Helmet na krilima apokalipse ponovno zagrmjeli u CUK Kino Šiška (2017)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 01.03.2017
Broj posjetitelja: 350
Cijena karte: 15,00€ (u pretprodaji) / 18,00€ (na dan koncerta)

Nevjerojatno kako vrijeme leti. Nisu prošle ni dvije i pol godine otkako su se američki alternativni metalci Helmet javili u CUK Kino Šiška, kad su na onoj turneji svirali svoj album »Betty«. U cijelosti. Ovaj put vratili su se u Europu i opet u slovensku prijestolnicu te donijeli sa sobom svježi autorski materijal. U listopadu prošle godine izašao je, naime, osmi studijski album sastava pod naslovom »Dead to the World«.

Prije dobre dvije godine Page Hamilton i njegova ekipa nastupili su bez predgrupe. Ovaj put poveli su je sa sobom. Zapravo, počeci sastava Local H ukorijenjeni su, baš kao i kod Helmet, duboko u osamdesetima. Grupa je danas duo kojeg čine osnivač i izvorni član, pjevač i gitarist Scott Lucas, te bubnjar Ryan Harding. Dugovječna postava ima u džepu niz albuma, no u prošlosti Local H nisu oduvijek nastupali kao duet. Nastup dvojice iskusnih i energetski do zuba naoružanih glazbenika, koji su se pod reflektorima male dvorane u Kinu Šiška kupali u hektolitrama znoja, odmah je osvojio srčanošću kad su valjali teške riffove, a Ryan je zapanjio svojom neukrotivom podivljalošću na granici zvjerske razuzdanosti, dok je nemilosrdno mlatio po činelama i ostatku bubnjarskog seta. Lucas je ponudio izuzetno nabrijan, lavinski, nareverbiran i masan zvučni zid, koji se širio kroz neukrotivost gitarskih fraza, a sam je predstavu nadopunjavao suludom vokalnom egzekucijom. Alternativni rock s premisom sirovog garažnog šundra, uz koji je neoprezne te večeri na prizorištu bilo lako ogluhnuti.

Helmet su se predstavili u nepromijenjenoj postavi u odnosu na svoj posjet Kinu Šiška u listopadu 2014. Iako je set lista bila podređena novim skladbama s albuma »Dead to the World«, kvartet se nije dao moliti da repertoar začini i starijim komadima, osobito onima s prva četiri, danas kultna albuma svoje karijere. U glazbi Helmet čuješ svašta, a raduje činjenica da im je malo tko sličan, ako uopće itko.

Zašto su Helmet tako cijenjeni i u novim vremenima, što je potvrdilo i dupkom puno prizorište Kina Šiška, pri čemu u prvim redovima nije manjkalo talijanskih posjetitelja, koji su djelovali posebno nakurjeno tijekom koncerta? Zbog Hamiltona, naravno. Nije mačji kašalj biti gitarist toliko poseban i višeslojno otesan da te za svoj prateći sastav izabere sam presvijetli David Bowie.

Page je već dolaskom na pozornicu najavio kako sjajan gitarist može biti, dok je zagrijavao prste jazzom obojenim varijacijama soliranja. Bend je potom složno zagrmio u Give It. Pošastno lomatanje čeličnim pohuljenih riffova i ekstremnog šundra, koji se nenadano oslobađao u prostoru, morao si pratiti negdje u sredini, ili u sredini naprijed. Hipnoza! Skroz lijevo ili desno mogao si na tren ogluhnuti, toliko su navijeni monitori proizvodili mnoštvo decibela. Hamilton je u jednom trenutku koristio lijep, čist, blago mističan vokal, a u sljedećem se pretvarao u bijesnika koji je kroz gnjev poezije nosnim grlenim glasom bjesnio nad obezvrjeđivanjem pojedinca u ovom, davno propalom društvu i, napokon, civilizaciji. Sloj za slojem, pojačan i doprinosom ritam gitarista Dana Beemana te iznimno živahnom i razigranom ritam linijom povremeno odebljalog groove momenta, nad kojom su bdjeli riffovi u sinkopama. Na trenutke hipnotično, čak jezivo otuđeno, pa opet zbližено s milinom profinjenih finesa. Postapokalipsa i katarza ove su se večeri, uz druženje s Helmet, konačno ipak zakotrljale!