Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: CUK Kino Šiška, Ljubljana
Datum koncerta: 24.10.2016
Cijenjeni norveški progresivni black metalci Enslaved takav status nisu dobili preko noći. Bend, koji je ime preuzeo od pjesme Enslaved In Rot sunarodnjaka Immortal, već je na svom prvijencu Vikingligr Veldi dao do znanja da je daleko od tipičnog black metal benda. To su Enslaved u nastavku karijere samo još potvrdili, razvivši žanrovski jedinstven pristup i postavši neka vrsta black metal Pink Floyda. Ove godine Enslaved obilježavaju časnih četvrt stoljeća djelovanja, a turneja ih je nakon dugo vremena opet dovela u našu dvoranu, zajedno s progresivnim metalcima Oceans of Slumber i Ne Obliviscaris.
Već se kod prvih predgrupa, teksaških Oceans of Slumber, brzo pokazalo da su jedan od onih »love ’em or hate ’em« bendova i da srednjeg puta nema. Teksašane bismo najlakše opisali kao neku vrstu izvanbračnog djeteta Skunks Anansie i Opetha, ponajprije zbog ženskog vokala seksepilne Cammie Gilbert, koja barem uživo svojim kretnjama pokazuje da bi prije pripadala na MTV nego u metal bend. Doduše, ne može se poreći da ima vrhunski vokal soulovskog zvuka, ali meni osobno žanrovski pristup Oceans of Slumber nije baš najbolje legao.
Pravu poslasticu za sve glazbene sladokusce, odnosno ljubitelje progresivnog metala, svakako su predstavljali australski kolosi Ne Obliviscaris, koji su se iz potpune opskurnosti vrlo brzo uzdigli među jedne od cjenjenijih skupina modernog progresivnog (death) metala. Sekstet iz Melbournea kod nas je već nastupio, ali im zbog tehničkih problema prvi nastup na našim prostorima na prošlogodišnjem Metaldays nije ispao posve po planu. Ovaj put bilo je dakle vrijeme za popravni ispit, no na početku, tijekom uvodnog Devour Me, Colossus (Part I): Blackholes, opet je izgledalo da će ocjena biti slaba. Gitarist Matt Klavins na sreću je brzo osposobio svoju sedmerožičanu (što je publika, na žalost prilično rijetko, pozdravila s oduševljenjem) i od tada je sve išlo kao po loju. Vrhunsku predstavu pripremili su Australci, a zahvala za to ide ponajprije epski dugim skladbama koje ni na trenutak ne postanu dosadne. Među njih Ne Obliviscaris naime ubacuju utjecaje black i death metala, začinjene vrtoglavom kompleksnošću koja oduzima dah ponajviše zbog životinjskog bubnjanja punog blast beatanja i poliritmova, kao i vrhunske gitarske trojke, koja se nerijetko po svojim vratovima zadivljujuće šeta štiriprstnim tappingom. Iz mnoštva sličnih bendova Ne Obliviscaris izdvajaju se prvenstveno zbog vješto upletene violine Tima Charlesa, koja nije puki ukras, nego ravnopravan instrument koji nekako preuzima ulogu solo gitare, a uz to i zbog vrhunskog miješanja čistih i brutalnih vokala. Ako Charlesovi cleani mjestimice i ispadnu pomalo premekani, ukus popravlja Xenoyr, koji se dobro snalazi i u black i u death metal vodama. Ne Obliviscaris u prijevodu s latinskog znači »ne zaboravi«, a ovaj nastup benda iz »down under« svakako nećemo skoro zaboraviti.
Norveški veterani Enslaved uvjerili su nas još prije nego što su uopće počeli, jer je pred pozornicu mamio snimljeni glas Alexa, kojeg je u Kubrickovu Paklenom narančom sjajno utjelovio Malcolm McDowell. Vrhunsku formu benda zatim je odmah potvrdio već pozdrav s Roots of the Mountain. Enslaved su se pobrinuli za odličnu zvučnu sliku zahvaljujući kojoj su do izražaja došli i black metal škripci kojima zapovijeda Grutle Kjelson, i psihodelični izleti za koje se brinu klavijature i epski, čisti vokali Herbranda Larsena. Nakon kraja prve skladbe, na žalost na pola praznu dvoranu (razloge treba doduše vjerojatno tražiti u koncertima prenatrpanom listopadu i kišnom ponedjeljku, ali bend kova Enslaved svakako bi zaslužio više ljudi pod pozornicom) u besprijekornom slovenskom nagovorio je Grutle, a zatim nas poveo na sat i pol dugo putovanje, većinom po razdoblju druge polovice stvaralaštva benda. Enslaved su ponovno dokazali da su vrhunski glazbenici kojima u norveškom black metalu gotovo da nema ravnog. Izvrsno su Norvežani porobili miješanje čistih i brutalnih vokala, a o instrumentalnoj izvedbi nema potrebe gubiti riječi, jer je bilo izvrsno i kopanje Grutleova basa, i gitarska veza Bjørnson/Ice Dale (i soliranje ovog potonjeg). U nastavku je bio prilično nepotreban, ništa posebno originalan bubnjarski solo, jer bi ga se moglo zamijeniti nekom skladbom više, a s obzirom na to da je riječ o slavlju 25. obljetnice, Enslaved su mogli otprašiti prah i s ponekog već dugo neizvođenog komada. Ako su već krenuli prema novijem razdoblju benda, mogli su ponuditi barem i nešto s Ise ili čak EP-a The Sleeping Gods. Unatoč tome, norveški su veterani ponovno priredili vrhunsku predstavu progresivnog black metala kojem se tek rijetki zaista približe.
Setlista
NE OBLIVISCARIS:
1. Devour Me, Colossus (Part I): Blackholes
2. Of Petrichor Weaves Black Noise
3. Painters of the Tempest (Part II): Triptych Lux
4. Pyrrhic
5. And Plague Flowers the Kaleidoscope
ENSLAVED:
1. Roots of the Mountain
2. Ruun
3. The Watcher
4. Building With Fire
5. Ethica Odini
6. Fenris
7. The Crossing
8. Ground
— dodatak —
9. Drum solo
10. One Thousand Years of Rain
11. Allfǫðr Oðinn
Galerija slika
