Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Bohinjska Bistrica, Slovenija
Datum koncerta: 24.03.2017
Petkovo kasno poslijepodne protekло je u znaku domaće Morane, koja je već postala stalnica festivala Metaldays, a pripala joj je i čast otvoriti prvo izdanje Winter Days of Metal. Moranu očito svaki put kad ih uhvatim popuni još jedan novi član i ovaj put nije bilo drukčije, jer se klavijaturistici Tjaši prije nekog vremena pridružila još jedna klavijaturistica, Zora, a vokalistu Tomu i pjevačica Nina (Sen). Na pozornici je tako stajalo čak osam ljudi, koji su u dobrih pola sata odsvirali svoju viziju melodičnog/folk death metala. Cure i dečki pokazali su lijep napredak, jer je njihova glazba konačno dobila crvenu nit i veću koherentnost nego prije. Posve suvišni bili su doduše bubnjarski i gitarski solo te obrada Wintersuna, a smetalo je i fotografiranje i snimanje samih sebe na pozornici. Ali pozitivan napredak ipak je vidljiv.
Prvi strani gosti bili su nizozemski death/thrasheri Izegrim, koji su se prije nepunih pet godina slovenskoj publici već predstavili u Channel Zeru u društvu Onslaughta. Ovaj put cure i dečki posjetili su Sloveniju s aktualnim albumom The Ferryman’s End, koji su i obilato predstavili. Nažalost, najupečatljiviji element benda i dalje ostaje pjevačica i basistica Marloes s ultra dugom plavom kosom, koja iz sebe zna izvući vrlo konkretan glas, nimalo curjački. Ostatak Izegrima pak tvrdo ostaje u posve solidnom death/thrashu, koji ni po čemu ne odstupa od smjernica žanra, a kamoli da bi se u čemu značajnije isticao.
Zato su se konkretno isticali njemački thrasheri Dew-Scented, koje na našim prostorima nismo vidjeli čitavu vječnost, iako su nekad bili prilično česti gosti naših pozornica, što je više puta naglasio i pjevač Leif Jensen, čiji glas još uvijek zvuči kao da je popio litru benzina pa nakon toga progutao upaljenu šibicu. Nijemci imaju iza sebe već deset studijskih albuma (svi njihovi naslovi počinju slovom I) te stotine odsviranih koncerata, a to im se prokleto dobro osjeti. Slabih sat vremena s Dew-Scented bilo je prava lekcija njemačkog thrasha, kojim vladaju odlični rifovi, rušilačka ritam sekcija i sirovi glas odličnog frontmena Leifa. Bilo je više nego divno nakon dugo vremena uživo opet slomiti vrat uz rušilice poput Cities of the Dead i Never to Return! Samo da opet ne čekamo tako dugo na povratak Dew-Scented na naše pozornice!
Ako se krivulja energije s Dew-Scented snažno okrenula prema gore, s Orden Ogan je nažalost pala duboko u minus, jer su Nijemci odsvirali jedan od najdosadnijih koncerata kojima sam bio svjedok zadnjih nekoliko godina. Od njihova očajno prosječnog power metala u sjećanju je ostalo samo to da je u njemu uživalo tek nekoliko njemački govorećih gostiju festivala, a ostatak pješčanika mučno je čekao kraj njihova nastupa. Ime benda, koje bi trebalo značiti red straha, baš je pogođeno. Takvog generičnog power metala uvijek se pametno bojati.
Ali na sreću, dojam za kraj festivala popravilo je kultno thrash ime, arizonski Flotsam and Jetsam, u kojima je svoju metal karijeru započeo Jason Newsted. Bend je i nakon njegova brzog odlaska izdao poprilično dobrog materijala, a ipak je ostao u sjeni »većih« imena thrasha, što je velika šteta, jer su albumi Doomsday for the Deceiver i No Place for Disgrace vrijedni mjesta u enciklopediji thrasha, a prošlogodišnji Flotsam and Jetsam dokaz da bendu po žilama još uvijek teče prava thrash krv. Amerikanci su prije nepune dvije godine uopće prvi put kod nas nastupili u Orto baru, ali koncert zbog takvih i drukčijih obveza na svoju veliku žalost nisam uhvatio i mislio sam da je prilika da uhvatim Flotse na pozornici otplivala niz vodu. Na moju veliku radost, utješili su me organizatori Winter Days of Metal, a i bend se teško mogao predstaviti u boljem svjetlu. Iako je u dvorani bilo tek oko dvjesto posjetitelja, bend je bio odlično raspoložen i dao je sve od sebe. Energični Eric A.K. u odličnoj je vokalnoj formi, a ni ostali članovi ne zaostaju ni najmanje, ponajprije gitaristi Michael Gilbert i Steve Conley, koji su se pobrinuli i za izvrstan solistički dvoboj tijekom Smoked Out, te zvjerski bubnjar Jason Bittner, vjerojatno jedna od najboljih akvizicija benda uopće. Amerikanci su u sat i dvadeset, koji je prošao prebrzo, odsvirali najbolje komade novog albuma, predvođene briljantnim Iron Maiden (nedostajao mi je još i Time to Go, ali bi Erica među ultra brzo otpjevanim stihovima uživo vjerojatno pokosilo), a nekoliko starih thrasherskih mačaka s nešto većim EMŠO-om uživalo nas je još i u nezaboravnim thrash himnama poput Hammerhead, Desecrator, No Place For Disgrace i Doomsday For the Deceiver. Flots ’til Death!
Ako ti nakon završetka festivala treba nekoliko dana da preboliš postfestivalsku depresiju, onda znaš da si bio na pravom festivalu! Winter Days of Metal je to definitivno bio i unatoč prvom izdanju vidi se da iza njega stoji uigrana ekipa, jer je organizacija tekla besprijekorno. Iako je posjet bio, blago rečeno, poražavajući, festival ima ogroman potencijal da postane jedan od većih među »manjima«, a ponajprije će s njim biti lakše dočekati ljetna festivalska zbivanja. Vidimo se dakle od 31.1. do 4.2.2018. u Bohinjskoj Bistrici!
Galerija slik
