Pretty Maids još jednom u Bluesiani (2017)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Vrba na Koroškem (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 28.02.2017
Broj posjetitelja: 80
Cijena karte: 35,00€ (u pretprodaji) / 40,00€ (na dan koncerta)

Pretty Maids, neosporne legende ne samo danskog, nego i cjeloeuropskog hard rocka, krenuli su krajem ovogodišnjeg veljače na zajedničku turneju s najuspješnijim švicarskim hard rock sastavom svih vremena, a to su naravno Gotthard. Baš kao i Gotthard, i Pretty Maids imaju vani novi studijski album, koji je izašao malo prije albuma Švicaraca, s naslovom »Kingmaker«, a novi album i dalje na vrlo uspješan način održava teško izboren renome ovog cijenjenog danskog sastava, koji je svoje najbolje dane proživljavao u osamdesetima, no svi njegovi albumi, a posebno oni izdani u novom mileniju, vrijede kao dokaz nevjerojatne skladateljske kvalitete.

No dogodilo se da je turneja obaju sastava posjetila Pirenejski poluotok, a bendovi su se odatle morali prebaciti u srednju Europu. Gotthard su pritom uživali u nekoliko slobodnih dana bez koncerata, a Pretty Maids su ih tijekom putovanja s jednog na drugi kraj Europe htjeli iskoristiti. Tako su se na posljednji dan ovogodišnjeg veljače, za jedan od samostalnih nastupa, Pretty Maids dogovorili sa slavnim klubom Bluesiana Rock Cafe, smještenim u austrijskom Velden am Wörthersee na Koruškom, gdje su već jednom nastupili, još 15.05.2014.

Ekskluzivno za ovaj nastup iz Njemačke su u Vrbu na Koroškem dojurili 21 Octayne, koji su za vlastitu promociju i skupljanje referenci uspješno iskoristili nastup Pretty Maids. Kvartet vodi iskusni i izvrsni gitarist Marco Wriedt, koji je priličan komad vremena proveo kod poznatih njemačkih hardrockera Axxis. Bend je predstavio svoj studijski prvijenac i u četrdeset minuta priredio izvrstan nastup. Riječ je o hard rock sastavu koji u skladbama rado zaplovi čak i u »drobljenost« kompozicija retro školskog odmaka sedamdesetih. Wriedtov Telecaster je izvrsno »grabio«, posebnu dodanu vrijednost pridonijela je dinamična basistica Laura Fink, a mladi i eksplozivni pjevač Julijan s Die Ärtze frizurom pravo je vokalno otkriće. Izvrstan šov kao uvertira u nastup Pretty Maids.

Pretty Maids su ovaj put nastupili u puno opuštenijem, pristupačnijem izdanju nego na prvom nastupu u Bluesiani, kad su cijelo vrijeme djelovali vrlo formalno i suzdržano. Pretty Maids su u novim vremenima iz kvinteta ponovno prešli u kvartet, kojem na poziciji petog koncertnog člana pomaže klavijaturist i dodatni gitarist Kim Olesen. Vokalist Ronnie Atkins cijelo je vrijeme održavao vedro raspoloženje tijekom koncerta, a publiku je poticao i tako da je pitao prisutne odakle su sve stigli na koncert. Tako je među ostalim posebni pozdrav uputio slovenskim posjetiteljima, kao i šačici puno divljih talijanskih fanova, koji su zauzeli prostor tik uz sam rub pozornice.

Pretty Maids su prokleto iskusan sastav. Atkins, Hammer i Tschicaja poznaju se u dušu, a Shades je ponovno dokazao da je njegov izbor na poziciji stalnog basista, još od 2011. nadalje, pravi pogodak na lotu. Hammer i Atkins su tijekom koncerta neprestano održavali kontakt očima i zabavljali se kroz humor koji razumiju samo njih dvojica i koji su tu vrstu komunikacije razvili kroz niz godina zajedničkog prkošenja u grupi. Nije više nikakva novost da Atkins ne uspijeva više probiti u najviše domete vokalne egzekucije onako kako bi trebalo i da katkad zaostaje i za pola tona niže s vokalom, no to treba, uz inače neuništivu karizmatičnost ovog pjevača, uzeti u obzir. Vokal je naprosto jedini živi instrument koji ima svoj rok trajanja i kroz godine se jednostavno mijenja. Ken Hammer je ponovno zadivio svojom prezencom sviranja gitare. Nevjerojatna sigurnost, izklesanost čovjeka s doista dugim stažem. Gitarist se držao krajnje desne strane, zapravo nijednom nije zauzeo središnji položaj tijekom koncerta, čak ni u vrijeme soliranja, djelovao je vrlo zadovoljno na svojoj poziciji i kao uvijek i sam uputio nešto komunikacije prisutnima s dozom luciditeta koji je za njega inače karakterističan.

Bend je, očekivano, u set listu ubacio najviše komada s aktualnog albuma »Kingmaker«, koji je publika u Bluesiani te večeri već vrlo dobro poznavala. Izvrsno i dalje djeluju I.N.V.U. i naslovna skladba izvrsnog »Pandemonium« (2011), uz inače obvezne standarde Red, Hot And Heavy, Yellow Rain, Rodeo, obradu Sykesova originala Please Don’t Leave Me te zaključnu Back to Back. Bend se vratio na bis, koji je bio posve očekivan, s klasicima željeznog repertoara Future World i Love Games, među kojima su upalili izuzetno dobro primljeni singl Little Drops Of Heaven (»Pandemonium«, 2011).

Dakle? Ništa novo. Predivno novo koncertno druženje, jedno od mnogih naših prošlih, kojima nikako da se nazre kraj. Bend izvrsno uigran, rutiniran, iskusan, vatren u egzekuciji i prezenci. Nevjerojatan skup energetskih vibracija koji te usisaju u jedan jedinstven svijet. Ovaj put su dojmovi bili utoliko intenzivniji jer je riječ o klupskom koncertu, a vibracije koje su dolazile s pozornice dotakle su naša nostalgična srca s još većom mjerom neizvještačene srdačnosti ove nezaboravne i jedinstvene danske hard rock postave.