Lokacija: Roncade (Treviso) / New Age / Italija
Datum: 23.11.2007
Nevjerojatno! Usprkos svoj učestalosti mog vozikanja na sve moguće načine gore-dolje po Europi, dogodi se da zabrazdim i na koncert potpuno sam, bez ikakvog društva. Ovaj put nitko od onih koji su visoko obećavali na kraju nije imao dovoljno jaja da povjeruje u koncert Bonfirea, ili izravno rečeno samome sebi. Proslavi 20 godina postojanja Bonfirea, s pozivom na nastup koji je stigao iz New Age kluba u talijanskom predgrađu Trevisa, blizu Slovenije, bilo je dakle teško odoljeti. Istina, Nijemci su svoje najbolje godine ostavili u osamdesetima, ali su izvrsnim albumom “Double X” izdanim prošle godine i potvrdom istoga ove godine izdanjem koncertnog zapisa “Double Vision” (2007), snimljenog na razvikanom festivalu “Firefest III.” (Nottingham, Velika Britanija), upozorili da se vraćaju na scenu u velikom stilu i da još uvijek nisu zaboravili vražje udariti sa svojim rock n’ roll naslijeđem. Dakle, stare mrcine i u novom tisućljeću oru po pozornicama nesmanjenim intenzitetom svoje hard rock prisutnosti, klasične germanske škole.
Claus Lessmann (vokal), Hans Ziller (gitara), Jürgen “Bam Bam” Wiehler (bubnjevi), Uwe Köhler (bas gitara) i prošle godine pridruženi drugi gitarist Chris “Yps” Limburg! Dakle, kao i uvijek dva puna sata vožnje i? Malo prije 20.00 bio sam tamo. Greška. Dok su otvorili klub, koštalo me to još sat i pol dodatnog čekanja. Prvi dojam bio je jeziv. Jesam li došao potpuno uzalud u Treviso? Ispred kluba nije bilo žive duše, ulazna vrata kluba bila su zaključana. Čak ni plakata, koji obično visi na ulaznim vratima, nije bilo. Jedinu nadu budio je kombi parkiran ispred kluba s njemačkom registracijom iz Ingolstadta i povremeno lupanje bubnjeva koje se širilo kroz zidove kluba. Tek pred devet se prostor ispred ulaza u klub počeo puniti. Vrata se otvaraju u 21.30. Cijene Bonfire CD-ova, uključujući i najnovija izdanja, po 10,00€, vrlo obećavajuće i neuobičajeno. No, idemo ravno u središte zbivanja.
BURNING BLACK: 22.00. 22:35
Talijanski mladci nisu skrivali svoje utjecaje i opsjednutost sastavima Iron Maiden i Judas Priest. To se nije vidjelo samo u zvukovima koji su detonirali s pozornice, nego i u samoj scenskoj odjeći kojom se služe dečki. Basist je izgledao kao doslovna kopija Stevea Harrisa (Iron Maiden). Tehnika je danas najmanje što možeš svladati ako želiš djelovati u glazbenom biznisu. Pronaći vlastiti izraz i smjelo ga izražavati, to je već druga pjesma. Srećom, zvučali su malo kao Judas Priest, malo kao Iron Maiden, samo 35 minuta. Pritom pjevač nije skrivao svoju slabu točku, jer snagu vokalne izvedbe nikako nije uspijevao prenijeti iz srednjih registara u više, odnosno najviše. Naravno, to neznanje ili nesposobnost pokušavao je skrivati povremenim “screamovima” (kao što to radi Halford, samo osjetno bolje), no tamo gdje je trebao očuvati melodiju i snagu vokala kroz podizanje glasa, jednostavno je izgorio. Zbog hrapavog načina pjevanja i pomalo prigušene boje glasa, Burning Black nose lijep dio mračne obskurnosti u svojoj glazbi, što čak vuče na zvuk sastava New Wave Of British Metal scene. Gitare odlično usklađene u harmonijama, nekoliko krivih tonova u prijelaznim točkama, i bubnjar je nekoliko puta zaspao u tome, solaže pak kao hrpa na brzinu sklepanih ljestvica. Tonaža ljestvica nekako ne pašе u klasično prekopirane riffove osamdesetih, koji teže strogoj magnifikaciji melodije. Mladi i nadobudni, neka im vrijeme donese zavidnu nadogradnju na svim područjima. I izražajnim, i onima koji kucaju na vrata poslovnog uspjeha. Skladbe koje su, među ostalima, Burning Black odsvirali u Trevisu bile su: Fight The Dream, Prisoner Of Steel, Life Passangers, Heavy Metal Is My Law.
BONFIRE: 23.00 – 01.00
E, a tu su i legendarni njemački hard rockeri. Gospoda su utonula u potpunu obskuru, ali se ponovno bude. Prošle godine izdali su svoj “come back” album “Double X”, pravi flaster nakon prosječnog albuma “Free” (2003), i naravno, tako je počeo i koncert. S Day 911 i But We Still Rock s spomenutog albuma. Kvintet je napao na pozornicu u tipičnom “sve ili ništa” naletu. Odmah se vidjelo da su Bonfire, što se tiče scenskih izvedbi, već davno prerasli male pozornice poput one u New Ageu. No stvarnost je danas drugačija i ako se melodični hard rock bend želi uživo znojiti, mora se probijati i po klupskoj sceni. Bonfire su doista vrlo štedljivi dečki. Prije početka njihova koncerta za zvuk, postavljanje instrumenata i osvjetljenje pozornice pobrinuo se jedan jedini čovjek. Bio je tehničar za sve instrumente, tour manager, sve u jednom. Prije koncerta Bonfire su prodavali svoje artikle. Pored gospodina koji je brinuo za blagajnu, na fotelji predvorja dvoranice sjedili su Limburg i Wiehler. Oboje, naravno, nisu skrivali znatiželju koliko će se Bonfire pločica prodati. Ukratko, grupa je stvari uzela u svoje ruke! I brine sama za svoj opstanak. To radi vrlo strogo.
Vratimo se pod pozornicu. Ljudi je bilo skromnih 150, prije deset manje nego više. No mnoštvo nije skrivalo bogato poznavanje repertoara, osobito glasan bio je ženski dio publike. Claus se tijekom nastupa pokazao kao izniman voditelj. Neprestano je između skladbi dužim obraćanjima brinuo za dobro raspoloženje i atmosferu nabijenu pozitivnom rock n’ roll energijom.
Bonfire nisu mogli sastaviti bolju set listu, jer je od ukupno 19 odsviranih skladbi (ne računajući bubnjarski solo, koji je bio potpuno nepotrebno punilo) čak 13 skladbi pripadalo njihovu najuspješnijem razdoblju, odnosno prva tri uzastopna albuma “Don’t Touch The Light” (1986), “Ready 4 Reaction” (1987) i “Point Black” (1989). Gospoda su izvela kompaktan, vrhunski uigran i adrenalinskom katarzom prožet nastup, pun bombastike zahvaljujući izvedbi njihovih najvećih hitova, koji su se kotrljali jedan za drugim tijekom večeri. Najveće iznenađenje uslijedilo je pred kraj večeri, kad su se dečki prihvatili davne skladbe pjevača/gitarista sastava Loverboy Paula Deana, zvane Sword And Stone, koja se nalazi na Paulovu solo prvijencu “Hardcore” (1988). Tu skladbu, koju su izvorno napisali i skladali članovi sastava Kiss, Bonfire su obukli u svoju verziju i izdali je na EP-u “Shocker Soundtrack” (1989). To je izdanje prava rijetkost, a skladba je ponovno izašla na albumu “best of” Bonfirea “Golden Years”, 2002. godine.
Gospoda su si priuštila i nekoliko vražjih skečeva, među kojima je isticalo pljuvanje vodom između Clausa i Hansa – praizvornih članova sastava Bonfire. Prvi je s tom foricom počeo zafrkavati Claus, koji se Hansu približio na samo pola metra i pljunuo mu vodu u lice. Ovaj je djelovao potpuno iznenađeno (no zapravo je riječ o uigranom triku). Claus je kolegu ljubazno obrisao ručnikom, jer je Hans bio usred solaže. Naravno, ovaj mu tog slinavog čina nije ostao dužan, a nakon svoje egzekucije teatralno je pobjegao s pozornice da ga ne zadesi još što gore, te se pri Clausovu predstavljanju sastava publici, još jednom teatralno vratio na koljenima natrag na pozornicu.
Ljudima se najviše svidio završni dio, osobito niz obaveznih zapaljivaca Bonfireova repertoara Bang Down The Door i Ready 4 Reaction. Odlično je prošla i vječnozelena balada Who’s Foolin’ Who. Večer eksplozija poznatih Bonfireovih melodičnih hard rock opscenosti ponovno je zaživjela u punom sjaju kad su se dečki vratili da odsviraju oba dodatka. U navadi je “loverboy” sastava da dodatak počnu baladom. U to smo se mogli uvjeriti i ovog listopada na nastupu Gotthard u Grazu. Hrabar potez, koji u ovom slučaju nije pogubno, jer si takve vratolomije možeš dopustiti kad si uvjeren da tim potezom uvijek dobiješ visoko odobravanje ženskog dijela publike. A ipak tu stoji još jedan razlog. Prije dodataka dečki su odsvirali samo dvije skladbe s studijskog prvijenca (obavezni Don’t Touch The Light i Hot To Rock). E, a prvi dodatak bio je potpuno podređen prvijencu. Slatko You Make Me Feel naslijedio je otrovni projektilčić SDI, zatim su se dečki na kraće vrijeme izgubili iza pozornice i došli još jednom podivljati New Age, ovaj put perverznom rock n’ roll orgijom Hard On Me (“Point Black”, 1989).
Cijeli nastup grupe trajao je nekoliko minuta preko dva sata. Za samo 20,00€. Odličan zvuk, odlična izvedba. Bez kočnica. Cijelo vrijeme nabijen nastup pozitivne energije, s iskrenom zafrkancijom i autoritativnim zapovijedanjem Clausa, koji, istini za volju, više ne posjeduje tako izražen i svjež vokal kao u najboljim godinama, ali što bi to! Svatko od nas ima određen rok trajanja.
Posjet koncertu Bonfire, koji je bio bogato nagrađen u svakom izračunu, pokvarila je samo mala posjećenost. Dobio si ogromnu zabavu i prije svega odličnu glazbu (što bi, naravno, rekli prije svega svi die-hard fanovi, koliko ih je još živih, i pritom se nikako ne bi prevarili)! Uz neke sve glasnije priče da bi Bonfire u veljači 2008. mogli posjetiti Sloveniju, ovo iskustvo u gradiću Roncade bila je uvertirna obveza i iznimno zlata vrijedno iskustvo. Osobito je poslužilo kao dokaz da melodični hard rock danas još kako živo šutira u čelo blesavost. I u 2007., kad je potisnut u potpuno anti-trendovsko podzemlje, dok novac od ljudi vuku prije svega grupe koje ne da ne znaju, nego ne mogu “svirati” rock! Eh, te moje vječne frustracije! Daleko od njih, da ne pokvarimo izvrstan okus nakon iskrenog rockn n’ roll striptiza Bonfirea!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Day 991
2. But We Still Rock
3. Never Mind
4. Under Blue Skies
5. Hot To Rock
6. Don’t Touch The Light
7. Tony’s Roulette
8. Proud Of My Country
9. Sleeping All Alone
10. Who’s Foolin’ Who
11. Blink Of An Eye
12. American Nights
13. Sword And Stone
14. Sweet Obsession
15. Bang Down The Door
16. Ready 4 Reaction
—dodatak 1.—
17. You Make Me Feel
18. SDI
—dodatak 2.—
19. Hard On Me
