s nepokolebljivom vjerom nastavljaju svoju misiju sviranja vraški dobrog death metala!
Dakle, kad povučem crtu: prvo open air izdanje Metaljot raspaljot ostat će zapamćeno u izuzetno toplom sjećanju. Organizacija festivala bila je na vrlo visokoj razini i većih propusta zapravo uopće nije bilo. Odabir bendova bio je odličan, lokacija je vrhunska za piće i hranu bilo je također pobrinuto. Jedine primjedbe su samo nešto lošiji zvuk, koji je pač žrtva prostora koji je teško optimalno ozvučiti, te barem jedan ili dva prijenosna WC-a premalo. U svakom slučaju, ekipa za odličnu izvedbu zaslužuje pohvale i svakako se nadam da će uspješnu priču nastaviti i u budućnosti.
autor: Rok Klemše
fotografije: Nina Grad
