Veličanstveni Avtomobili i promocija albuma `Daleč` – Kino Šiška (2016)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 13.10.2016
Broj posjetitelja: 450
Cijena karte: 16,00€

Slobodno možemo reći da su Avtomobili doista stigli daleko. Nakon svih ovih godina i njihovih vječnozelenih skladbi koje ostaju naše svakodnevne suputnice. Stigli su do desetog albuma u karijeri, do albuma »Daleč«. Zahvaljujući konkretnim promotivnim aktivnostima (objava promotivnih videa, singlova) i medijskoj podršci koja je pratila izlazak novog albuma, on se u mjesec dana ugodno smjestio u redovite rotacije na radijskim valovima, osobito nacionalnog radija, gdje su se skladbe Reka i Stopinje v snegu već lijepo udomaćile.

Koncert Avtomobila uvijek je posebno iskustvo. Svaki njihov koncert. Oni su »narodni« bend i u njihovu glazbenom jeziku, slobodno možemo reći art-izrazoslovlju, svatko može pronaći ponešto. Kombinacija poruke snažne i uvijek duboko intuitivne te osjećajne poezije s glazbenom estetikom jedinstvene i neponovljive karizme, u kojoj si u svojevrsnom okruženju rukuju rock, jazz, funk i naravno pop, za bend i dalje ostaje pobjednička. Recept za to ne znaju objasniti, ali ga posve spontano i intuitivno otkriju svaki put kad se nađu zajedno na pozornici.

Nekidan sam bio u Novoj Gorici, dan prije nastupa Avtomobila na domaćem terenu, u tamošnjem Kulturnom domu, gdje je bend već prije nastupa u Kinu Šiška premijerno predstavio najnoviji studijski uradak. Možda se sa svojim osobnim odušešljenjem novim albumom benda i novim koncertima u tom trenutku nisam baš našao u krugu prave klijentele, inače čvrstih Goričana koji su, baš kao i ja, tog dana krenuli prema Mostovni, gdje je sve bilo spremno za nastup pionira doom metala Pentagram. Tako sam naletio na priličnu dozu uzvratnog frktanja od strane žanrovski otuđenih glazbenih ukusa. Smiješno. Bez obzira na to, kad su u pitanju goričke Avtomobili, riječ je o lokalnom ponosu. Goričani bi im naime trebali podići barem spomenik. Kako god, Slovenci očito jako teško znamo biti ponosni na svoja kulturna postignuća i poistovjetiti se s njima. Opterećeni skromnošću i niskim samopouzdanjem. Čovjek bi naime u tom pogledu barem od lokalnog stanovništva očekivao tračak navijačke logike u prilog podršci domaćima, iako se glazbeno ne mora nužno poistovjetiti.

No da ne odlutam predaleko. Dugo smo ih čekali da dođu u Ljubljanu. Na pozornicu Kina Šiška stupili su u osam navečer i odsvirali maratonski koncert koji je trajao dva sata i dvadeset minuta. Nove skladbe Stopinje v snegu i Reka jedna za drugom otvorile su koncertnu večer. Već u uvodnom dijelu val nostalgičnih emocija pokrenula je izvrsna Pot domov, okružena podjednako izvrsnima April i Gorica, a bend je onu pravu radnu temperaturu ili scensku kemiju uhvatio negdje između skladbe April i udarnije art rockerske točke s mlađeg albuma EMŠO, broja Netopir (album »Pozna pomlad«, 2012). Slijede gosti. U skladbi Sama, koja zahtijeva posebnu vokalnu osjetljivost, na pozornici se pojavljuje Tokac (Dan D), Marko se povlači iza kulisa, Tokcu prepušta prvu frontalnu liniju i sve vokale, a Tomislav na svoj način otpjeva komad na izvanrednoj razini. Na svoj način, naravno. Tokca za predsjednika. Kao i uvijek, svojom proživljenom vokalnom karizmom ostavlja izniman pečat i to u bilo kojoj skladbi.

U uvodnom dijelu, do šeste točke, dok sam nastup benda pratio iz neposredne blizine, na pozornici se osjećala manja nesputanost, kao da bend još uvijek traži pravi »grip« izvedbenog perfekcionizma. Nešto nemira zračio je i Mirko za klavijaturama, koji se često trzavo osvrtao oko sebe tražeći kontakt s kolegama na pozornici, što je davalo naslutiti da se bend još »kalibrira«. I Marko je isprva bio pomalo suzdržan, trenutačno čak i malo plah, ali se kasnije, osobito kroz vrelokrvni Netopir, potpuno razmahao. David Morgan je i ovaj put u Netopiru odsvirao produženi bubnjarski solo koji je oduzimao dah. U toj točki David neprestano nadograđuje svoj solo, koji je na svakom koncertu malo drukčiji i uvijek snažno dotakne slušatelja. To je jazz. Njegov snare bubanj bio je izvrsno ozvučen i topovski je odjekivao u dvorani, kontrastno, izražajno, odlučno,.. Općenito su Avtomobili izgradili sjajnu zvučnu sliku. U tom pogledu imaju izvanredno iskustvo. Uspostaviti dobar zvuk u »stepenastoj« dvorani Kina Šiška, koja u tom pogledu nudi poprilično zamki, nije lak zadatak, a Avtomobili su to obavili s izvanrednom ocjenom, usporedivom čak s razinom kristalne jasnoće koncertnog zvuka Porcupine Tree, koji su na istom mjestu nastupili davnog dana, 03.11.2009. Sve je bilo jasno i razgovijetno. Šuligojev topao, organski i visoko melodijski prodoran bas, Bušijeva gitarska profinjenost, gdje je opet kraljevao u svom svijetu izvanrednih gitarskih domišljatosti i ornamenata. Morgan je pak Morgan, slobodno možemo reći jedan od najizbrušenijih slovenskih bubnjara nove generacije. I naravno oba brata, bez kojih cijele ove priče nikad ne bi bilo, a ne bi ni trajala. Jedinstvena vokalna karizma šarmantne pozornične figure Marka, uvijek profinjeni prijelazi Mirkovih klavirskih zavjesa, koje su nostalgično budile i vrijeme osamdesetih, a istodobno sa zvučnom toplinom bliskom starom dobrom Hammondu donosile jezgru zvučne slike, osobito u trenucima kad se Buši odlijepio u svoj svijet solističkih akrobacija, pri čemu je osobito uz pull off zatezanja (gdje je tražio pola tona ili ton više) po običaju opet marljivo stupao na prste, poput nekadašnjeg slavnog teniskog asa Borisa Beckera tijekom pripreme za svoj prvi servis.

Ukratko, skladbe poput Mraz i Argentina jedna za drugom izazivale su žmarce, publika je svaku skladbu nagrađivala odušešljenjem (burnije reakcije pobrale su naravno klasici), a potom je uslijedio drugi dio koncerta u kojem su Avtomobili opet dali prednost točkama s albuma »Daleč«. Na pozornicu su stupili puhači. Puhački trio trublja, trombon, saksofon i naravno još jedna posebna gošća, koja je kao jedina predstavnica ljepšeg spola dobrano oživjela koncert. Severa Gjurin! Ona je na pozornici ostala za tri skladbe. Skladbu Daleč otpjevali su, baš kao na albumu, u duetu zajedno s Markom, a potom su Severi Avtomobili prepustili glavni vokal u još jednoj uglazbljenoj vječnozelenoj klasici Skozi leta te najnovijoj Obsedela sva sama. Njezin proosjećajni nastup izvlačio je čaroliju, a vokalna karizma udahnula je točkama notu mistike. Puhači su se u glazbu Avtomobila uvijek izvrsno uklapali, uostalom već je prva postava Avtomobila imala saksofon. Ideja o integraciji puhačkog trija djelovala je i učinkovala izvrsno. U suglasju s energijom benda. Osobito u izuzetno zahtjevnoj novoj baladi Mladost, gdje je neprestano bojanje pozadine pratnje trombonom zapravo bitan gradivni element. Novu dimenziju tako su uz pratnju puhačkog trija dobile klasike Ljubezen ne stanuje tu i uvijek zanimljiva, u izvorniku new wave punk pokretom nadahnuta Ona nosi uniformu, koja je kroz zrelu artističku metamorfozu novih vremena prešla u izvrsnu art rock skladbu koja lako podnosi i dodire jazza. Jedna od najjačih skladbi novog albuma, Če si rojen, zaključila je njegovu promociju, a za njom je slijedio niz klasika koji su nas doveli do kraja nastupa, predvođen fantastičnima Drugačno nebo, Enkrat v življenju (s prodornim i uvijek zaraznim refrenskim napjevom), mistično zagledanom i čeznutljivom Enakonočje te u zaključnom dijelu tiho očekivanom V mrzlih dvoranah.

Obavezni bis donio je na početku onaj propušteni i najslađi vječnozeleni hit. To je skladba Gospodar, u kojoj je bend opet privoštio obilje razigranosti, osobito na relaciji Mirko – Buši (impro-dijalog relacije gitara-klavijature), a opet je malo zabave izvukao trenutak kad je publika željela prijeći na pjevanje refrena, dok se bend morao vratiti na još jednu kiticu prije nego što je naposljetku krenuo u refren. Umjesto skladbe Nekaj let, koja je bila dodana na set listu, bend je odlučio radije još jednom odsvirati izvrsnu novu Če si rojen i tako na veličanstven način zaključio ovu nezaboravnu i jedinstvenu koncertnu večer, koja će zauvijek imati posebno mjesto u dugovječnoj karijeri jedinstvenih Avtomobila.

Uvijek »sanjam« o koncertnim izdanjima u ovakvim prilikama. Obično se kod nas za to inače koriste Križanke ili emisija Izštekani, čak i Cankarjev dom. Ne sjećam se pak uratka nekog od slovenskih izvođača koji bi proizlazio iz Kina Šiška. Možda ćemo ovaj put imati takvu sreću, ali sumnjam. O tome sam sanjao već u listopadu 2012., kad su Avtomobili nastupili u Cankarjevu domu na tadašnjoj promotivnoj predstavi povodom izlaska albuma »Pozna pomlad«. Bend inače u džepu ima jedan koncertni album, no krajnje je vrijeme da nacionalna glazbena izdavačka kuća izda Avtomobilima prvi dvostruki koncertni CD dokument, možda popraćen i DVD-jem, koji će reflektirati artističko sazrijevanje benda kroz posljednje desetljeće djelovanja, odražavati njegov kreativni duh sadašnjosti i na kojem će uz obavezne klasike biti uključen i materijal posljednja dva studijska dokumenta. Obaju izvrsnih naravno.

Neka novi album odvede Avtomobile daleko, daleko, daleko… ususret još mnogim godinama!

fotografije: Klemen Udovč