Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Seebronn (Rottenburg am Neckar) / Festplatz / Njemačka
Datum koncerta: 31.07.2016
Broj posjetitelja: 6000
Cijena karte: 109,00€ (cijena trodnevne ulaznice u pretprodaji) / 135,00€ (na dan festivala)
Stigao je zadnji, to jest treći dan 11. festivala Rock of Ages. Bila je nedjelja i počelo je doista bijedno. Ujutro se izlilo. I lilo je. I lilo. Svuda oko Seebronna, u selima Hailfingen, Ergenzingen, Wolfenhausen, Bondorf, pa i u većem Rottenburgu am Neckar. Pljuskovi su bili žestoki. Sve do jedan popodne. Onda se vrijeme stabiliziralo, oblaci su polagano, ali uporno nestajali, a zamijenile su ih sunčeve zrake koje su se probijale kroz razdrte oblake. Nevjerojatna sreća s vremenom, već treći dan zaredom. Dakle, ni prevruće ni prehladno.
I zadnji dan počeo je s programom popodne, i to u pola četiri. Na rasporedu je bilo pet izvođača. Ipak, nastupila su samo četvorica. Otkazan je naime koncert glavne zvijezde trećeg dana, pop ikone osamdesetih Kim Wilde. Odmah nakon koncerta sastava Fargo na pozornicu je izašao voditelj festivala Horst i objavio da je zbog nesreće zatvoreno zračno pristanište u Stuttgartu. Iako su pokušali prebukirati let kojim je Kim Wilde sa svojim pratećim sastavom trebala stići na Rock Of Ages, nisu imali sreće pa je koncert morao biti otkazan. Nakon UFO-a, to je već drugi otkaz na ovogodišnjem Rock Of Ages festivalu!
Posula se prilična količina negodovanja, gunđanja pa i zvižduka. Tako su na rasporedu ostali samo Fargo, Erste Allgemeine Verunsicherung – neka vrsta »austrijske verzije, recimo to površno, slovenskih Agropop«, legendarni britanski rock teškaši Slade i iza njih znatno sofisticiraniji Barclay James Harvest (verzija sastava koju vodi basist Les Holroyd).
Još prije nesretne obavijesti o otkazivanju koncerta Kim Wilde, program trećeg dana otvorili su hard rock veterani iz Hannovera, njemački Fargo, koje vodi ništa manje legendarni basist Peter Knorn, poznat i po suradnji s heavymetalcima Victory. Nastup Fargo bio je ekskluziva ovogodišnjeg festivala, jer je zapravo nakon dugo vremena to bio jedini nastup sastava. Knorna u današnjoj postavi okružuju još gitarist i pjevač Peter Ladwig, glavni gitarist Arndt Shultz i bubnjar Nikolas Fritz. Bend, koji je u zlatno doba među ostalim otvarao koncerte AC/DC-u, Mother’s Finest i The Small Faces, svirao je svoj klasični materijal, koji obuhvaća albume izdane između 1979. i 1982. Svega četiri albuma. No to nije mjerilo. Nego materijal. Izuzetno zbijene skladbe pravog balansa između rockerske udarnosti i melodične zaraznosti, okrunjene nevjerojatno pjevnim i slušljivim refrenima. Energija zamijesena od pravovjernog hard rock tijesta stare škole koja te odmah osvoji. Sličnu uvodnu fenomenalnu dozu rock’n’rolla na festivalsku su pozornicu dan prije donijeli već Lucifer’s Friend. Izvrstan nastup legendarnog sastava u kojem je prije priključenja The Scorpions kratko vrijeme gitaru čeprkao čak i Matthias Jabs. S obzirom na rijetke koncertne nastupe sastava, izuzetno kompaktan, dotjeran i uigran nastup!
Sljedeći su na pozornicu stupili austrijski Erste Allgemeine Verunsicherung, odnosno skraćeno EAV. Šaljivdžije rock’n’rolla, mješavina nevjerojatno inteligentne satire i parodije na život modernog čovjeka. Sastav osnovan davne 1977. sekstet je kojeg predvode pokretačka snaga i tvorac bezgraničnih ideja kipuće i bujne mašte pjevač i glumac Klaus Eberhartinger, gitaristi Thomas Spitzer i Kurt Keinrath, klavijaturist Franz Kreimer, tamnoputi basist Alvis Reid i bubnjar Aaron Thier. Sve su oči bile uprte u teatar Klausa Eberhartingera, koji se tijekom predstave neprestano presvlačio u središnje likove kojima su bile posvećene pojedine skladbe repertoara. Ne samo lucidni tekstovi, nego i zamisao samih skladbi, gdje EAV u rockersko naslijeđe uključuju žanrovske opruge popa, funka, kabaretske glazbe, tanga, a po potrebi skladbe potkuju i latino ritmovima, alpskom polkom, a kad se »ruga« Talijanima (Heissse Nacht in Palermo), lijepo se doda i ležeran dašak mediteranskog melosa. Ukratko. Komedija bez kočnica. Ni tijekom stanki između skladbi Klaus nije dao publici da odahne, kad je u stilu jezičnog doktora spretno vrtio jezikom i tako neprestano nesputano ispaljivao humoreske kojima se nije nazirao kraj. Toliko srdačnog smijeha sigurno nije bilo izmamljeno iz publike tijekom nastupa nijednog drugog izvođača na cijelom festivalu. Sa smijehom, dakle, do suza i grčeva. Do boli. Tekstovi su naravno u cijelosti njemački. Bend je predstavio obvezne humoreske svog repertoara, kao među ostalim Ba-Ba-Bankübefall, Märchenprinz, Heiße Nächte (in Palermo), Fata Morgana, Küss die Hand, schöne Frau, An der Copacabana, Samurai, Was ist Loss, Geld Oder Leben, Burli,… Za gledanje EAV-ove predstave obavezno je poznavanje njemačkog jezika, inače vam u tren oka može postati dosadno.
Sastav Slade jedna je od rijetkih aktivnih legendarnih rock grupa koje su svojim pionirstvom nadahnule među ostalima sastave poput The Ramones, Kiss, Mötley Crüe, Twisted Sister itd.. a ekipa RockLinea do ovog dana, u desetogodišnjoj povijesti rada portala, još nikad nije uspjela uhvatiti na europskim pozornicama. Zato je zanimanje za nastup sastava bilo utoliko veće. U kvartetu su od originalnih članova postave danas još uvijek aktivni znameniti »pedalj čovjek« i gitarist Dave Hill te (danas) bezubi bubnjar Don Powell, dok mjesto basista (violinista) i dodatnog vokala popunjava John Berry, a poziciju glavnog pjevača i ritam gitarista Mal McNulty. Bend djeluje u takvoj postavi od 2005. nadalje. Autorskog materijala pak nema već od druge polovice osamdesetih, jer u ekipi već odavno nema glavnih nositelja ideja, a to su umirovljeni članovi izvorne Slade postave Noddy Holder i Jim Lea. Kako god. Bend je udario po notama nostalgije, i to s izvrsnim koncertom, na kojem je spretno iskoristio golemu i prostranu pozornicu (zajedno s »cat walkom«). Pozornica je bila osobito puna Davea Hilla, koji je neprestano divlje trčao s jednog kraja na drugi, dugo vrebao na čelu cat walka, gdje je čvrsto vezao uz sebe publiku, koja je tako tijekom koncerta cijelo vrijeme odlično surađivala s bendom. Kako i ne bi, kad imaš u rukavu komade (otvarajuće) Gudbuy T’Jane, pa dalje Lock Up Your Daughters, Look Wot You Dun, Everyday, Cuz I Love You, My Baby Left Me, Far Far Away, Run Runaway, Mama Weer All Crazee Now, Get Down And Get With It te u samom finalu vruće iščekivane My Oh My i za njom Cum On Feel the Noize. Luda koncertna ruleta Slade klasika i hitova. I bend odlično svira. Dave Hill, vjerojatno jedan od najmanjih gitarista cijelog planeta, ako ne i galaksije, koristi manji podij na koji se penje. Na njemu prekorači s lijeve na desnu nogu – njegova pozornička značajka, naime. Podiji su postavljeni i u sredini i na krajnjoj lijevoj strani. Kad danas vidiš Slade na pozornici, odmah postaje jasno zašto ih ubrajaju među grupe koje su drastično utjecale na razvoj kasnijeg glam rocka i glam metala. I dalje iz sebe cijede teške kvante neslućene rock’n’roll energije i izvedbene snage koju krasi briljantna visoka uigranost. Rock of Ages postao je kremeno naelektriziran, a voltaža eruptivnog rock’n’roll bijesa pun razvrata Slade nije popuštala. Koncert se preokrenuo u tren oka. Hillu i ekipi se, unatoč godinama, dugovječnost nikako ne vidi. I dalje se u današnjim Slade može osjetiti onaj mladenački žar i iskreni šarm nesputane rockerske magije!
S obzirom na otkazani nastup Kim Wilde, uloga glavne zvijezde nekako je tiho prešla na nastup sastava Barclay James Harvest feat. Les Holroyd. Bend je doduše bio zamoljen da produlji koncertni repertoar, no više od dodatnih pet minuta svirke nismo dobili. Tehničari su radije odugovlačili i rastezali stanke između izvođača. Zato je čekanje postalo vrlo mučno. Istodobno je Les Holroyd već na početku, to jest pri dolasku na pozornicu, izrazio suosjećanje sastava s publikom zbog otkazivanja nastupa Kim Wilde. Nastup Barclay James Harvest feat. Les Holroyd donio je na pozornicu izvođača koji se stilski na milju razlikuje od svega što smo do tog večera na festivalu doživjeli. BJH posjeduju artističku sofisticiranost. Nose elemente simfonijskog, kao i progresivnog rocka. Zato su prije bliži ljubiteljima progresivnog rocka, kao što su primjerice sastavi Pink Floyd, Camel, Genesis, pa kasnija garnitura sastava neo-progresivnog rocka, nego onima koji traže izravnu hard rock nabrijanost. Njih je naravno na festivalu bilo u odlučnoj prevlasti, pa nastup BJH feat. Les Holroyd nikako nije mogao dostaviti završni vrhunac u razvoju događaja na festivalu. Bolje bi naime bilo da su BJH feat. Les Holroyd i Slade u tom slučaju zamijenili uloge, odnosno pozicije na rasporedu nastupajućih. Posljedično nije bilo teško primijetiti konkretno osipanje publike, koja je uporno napuštala festivalsko prizorište tijekom nastupa BJH feat. Les Holroyd. Kako god, tko se znao uživjeti, bio je nagrađen. BJH su naime nevjerojatno melankolični u figurama vodećih melodija, a istodobno s lakoćom uspostavljaju koprenu mističnosti. Ipak je verzija BJH koju vodi Les Holroyd nešto više »rockerski nabrijana« u usporedbi s verzijom sastava koju vodi Holroydov nekadašnji BJH drug John Lees. Verzija BJH s Lesom Holroydom izvodi i pretežno kasniji materijal sastava. Zato nije ni iznenadilo da je sastav već kao drugu točku repertoara izabrao »razvikanu« i do tog dana vjerojatno najpoznatiju skladbu cijele BJH karijere, nazvanu Mockingbird.
Zanimljivo je bilo i to da je cijeli sastav bio tiho uštimljen s obzirom na prethodnike koji su toga dana već posjetili pozornicu festivala. Struktura zvučne slike zahtijevala je apsolutnu ravnotežu, pri čemu je kratko povukla glavna gitara, koja je u miksu ostala pretiha čak i u srednjim – instrumentalnim dionicama, koje je punila solažama. Te su solaže naime slijedile nevjerojatnu filigransku istančanost, po uzoru na majstore kontrole gitarskog tona, kao što su Andy Latimer (Camel) ili David Gilmour (Pink Floyd). Zato je utoliko više smetala premala čujnost gitare tijekom koncerta. S obzirom na to da tanki, tihi, čak pomalo sramežljivi (i piskavi) vokal Lesa Holroyda posjeduje nešto zrelosne izlizanosti, utoliko je dobrodošlije bilo povezivanje vokala u harmonizirane napjeve, koje tvore četvorica od pet članova kvinteta. U tome su BJH apsolutni majstori i taj je element tijekom izvedbe koncerta definitivno oduševio u punom iznosu.
Bend je počeo nastup skladbom Who Do We Think We Are?, nastavio već spomenutom Mockingbird, a slijedile su još: Time of Our Lives, Sip the Wine, Victims of Circumstance, Ring of Changes, Crazy City, akustična Poor Boy Blues, Fly Away, That Was Then… This Is Now, Love On the Line, Hymn,Tonight’s Gonna be the Night, Life is for Living.
Vrlo lijep nastup pun artističkog cjepidlačenja, a ipak pomalo pretiho uštiman. Zato je završetak festivala ostao bez završnog vrhunca koji bi svi posjetitelji festivala više nego zaslužili. Kao što je uobičajeno na bratskom festivalu Bang Your Head!!!, i za kraj festivala Rock Of Ages Horst je ponovno stupio na pozornicu, i ovaj put u društvu svoje male kćerkice, te uz nekoliko ohrabrujućih riječi zahvale posljednji put pozdravio publiku. Festival je potom zaključio fantastičan vatromet i »zastor je napokon pao«. Rock of Ages, vidimo se opet iduće godine! Nadajmo se da će izdanje festivala 2017. proći bez otkazivanja nastupajućih.
Galerija slika
