Rival Sons – rock`n`roll, blues in soul eleganca novih časov (2017)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Majano / Area Concerti festival / Italija
Datum koncerta: 08.08.2017
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 28,75€

Na drugi dan ljetnog festivala u furlanskom gradiću Majano na pozornicu su izašli vrući losanđeleski rock’n’roll i hard rock revitalisti Rival Sons. Iznimno omiljen bend koji djeluje od 2009. godine, s već čak pet studijskih izdanja u džepu, skokovito je osvojio svjetsku popularnost. Zahvaljujući neskrivenoj kvaliteti koju isporučuju ne samo studijskim izdanjima, nego i vrlo energičnim i adrenalinskim koncertnim nastupima. Ovo potonje samo potvrđuje snažan i jedinstven fokus ovog izrazito profiliranog američkog kvarteta. Rival Sons su se u ulozi headlinera tako našli i u neposrednoj blizini slovenske granice, gdje su predstavili aktualni studijski album »Hollow Bones« (2016).

Bend je prošle godine odradio zajedničku turneju sa znamenitim hard rock »praočevima« Deep Purple, a Rival Sons su otvarali i koncerte na završnoj, to jest oproštajnoj turneji rock giganata Black Sabbath (ove godine po SAD-u). Odjeka dakle ne nedostaje, a bend je stalno i meta izvrsnih glazbenih kritika, i to od strane najuglednijih svjetskih glazbenih medija.

Za uvod su u deset navečer na pozornicu stupili milanski rockeri MotelNoire. Iskusni kvintet cijenjenih i etabliranih talijanskih glazbenika ima u džepu samo jedno studijsko izdanje, istoimeni album iz 2014., a s njega su izveli i glavninu točaka. Bend je izuzetno dobro uigran, a pjeva pretežno na engleskom jeziku. Ugodnih 40 minuta zagrijavanja, uz više nego pristojne zvučne karakteristike (s obzirom na status predgrupe), potvrdilo je da bend među ljudima ne krije simpatije i veliku privrženost.

Ovaj posjet koncertnoj zelenoj površini u Majanu bio je znatno skromniji od onog koji je prizorište imalo dan prije, kada su na njemu nastupili Amon Amarth i Arch Enemy. Ovaj put jedva 400 prisutnih. Naravno, garnitura znatno starijih, i to već šarmantno sijedih i više. Unatoč tome, ubrzo nakon dolaska Rival Sons na pozornicu, u sredini i u prvih nekoliko redova ispred pozornice zgusnula se skromna, ali silno bučna masa ljubitelja benda, koja je preklinjući dobro znala stihove pjesama i tako srčano podržavala bend neprestano tijekom koncerta. Jay Buchanan i ekipa su to brzo primijetili, pa su većinom komunicirali sa središnjim dijelom publike.

Rival Sons su složili set listu koja je bila donekle podređena predstavljanju aktualnog studijskog albuma, a uz to su dodali točke sa svih starijih albuma, predvođene omiljenima Keep On Swinging (album »Head Down«), Open My Eyey te Electrivc Man (obje album »Great Western Vakirye«). Prije izvedbe šeste točke Buchanan je upitao publiku žele li izvedbu pjesme Where I’ve Been ili Jordan. Publika je izabrala potonju.

Kvartet (plus bradati turnejski klavijaturist Todd Ögren-Brooks) isporučio je nastup koji se iz minute u minutu izvedbeno i atmosferski stupnjevao. Finalni krešendo tako je dosegnut na samom repu, to jest u završnici, kada je bend zaokružio vrućicu i iznimno elegantnu predstavu snažnom i dugo iščekivanom Keep On Swinging.

Ekipa je izuzetno dobro uigrana. Posebno je naravno zapanjio Jay Buchanan, koji je svoj nevjerojatno karizmatičan i grabežljiv vokalni nastup stupnjevao i razvijao najviše vokalne snage upravo pri kraju nastupa. Pred sam kraj doslovno je očarao nevjerojatnom prodornošću emocija i strasti, koje je zaokružio vrhunski izrađenim vokalnim performansom, punim osjećajne predanosti. Ni ostali glazbenici u tome nisu puno zaostajali, ako uopće. Zvuk briljantan, izvedba ništa manje. Samo bi ljudi moglo biti malo više.

Vražja mješavina stare dobre škole rocka i rolla, preliveno dobrom dozom bluesa pun testosterona, vješto zapakirana u glazbenu razumljivost generacije novih vremena, tako je kroz materijal neprestano profinjeno kolobarila i krstarila po frazama koje su čas podsjećale na razbarušenost The Who ili Cheap Trick, čas na Led Zeppelin, Free, Bad Company, mjestimice čak i na The Beatles (osobito po glazbenoj strani u mirnijim pasažama), pa i na The Doors (Buchanan duguje inspiraciju u svom scenskom kretanju, manji poklon liku preminulog Morrisona), prepoznatljivi su i primjesi surfa i rockabillyja, na što je upozoravao i scenski »outfit« gitarista Scotta Holidaya (kao da se naš Magnifico pokušao našaliti na račun Gingera Wildhearta).

Izvrstan koncert dakle, i nadajmo se da će se bend uskoro opet pojaviti u blizini naših krajeva. Riječ je naime o vrhunskoj izvedbenoj kvaliteti koju u takvim situacijama nikako ne smijete preslišati i preskočiti. Posjet koncertu Rival Sons ostaje dakle obveza i predstava vrijedna grijeha. I za puriste koji se kunu samo u originalnost vremena pionirstva šezdesetih i sedamdesetih.