Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Bratislava / Aegon Arena / Slovačka
Datum koncerta: 26.11.2017
Broj posjetitelja: 7000
Staroste njemačkog power metala iz Hamburga, dakle govorimo o jednom od najuspješnijih metal sastava svih vremena koje je njemački metal ikad dao, o Helloween, ove su godine objavili senzacionalnu vijest. U svoje su redove ponovno vratili dvojicu izvanrednih glazbenika i bivših članova, koji su svojim djelovanjem zauvijek odredili lik grupe osamdesetih i u mnogočemu utjecali na budući razvoj i popularizaciju power metala ne samo u Europi, nego i u svijetu. Helloween, koji se danas, što se power metala tiče, u mnogočemu smatraju pionirskim sastavom, naime su se ponovno ujedinili s Michaelom Kiskeom i Kai Hansenom, a pritom su zadržali i postojeću postavu. Tako su iz kvinteta izrasli u septet, a golemu svjetsku turneju nazvali su »Pumpkins United«.
Koncerti su redom unaprijed rasprodani, a europski dio turneje Sloveniji je najbliže stao 12.11.2017., kad su Helloween nastupili u Münchenu, te dva tjedna kasnije, kad su posjetili tenisku dvoranu Aegon Arena u slovačkoj prijestolnici Bratislavi, kamo je zavirio utažiti svoju znatiželju i RockLine. S obzirom na ponovno priključivanje obiju glazbenih eminencija zlatne ere Helloween (osamdesete), opravdano se moglo očekivati da će set lista stavljati naglasak na izvedbi materijala grupe iz osamdesetih. Dakle onoga s kultna prva tri studijska albuma grupe. Napokon, i da budemo iskreni, Helloween danas u postavi s Derisom na vokalu već dugo u repertoaru aktualnih turneja ne izvode mnoge nezaboravne »bisere« nastale u vrijeme izlaska prva tri albuma. Više nego uvjerljiv odgovor i potvrdu zašto je to tako donosi na aktualnoj turneji upravo Michael Kiske, koji i sa svojim stažem, nemilosrdno primaknutim pedesetoj, i dalje zadržava nevjerojatnu vokalnu formu. Kiske nije izgubio ni trunku visine i izvedbene snage u odnosu na svoj doprinos osamdesetih, što su potvrdila i iskustva s naših posjeta koncertima sastava Unisonic, u kojem zajedno s Hansenom službuje. To osobito u onim trenucima koncertnih druženja s Unisonic, kad je Kiske nevjerojatnim intenzitetom otpjevao Helloween skladbe March of Time i I Want Out. No Kiske je doduše zadržao izvanrednu vokalnu karizmu i snagu, što pak ne možemo reći za njegovu novodobnu »frizuru«. Ta je primjedba inače u ovom kontekstu neumjesna, osim ako Kiske u AegonAreni u jednoj od stanki ne bi zabavno primijetio da je nekoć, dok je još bio mlad, lijep dugokosi i svjetlokosi dečko, oduvijek želio izgledati kao Elvis Presley, a sve je završilo time da danas izgleda kao Rob Halford. Glavno da vokal ostaje!
Ovaj koncert Helloween trajao je, ni manje ni više, čestita tri sata. S bisom, i bez ikakvih stanki između. S početkom u 19.00. Bend, koji je u proširenoj postavi nastupao s tri glavna vokala i tri gitare, osvježio je i pripremio prekrasnu kulisu. Bubnjevi Danija Löblea bili su postavljeni unutar prividne krune, podignuti na dodatni scenski podest, koji su ostali članovi tijekom koncerta neprestano aktivno iskorištavali. Pročelje pozornice bilo je prošireno dodatnim »cat walkom«. U pozadini su se bohotila projekcijska platna, tematski razrađena, u skladu s razvojem samog koncertnog repertoara. Briljantna njemačka pedantnost. Nevjerojatan skok u odnosu na zadnje iskustvo, to jest od prije četiri godine, kad su Helloween nastupali u ljubljanskom CUK Kino Šiška i dočekala ih je publika s solidnim posjetom od kojih 550 posjetitelja. U Aegon Areni izgledalo je kao da su Helloween barem grupa kova Whitesnake. Tako visoko kotira dakle glazbeni opus osamdesetih u očima ljubitelja ove grupe i retro nostalgičara klasičnog metala osamdesetih. To dakle odlučuje. Pitanje je samo koliko dugo će novac držati zajedno septet u takvom formatu i koliko namjeravaju aktualnim koncertima u budućnosti još zaraditi. Napokon, snimili su zajedno već i jedan singl, što znači da u formatu septeta mogu snimiti cijeli album. O svemu dakle odlučuje novac, no svakako je ova turneja i druženje s Hansenom i Kiskeom dobrodošlo i zato da se bend, nakon idejno proslavljenog zadnjeg albuma, idejno osvježi i obnovi te sastavi budući studijski album, koji će opet biti na zavidnoj kvalitetnoj razini.
Helloween su koncert započeli velikopotezno. Jednom od ambicioznijih skladbi osamdesetih, to jest skladbom Halloween, gdje su Kiske i Deris već uvodno nagovijestili kako će podijeliti vokalne uloge. Bend je poznat po oduševljavajućem teatru, u kojem ne manjka plejade humoreski i zafrkancija. Toga je bilo i ovaj put u izobilju. Ako ništa drugo ne pomaže, nasmijat će te već sam pogled na grimase koje svojom rastezljivom mimikom lica stvara basist Markus Grosskopf. Oba pjevača, tri gitarista i “šogun po imenu” Markus na bas gitari, konkretno su iskorištavali cat-walk, a među gitaristima je daleko najviše pažnje privlačio Kai Hansen. On je preuzeo glavninu solaža, a uz to je u teatralnom vijencu Starlight / Ride the Sky / Judas te u cijelim Heavy Metal (is the Law) i How Many Tears preuzimao ulogu vodećeg vokala. Pritom je vrlo vjerojatno da su mu pomogli matricama. Ne samo zato što je Hansen nedavno u Gamma Ray uključio novog vokalista, nego ponajprije zato što jako sumnjam da još može izvesti refren u Ride the Sky tako dobro kao što ga je izveo u Bratislavi. No druga stvar kod Hansena, kojom je ovaj put bio tako “podkožno zarazan”, jest ta da o njegovu vanjštini odsad brine njegova nova izabranica. Hansen na novim koncertima nosi lijepo uređenu natupiranu frizuru, koja prije podsjeća na nekog Stevea Stevensa (Billy Idol) nego na bilo koga tko bi ikad u prošlosti doista mogao biti nalik pravom Kai Hansenu, pri čemu “novi Kai” nosi i bordo crveno obojen pramen te debeo sloj maskare i šminke oko očiju. Toga se nije mogao suzdržati ni Andreas Deris, koji je u trenutku predstavljanja svih članova grupe samo Hansena teatralno označio s »She«. Još malo više »zapaljivo« djelovao je inače u sebe zaljubljeni Sascha Gerstner, koji si je za novu turneju sredio frizuru po uzoru na neke starosjedilačke gotičare, darkere ili crne sleaze metalce, pri čemu na pamet padaju Murderdolls, Wednesday 13 itd…
Pjevača su lukavo rasporedila snage. Deris je preuzimao inicijativu u materijalu koji je nastao s njim. Njemu su pripale If I Could Fly, I Can, Power (bez mučnog razvlačenja), obje »7 Sinners« skladbe, to jest Where the Sinners Go i Are You Metal? te tri trješnje na vrhu šlag-vrhnja voćne kupe – tri briljanta izvanrednog albuma »Master of the Rings«, i to: Why?, Sole Survivor te Perfect Gentleman.
S druge strane, Kiske, koji vokalom još uvijek beskompromisno ruši i ore, doslovno je kraljevao u I’m Alive, Rise And Fall, Little Time, Eagle Fly Free i Future World. I u komadima u kojima su s Derisom dijelili vokale Kiske je često preuzimao glavninu težih linija, to jest onih u kojima treba istisnuti najviše visine i snage, npr. upravo u završnoj I Want Out, uvodnoj Halloween ili Dr. Stein. Tako ni u završnom dijelu epska suita Keeper of the Seventh Keys part II nikad ne bi ispala tako dobro da Kiske nije preuzeo najteže, najzahtjevnije, to jest najviše vokalne dionice te skladbe. Preostale skladbe pjevača su podijelila na pola, a u How Many Tears pridružio im se u ulozi vodećih vokala još i Kai Hansen. Bend nije zaboravio na balade. Iz osamdesetih smo čuli A Tale That Wasn’t Right, a iz devedesetih »Time of the Oath« šlager Forever And One.
Tri sata izvanrednog teatra. Tri sata sanjske rekapitulacije legendarnih osamdesetih i “ere Andija Derisa”. Hop, još jedna zajedljiva asocijacija! Hellloween su pri »ujedinjavanju« ignorirali još dva bivša člana, koja su pridonijela važnim idejama pri definiranju zvuka i stila grupe kroz devedesete, sve do uključivo albuma »The Dark Ride«. To su bubnjar Uli Kusch i gitarist Roland Grapow. Ne znam zašto, ali bilo bi zabavno da su u takvom slučaju Helloween zasvirali kao nonet, to jest na pozornici s dvojicom bubnjara i četvoricom gitarista. No to što smo dobili u Bratislavi potpuno zadovoljava nostalgičara koji žudi za konkretnom dozom rjeđe sviranih klasika grupe iz osamdesetih. Pretpostavlja se da će se ova turneja konkretno produžiti u iduću godinu, iako vani još nema službenih termina. Helloween su vrući i kovat će željezo dok je užareno. O tome nema nikakve sumnje. Tko je posjetio njihov koncert u Bratislavi, u svakom je pogledu bezgranično uživao. Zvuk super, šou super, energija i vedro raspoloženje grupe, izvrsno! Dvorana je prekipjela od oduševljenja i euforije. Blasfemična bundeva-pašta dakle! U svakom pogledu. Nadajmo se da ćemo uskoro konzumirati još koju.
tekst: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik & Nataša Pišljar
Setlista
1. Let Me Entertain You (orig. Robbie Williams, taped intro)
2. Halloween
3. Dr. Stein
4. I’m Alive
5. If I Could Fly
6. Are You Metal?
7. Rise and Fall
8. Where the Sinners Go
9. Perfect Gentleman
9. Starlight / Ride the Sky / Judas
10. Heavy Metal (Is the Law)
11. Forever and One (Neverland)
12. A Tale That Wasn’t Right
13. I Can
14. Solo bubnjevi (Dani Löble) Ingo Tribute
15. Livin’ Ain’t No Crime
16. A Little Time
17. Why?
18. Sole Survivor
19. Power
20. How Many Tears
—bis I.—
21. Eagle Fly Free
22. Keeper of the Seven Keys pt. II
—bis II.—
23. gitarski solo (Kai Hansen)
24. Future World
25. I Want Out
26. Braveheart Soundtrack (taped outro)
Galerija slika
