Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Dvorana Stožice / Slovenija
Datum koncerta: 30.10.2017
Broj posjetitelja: 10.000
Nick Cave je sa svojom pratećom ekipom »loših sjemenki« u svojoj dugoj i plodnoj karijeri već davno dobio slovensko državljanstvo. Spada u onu pešćicu stranih izvođača, mogli bismo reći pravu elitu, koja je među slovenskom glazbenom publikom iznimno cijenjena i obožavana. I to unatoč tome što ne dolazi s područja nekadašnje zajedničke domovine, to jest s Balkana s druge strane Kolpe. Čovjek je u Sloveniji nastupio već nekoliko puta, ali od njegova posljednjeg posjeta prošao je tucet godina pa su ga mnogi posve opravdano jako, jako nedostajali.
Ulaznice za veliku Halu Tivoli planule su, to se dalo očekivati. S obzirom na potražnju koja nikako nije jenjavala, organizator događaja odlučio je pustiti u prodaju malo manje od tisuću dodatnih ulaznica, a koncert je prebačen na veću lokaciju, u dvoranu Stožice. Ipak, gornje tribine nisu otvorili. Kad smo se našli u parteru malo iza osam navečer, imao sam osjećaj da sam se našao u zagrebačkoj Areni. Golema četa posjetitelja naime je na ovaj koncert stigla iz susjedne Hrvatske i oni su u velikoj većini zauzeli prednji dio partera, gdje se, još prije nego što je Cave sa svojim kompanjonima zauzeo pozornicu, osjećala konkretna adrenalinska groznica predkoncertne euforije.
I doista. Dvorana se zatamnila u modrinu, Bad Seeds su već stajali na pozornici i stvarali kulisu, a onda se kao posljednji na nju popeo Nick Cave i dotrčao sasvim do ruba pozornice, gdje je s tribina i partera konkretno zaurlalo. U toj vrevi prevladavali su visoki tonovi koji su povremeno podsjećali na valove histerije. Naravno, od vrištavih pripadnica nježnijeg spola. Nick Cave je na svoj način u tren oka povukao publiku na svoju stranu. Kip bezgranične tuge, skrušenog i slomljenog srca, koji u svoj svojoj boli i čežnji beskonačno tone do dna.
Cave je prije godinu dana izdao novi studijski album »Skeleton Tree«. Odabrani naslov nije nikakvo iznenađenje. Usred 2015. naime je smrtno stradao njegov petnaestogodišnji sin Arthur. Pa je i stablo, koje se u simbolici obično naziva obiteljskim, postalo Caveov simbol velike žalosti. Snažan je dokument tako album »Skeleton Tree«, jedan od snažnijih u njegovoj bogatoj i plodnoj diskografiji. Tako se razvijao i koncertni nastup. Crvena nit bio je album »Skeleton Tree«, s kojeg je Cave odsvirao glavninu materijala. Kao što je već poznato u scenskom folkloru ovog umjetnika, Cave se cijelo vrijeme rukovao s obožavateljima u prednjim redovima, u jednom se trenutku popeo čak do tribine, naslanjao se na ruke mase, dijelio osmijehe, izgovarao ohrabrujuće riječi publici koja je, kao opčinjena, ponavljala za njim pobjedonosne stihove Caveove duboke i prodorne poezije.
Uz Cavea, koji je naravno karizma bez premca, ipak nije bilo moguće doživjeti koncertni događaj s punokrvnim intenzitetom da točku na »i« predstavi nije dodala njegova pratnja Bad Seeds, koja je već godinama uhodana i u kojoj naravno izdvaja ime Warrena Ellisa! On je opet zapanjio svojom dubokoproživljenom igrom dok je u rukama mijenjao plejadu instrumenata. Pobrinuo se i za programske petlje, svirao sintisajzer, vibrafon, električnu gitaru, violinu, klavir te se nekoliko puta razdivljao na pozornici, zavrtio u pravi vračarski ples. Posebno kad je vitlao violinom i gitarom. Uz Ellisa, pozornicu su zauzimali još akustični gitarist George Vjestica, udaraljkaš i vibrafonist Jim Sclavunos, bubnjar Thomas Wydler te basist Martin Casey.
Cave, koji je interpretacijom opet dokazao da mu u iskrenosti grabežljivo podanih emocija i kipućih strasti rijetko tko može prići, naime je majstor nevjerojatno intenzivne i proživljene igre. Njome je opet razgolitio svoje srce i sav emotivni splet boli i ljubavi koji žari u umjetniku, bez kočnica je dijelio sa svojom publikom. U srednjem dijelu koncerta sjeo je za klavir, odsvirao među ostalim i nekoliko općepoznatih vrhunaca karijere, kao što su The Ship Song i za njom Into My Arms te The Weeping Song u bisu.
Koncert je djelovao kao mantra. Kao pročišćenje duše i tijela, potpuna purifikacija, tako je istinski prelio svoju umjetnost u samo scensko kazalište Nick Cave sa svojom družinom. Cave je svojim povremeno već gotovo demonskim magnetizmom prodirao u najdublje i najmračnije kutke naših duša. Pravi dušebrižnik. Zapravo kratki i jezgroviti pokreti puni minimalizma, koji međutim u međusobnom dijalogu inače svete jednostavnosti odzvanjaju na moć jetko, provokativno i trenutačno čak i bizarno. Razbijaju tabue, klišeje i daju glazbi, kao umjetnosti, posve novu kvalitativnu komponentu te artističku dimenziju koja je neuhvatljiva. Mračnost svih mračnosti. Cave je s družinom više puta razvio slojevitu zvučnost, koja je u svega nekoliko jednostavnih tonova kroz repeticije uspostavljala iznimno grabežljivu atmosfersku kulisu, s kojom je u svoj hipnozi općila omamljena publika. Nevjerojatan je bio pogled na cjelokupno prizorište. Konkretna dva sata okrenula su se u tren oka. Jednostavno. Kad netko u tebi probudi emocije, vrijeme i prostor više nisu važni. Samo stapanje s energijom koju zovemo glazba. I nje je te večeri u Ljubljanu donio, u izobilju, dušebrižnik i crni vrač Nick Cave.
Sam koncertni spektakl Nicka Cavea u Stožicama valja stoga proglasiti jednim od vrhunaca ovogodišnje koncertne ponude u Sloveniji.
Setlista
1. Anthrocene
2. Jesus Alone
3. Magneto
4. Higgs Boson Blues
5. From Her to Eternity
6. Tupelo
7. Jubilee Street
8. The Ship Song
9. Into My Arms
10. Girl in Amber
11. I Need You
12. Red Right Hand
13, The Mercy Seat
14. Distant Sky
15. Skeleton Tree
—bis—
16. The Weeping Song
17. Stagger Lee
18. Push the Sky Away
Galerija slika
