Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: San Dona DI Piave / Revolver Club / Italija
Datum koncerta: 23.10.2016
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 20,00€
Stu Hamm i Greg Howe dva su izvanserijska glazbenika kojima ne treba posebno predstavljanje. Nekoć su već zajedno krenuli na turneju po Europi, kad su u svoj trio pozvali još jednog vrhunskog glazbenika, bubnjara Dennisa Chambersa. Ovaj put stari su drugari za svoju novu i ništa manje spektakularnu manifestaciju međužanrovske fuzije, s jasnim osloncem na jazz retoriku, u trio pozvali mađarskog bubnjara Zoltana Csorzsa, koji je svoje bubnjarske majstorije svojedobno nudio švedskim progresivnorockovskim revitalistima The Flower Kings.
Stu Hamm je 2015. izdao novi album »The Book of Lies«, a tako se zvala i turneja na kojoj je visokovirtuozni trio punog imena Stu Hamm Band feat. Greg Howe krenuo na pozornice europskih klubova. Ukupno treći talijanski koncert te turneje bio je najavljen u sjajnom klubu Revolver, smještenom u industrijskoj zoni mjesta San Dona Di Piave, koje se nalazi blizu većeg grada Trevisa, što znači da je iz Ljubljane to mjesto dostupno u normalnoj kasnopopodnevnoj vožnji od dobra dva sata (s usputnom stankom vožnja traje do dva i pol sata).
Revolver Club je prostor koji se može pohvaliti odličnom akustikom, odličnom opremom kad je riječ o scenskoj rasvjeti, koja je jamac šarene i razigrane igre mnoštva reflektora, a istodobno i izvrsnom opremom kad je riječ o glavnom ozvučenju. K tome je pozornica visoka i, iako je klupski prostor relativno malen i prima najviše 500 gostiju, upravo zbog visine pozornice osjećaj je kao da si na velikom koncertu, usred većeg prostora.
No, uvodni čin koncertne večeri pripao je domaćima. Riječ je o zanimljivom talijanskom duu Dolcetti, koji zastupaju Gianni Rojatti na gitari i sintesajzerima te bubnjar Erik Tulissio. Spomenut ću da je isti duo otvorio i koncertnu večer Stevea Vaia, 7.7.2016., u talijanskoj Udini, tako da je već dobio konkretnu izloženost pred talijanskom glazbenom publikom. Odsvirali su potpuno instrumentalni materijal, naravno autorske skladbe. Rojatti je od glave do pete opsjednut likom i djelom Stevea Vaia, na to upućuje isti zvuk koji preuzima njegov gitarski »gear«. Od pickupa, gitara, zvučnih efekata, pojačala. Posljedično se to odnosi i na pristup sviranju solaža koje su utkane u vodeće motive skladbi, kao i na zajednički melos dua. Rojatti pak svemu tome mjestimice dodaje zavjese zvučnih plahti sintesajzera iz osamdesetih. Nastup prate dodatne zvučne matrice i dodatni ritmovi koje producira ritam mašina. Zvuk električne gitare tako se često slijeva sa sintetiziranim tehno elementima, za što moraš imati stvarno dobar želudac, jer ta dva elementa teško idu zajedno. Pritom je Tulissio na bubnjevima ispao manje-više statist. U biti, duo je zanimljiv strogo i prvenstveno zbog virtuoznih vratolomija koje na gitari izvodi Gianni Rojatti.
Čim su se momci oprostili, na pozornici je već stajao američki glazbenik podrijetlom iz grada Washington D.C. Jeff Aug. On prati sastav Stu Hamm Band na cijeloj njegovoj europskoj turneji. U dobrih pola sata nastupa poslužio je savršeno iskustvo akustičnog sviranja gitare, pri čemu Jeff odskače svojevrsnom tehnikom »fingerstyle« sviranja tog instrumenta. Jeff Aug prije svega je izvrstan gitarist. Prekaljen je i iskusan glazbenik i neprestano koncertira. U karijeri je otvarao koncerte pred cijenjenim izvođačima, kao što su, među ostalima, Allan Holdsworth, Soft Machine, Johnny A. i Albert Lee. Ponosi se svojevrsnim rekordom i to nije nikakva laž. U jednom je danu naime odsvirao devet različitih koncerata u devet različitih država (Luksemburg, Belgija, Njemačka, Nizozemska, Lihtenštajn, Austrija, Francuska, Italija i Švicarska), za što je u ožujku 2012. dobio i certifikat Guinnessove knjige rekorda. Jeff, koji od 1998. stalno živi u Europi, točnije na rubu alpskih vrhova južne Njemačke, još je devedesetih započeo karijeru u sastavima Floating Stone i Sorry About Your Daughter. S potonjim je izdao dva studijska albuma, a istodobno je počeo snimati i vlastiti autorski materijal, koji je još u devedesetima nanizao trio samostalnih studijskih albuma. Četvrti, naslovljen »Living Room Sessions«, izašao je 2009., posljednji, »Wedding Song«, 2012. Ove je godine Jeff izdao i koncertni album naslovljen »Live in Europe«, s kojeg i na ovoj turneji izvodi svoj autorski materijal, ubran u strogo akustičnoj maniri. U kratkom, ali iznimno iscrpnom i izražajno bogatom nastupu, Jeff je pokazao nevjerojatnu vještinu istodobnog narekivanja tempa i ubiranja žica desnom rukom te slobodnog vrhunca nezauzdanih ručnih vještina lijeve, gdje je za šalu svladavao tehnički zahtjevne razmake između vodećih motiva i solističkih ukrasa. U izričaju se prelijevaju elementi svjetske glazbe, neoklasicizma, countryja, funka, a istodobno Jeff pokazuje i svoju rockersku pozadinu, jer se »kopanjem« desne ruke često rado zaleti u najdeblje žice gitare. Bilo bi zanimljivo upitati ga kako je na njegovo glazbeno oblikovanje utjecao i “grunge” fenomen. Prijelazi intuitivnog, gotovo meditativnog koketiranja s instrumentom kontrastirani su eskalacijama nezauzdanog rasta decibela i groovea koji dolazi iz žica te podivljalog narekivanja tempa, što boji sam ekspresivni domet skladbi. Čovjek je u nekoliko točaka izvedbe nanizao i skladbe Listen Up, Jazzhole!, Fuck the Neighbours te Lightness, koja je zaključila izniman nastup. Nevjerojatno je što na pozornici može napraviti samo jedan čovjek kad mu je akustična gitara doslovno prirasla uz tijelo. Jeff Aug je svojevrsna koncertna atrakcija.
Napokon smo dočekali i trio »fantastikus«. Iako pred nama stoji ime Stu Hamm Band, zapravo je Howeova gitara tijekom cijelog koncerta blago preuzimala središnje, to jest žarišno mjesto u samom razvoju koncerta. Greg i Stu su si naravno cijelo vrijeme dodavali solističke točke, a njihova usklađenost (koju planira kemija posve prirodnog zamjećivanja obaju glazbenika, dobro provjerena još u prošlosti, kad im je na bubnjevima društvo pravio Chambers) cijelo je vrijeme pokazivala izniman srednji hod po prividnoj crti između eskalacije eksperimentiranja i zadržavanja motivske, to jest muzikalne izdržljivosti, kompaktnosti i privlačnosti. U početnom je dijelu Howe općenito dobio puno izloženosti, a negdje na sredini pozornost je počeo polako preuzimati Stu Hamm, osobito nakon što je počeo s manifestacijom poznatih tapping figura, čiji je jedan od glavnih protagonista ostao i u novom mileniju. Tako se trio prihvatio izvanredne obrade klasika The Beatlesa Lucy in the Sky wtih Diamonds, koju možemo naći u izvorniku na Hammovu solo albumu »The Book of Lies« (2015.). Tu je točku u sličnim figurama dopunila obrada klasika Led Zeppelina Going to California, bez koje ne prođe nijedna koncertna predstava Stu Hamma. Među ostalim, ovoj smo skladbi mogli prisustvovati uživo već u ožujku 2008., kad je poznati basist imao kliniku u ljubljanskom Orto baru. Sastav je više pozornosti posvetio i izvedbi autorskih djela Grega Howea, među ostalim je majstor žanrovske fuzije i višeslojno izbrušeni majstor gitarske svirke izveo autorske Proto Cosmos i The Pepper Shake. Sastav je očekivano više pozornosti posvetio novom albumu Stuarta Hamma, s kojeg su odjeknule i naslovna skladba i Terminal Beach. Sastav je fantazmagoričnu predstavu zaključio nakon sat i pol sviranja s Lone Star Erica Johnsona te se vratio na obavezni dodatak s The Obligatory Boogie.
Svakako treba istaknuti i doprinos bubnjarske bravuroznosti izrađene i ubrane karizme vrhunskog nastupa Zoltana Csorzsa. On je zbog neprestanih improvizatorskih rafala na relaciji Hamm – Howe, na prvi hip »površno slušano«, doduše, malo samovao u pozadini, no osobito je u drugom dijelu, kad ga je Hamm pustio do bubnjarskog uloška, pokazao izuzetne odlike, pri čemu je manifestirao nevjerojatnu kombinaciju topovskih figura koje bi superiorno detonirale u rock glazbi te jazzovske izbrušenosti. Csorzs je u osnovi jazzovski bubnjar koji je plejadom ekstremno brze serije zamaha na prijelazima dodatno potvrdio da je riječ o bubnjaru koji može svirati sve i može svirati svugdje.
Stu Hamm Band je te večeri manifestirao nevjerojatan koncert multiple žanrovske fuzije. Od metalski obojenih eskapada Gregova shreddinga do profinjenosti prelijevanja svih triju gradivnih elemenata, što opravdava gostovanja i na albumima pop izvođača, plejade improvizacijskih figura koje su nas odnijele do granice spontanog razvoja događaja. Vrhunski, atraktivno, predano i odsvirano s nevjerojatnim užitkom i mjerom punokrvne zabave. Cijelo je vrijeme koncert pratila i prava doza zafrkantskog duha i crnog humora kojim je Hamm nagovarao i zabavljao publiku. Nova nezaboravna koncertna avantura, spoj triju izuzetnih glazbenika, satkana u svojevrstan koncertno-izvedbeni klimaks. Koncertna večer nakon koje, iznutra ispunjen, jednostavno samo ostaneš zatečen i sve riječi postanu suvišne.
Galerija slika
