Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Tvornica kulture, Zagreb
Datum koncerta: 12.02.2017
Genij? Luđak? Kako kaže izreka, između to dvoje je samo jedan mali korak. Za kanadskog glazbenog čarobnjaka Devina Townsenda kažu da je i jedno i drugo, no mediji ga, kako i sam tvrdi, često nepravedno prikazuju takvim. Kad danas pogledamo snimke kaosa koji je bio Strapping Young Lad, doista se čini da je Devin tada bio jedan veliki korak bliže ludilu. S prošlošću je Townsend raskrstio, ludi dani SYL kaosa ostali su iza njega, a posljednjih nekoliko godina dokazuje da se u njemu oduvijek (a i te kako i u SYL-u) skriva samo i isključivo genijalnost. Devin Townsend Project je pred kraj prošle godine izdao već svoj osmi studijski album, koji nakon nestrpljivog iščekivanja konačno predstavlja i na europskom tlu.
Devinu su se ovaj put pridružila dva sastava koja fanovi progresivnog metala odnosno rocka jako cijene, norveški Leprous i američki Between the Buried and Me, a prvi su na pozornicu Tvornice u pola devet izašli Norvežani. Uvijek lijepo »ugvantani« bend većinu vremena koje im je bilo dodijeljeno posvetio je još aktualnoj, preklani objavljenoj ploči The Congregation, a jedini starији komad bio je uvodni Foe s prethodnika Coal. Što reći o nastupu Leprousa? Ne može im se zamjeriti previše, jer jasno je da su dečki instrumentalni perfekcionisti koji ništa ne prepuštaju slučaju. Uigranost benda bila je dakle na izuzetno visokoj razini, uvjerili su ponajviše brži, »zašušljani« dijelovi, dok im zasanjanost, repetitivnost i pretjerano dramatičan Einarov vokal nisu baš najbolje sjeli. Oči i uši tako su se najčešće zaustavljali na izvrsnom bubnjaru Baardu Kolstadu (Borknagar, ICS Vortex, ex-God Seed, ex-In Vain), koji je nemilosrdnim udaranjem po opnama dokazao da dolazi iz nešto ekstremnijih žanrova. Ako su Leprous po njegovom osobnom izboru do 2014. svirali kao Ihsahnov prateći bend, jasno je da je riječ o vrhunskim glazbenicima, no ovaj put je njihov nastup izazvao samo gledanje na sat, kad će biti gotov.
S Between the Buried and Me stanje se već malo preokrenulo na bolje, jer su Amerikanci pritisnuli gas i publiku trgnuli iz zasanjanosti. Zna se da su komadi te skupine u pravilu epskih duljina, pa su i hrvatsku publiku pozdravili s čak dvanaestominutnom Fossil Genera – A Feed from Cloud Mountain. Unatoč nešto lošijem početnom zvuku, BtBaM su u nepunom satu pokazali svoju nevjerojatnu raznolikost, koja je uglavnom posve nepredvidiva. Kod benda naime možeš čuti baš sve, od blast beatova i growl vokala do otkačenih avangardnih klavijaturističkih, cirkuskih umetaka, kakve se čuje kod bendova poput Devil Doll i Vulture Industries. Slično kao Leprous, BtBaM poznaju više krajnosti, a prevladavaju dijametralno suprotne strane tehničkog death metala na jednoj i čistih Rogersovih vokala uz pratnju klavijatura na drugoj. Growl dijelovi su Tommyja ovaj put malo izmorili, no zato se bolje pokazao s čistim vokalima, s kojima je opet kao i kod Leprousa: ili ih voliš ili ih mrziš. Komada s prevladavajućim čistim vokalima bilo je tako i kod BtBaM-a za nijansu previše, pa se njihov nastup, usprkos miješanju različitih stilova od death metala preko jazza, progresivnog rocka i avangarde te zapanjujućim tehničkim sposobnostima članova benda, počeo otezati u nedogled. Ili je iščekivanje Devina Townsenda jednostavno bilo prejako.
To je bilo kristalno jasno kad je publika u pola jedanaest počela glasno skandirati »Devin, Devin!« i eksplodirala u blaženstvu kad su se ugasila svjetla i na pozornicu izašao »one-of-a-kind« Devin Townsend sa svojim bendom kanadskih drvosječa. Devin na ovoj turneji predstavlja Transcendence, već osmi studijski album pod imenom Devin Townsend Project u samo sedam godina, na kojem je pri nastajanju prvi put sudjelovao bend kao cjelina i na kojem je vrlo dobro uhvaćena Devinova izvanredna raznolikost, koja seže od osjećajne suptilnosti sve do progresivne metal ludosti. Unatoč novom albumu, publika u Tvornici za početak je dobila Rejoice s prethodnika Sky Blue, koji uživo djeluje puno bolje nego na albumu, i doista je više od sat i pol nastupa bilo jedno veliko veselje. Zvuk se nakon nešto lošijeg početka brzo popravio i zasjao u svoj briljantnosti masivnog zvučnog zida, a pojedine komade nema ni većeg smisla spominjati, jer su svaki za sebe snažna priča koja uzrokuje blaženu ejakulaciju ušnog puža. No ipak je bilo nekoliko trenutaka koji su posebno odskakali; prvi singl s Transcendence, Failure, svojom je epskošću već na albumu dao do znanja da će uživo biti nešto posebno, i doista je bio. Kad je Devin nakon dugo vremena opet oko vrata opasao Peaveyevu crnu sedmerožičanu ljepoticu, bilo je jasno da ćemo dobiti nešto dobrog starog Hevy Devyja, i bend je zaurlao i zagrmio s jedanaestominutnim prog kaosom Planet of the Apes. U njoj na albumskoj verziji sudjeluje upravo Tommy Rogers iz Between the Buried and Me, pa šteta što nisu iskoristili priliku to ponoviti i uživo. Još ljepše iznenađenje bila je u nastavku rijetko izvođena poslastica s Accelerated Evolution, Suicide, a do kraja redovnog dijela publika je ekstazu doživljavala još i uz nezaboravne Supercrush!, himnu malih, prdećih, nezemaljskih mušica March of the Poozers i kraljevski epski Kingdom. Izvrsno raspoloženi bend potom je napustio pozornicu, a još bolje raspoložena publika bučno je na pozornicu dozvala Devina, opremljenog samo akustičnom gitarom. Kao i obično, trebala je uslijediti solo verzija predivne Ih-Ah!, no Devin je opet dokazao da su njegova improvizirana iznenađenja uvijek neočekivana. U publici je naime ugledao natpis s molbom da odsvira Deadhead, i Devin se nije dao moliti te je poslužio s kožu naježujućom impromptu verzijom legendarnog komada. Kao neki Perpetuum Jazzile, Devin je prava vokalna ekstaza. Odu ljubavi za trenutak stiskanja i upaljača dobili smo s Ih-Ah!, a dečki su se nakon više od sat i pol oprostili s desetominutnom Higher. Devin je ponovno dokazao da je bez sumnje najkarizmatičniji frontmen metala i jedan od rijetkih glazbenika iz kojeg doista zrači iskrena ljubav prema onome što radi. Iako je ovo bio moj već osmi posjet Townsendovu koncertu i prije zagrebačkog sam koncerta bio u pomalo pasivno rutiniranom raspoloženju, Devin je opet začarao i dokazao da rutina nije riječ koja bi u njegovu rječniku imala mjesto.
Setlista
LEPROUS:
1. Foe
2. Third Law
3. The Price
4. The Flood
5. Rewind
6. Slave
BETWEEN THE BURIED AND ME:
1. Fossil Genera – A Feed From Cloud Mountain
2. The Coma Machine
3. Lay Your Ghosts to Rest
4. Bloom
5. Option Oblivion
6. Life in Velvet
DEVIN TOWNSEND PROJECT:
1. Rejoice
2. Night
3. Stormbending
4. Failure
5. Hyperdrive
6. Where We Belong
7. Planet of the Apes
8. Ziltoid Goes Home
9. Suicide
10. Supercrush!
11. March of the Poozers
12. Kingdom
— dodatek —
13. Deadhead
14. Ih-Ah!
15. Higher
Galerija slik
