Autor: Rok Klemše
Izvođač: Hellcrawler
Izdavač: On Parole Productions
Izdanje: year_month
Trajanje: 31:02
Ocjena: 3.8/5
Zamislite klasični scenarij postapokaliptičnog špageti vesterna: prljavi revolveraš, pokriven poderanim prašnjavim ponča, uđe u napušteni saloon. Društvo su mu na stotinama prijeđenih kilometara pravili samo »tumbleweed«, žareće radioaktivno sunce, zveckanje repova zvečarki i mutanti gladni ljudskog mesa. S prstom nervozno na obaraču Smith&Wesson revolvera ulazi kroz škripava klatna vrata, a umjesto pijanog pijanista koji udara po klavirskim tipkama, iz polomljenog jukeboxa dočeka ga režanje HM-2 gitara. I stenjanje nekadašnjih posjetitelja taverne skrivenih u tami, sad napola istrunulih leševa žednih njegove krvi.
U takvoj postapokaliptičnoj atmosferi s drugim studijskim albumom Sandstorm Chronicles, nastavkom prvijenca Wastelands, vraćaju se Hellcrawler iz Nove Gorice. I novi je album vezan uz konceptualnu priču o Hellcrawleru, a zbog kadrovskih promjena skupina se predstavlja u nešto drukčijem, ali i dalje sebi svojstvenom svjetlu. Sandstorm Chronicles tako je malo klasičnija metalska ploča, s većim naglaskom na melodičnosti, što je vjerojatno rezultat spajanja gitarskog dvojca Andraža i Matjaža, kao gitarista nekadašnjih novogoričkih melodičnih death metal sastava Entreat, Evenrain i Slavocracy. Iako je mjestimice doista više melodijskih umetaka, ti elementi nipošto nisu prevladavajući. Hellcrawler i dalje ostaju čvrsto usidreni u death ‘n’ rollu u stilu kasnijih Entombed, a središnji lik skupine zombijevske nakaze reže sirovo zvučećim gitarama oplemenjenima klasičnim zvukom švedskog death metala – HM-2 pedalima.
Iako je sam zvuk albuma time posve švedski death metalski, Hellcrawler nisu kopija Nihilist, Entombed ili Dismember, jer se na Sandstorm Chronicles ponajprije čuju snažni utjecaji punka i d-beata, dijelom i crusta te black i heavy metala. Smjesa je tako taman dovoljno razigrana, a istodobno potentno eksplozivna i energična, usprkos tome što riffovi na prvu zvuče prilično jednostavno i što bubnjevi uglavnom ostaju upregnuti u cupa-cupa d-beat uzorke. Skladbama bi se možda moglo prigovoriti da su si međusobno malo previše slične, no dužina albuma od dobrih pola sata taman je dovoljna da stvar ne postane preemonotona. Riffovi su tako u svojoj »jednostavnosti« taman dovoljno udarni, a vokal taman dovoljno otrovan da te atmosfera albuma bez problema povuče u priču o postapokaliptičnom putovanju Hellcrawlera i pješčana oluja se vrti iznova i iznova. Povezanoj cjelini u prilog idu još i dobar, taman dovoljno prljav i ne pretjerano uglačan zvuk albuma (produkcija Janeza Zege lijepo je uhvatila prljavu bit benda, a za mastering se pobrinuo legendarni Dan Swanö) te super naslovnica s uskrsnim jajetom s prvijenca (Rattlesnake Tavern).
Postava
Pijoe – bubnjevi
Andraž – gitara
Miran – vokal
Matthias – gitara
Alan – bas
Produkcija
Hellcrawler
Popis skladbi
1. Unholyverse
2. Death Park
3. Grim Moira
4. Pathway in the Dunes
5. Hell’s Gorge
6. The Last City of Seiyn
7. Sea of Storms
8. Wasteland Shamanism
