Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Kino Šiška, Ljubljana
Datum koncerta: 26.11.2017
Thrash metal kod nas oduvijek ima veliku težinu te stalnu i prilično brojnu fanovsku bazu. Napokon, upravo je na našem tlu nastao prvi thrash metal sastav na prostoru bivše Jugoslavije (naravno, govorimo o Sarcasm), a za njima su stigli brojni predstavnici žanra koji su se afirmirali ili se još afirmiraju i u inozemstvu (Negligence, Eruption, …). I zbog toga su thrash metal koncerti kod nas u pravilu uvijek bili dobro posjećeni, sjetimo se samo odlično posjećenih Thrashfesta ili rasprodanih Megadeth itd. Istina je da žanr proživljava cikličke uspone i padove, ali u zaborav zapravo nikad nije otišao. Daleko od toga, a lijep dokaz za to bio je prošle nedjelje nabijeno pun Kino Šiška i koncert trojca thrash veličina, koji je bio rasprodan već nekoliko dana ranije.
Thrash velikani iz Bay Areae Testament prošle su godine objavili svoj dvanaesti studijski album Brotherhood of the Snake, a tek ove godine predstavili su ga u Europi s pravom turnejom. Odlična je bila odluka da na nju pozovu još jedne veterane iz Bay Areae, Death Angel, a prvotno potvrđene Obituary zamijenili su kanadski Annihilator. Koncertne dvorane diljem Europe rasprodavale su se jedna za drugom i s Ljubljanom nije bilo drukčije, a u nju su doputovali i brojni Hrvati, Talijani pa čak i Česi. U Šiški nije ni najmanje mirisalo na umornu nedjeljnu večer, nego je bilo jasno da je tisućglava publika nakon dugo vremena opet gladna konkretnog thrash udarca.
Da nema sumnje tko je glavno ime turneje, bilo je jasno već na pogled na pozornicu, jer je bila posve podređena Testamentu, dok su se predbendovi morali stisnuti na uzak pojas u prednjem dijelu pozornice. Bez obzira na to, od Death Angel se, ponajviše zbog vrhunskog zaključka ovogodišnjeg Metaldaysa, očekivalo mnogo, i to je očekivanje sanfranciški petorac uspio u potpunosti ispuniti. Unatoč ranom početku, Death Angel dočekala je već lijepo puna dvorana i bend je opet priredio vražje energičan nastup, kakav znaju upriličiti samo oni. Nešto suzdržaniji bio je samo Ted Aguilar, dok je energija ostatka četvorke, uključujući zvjerskog bubnjara Willa Carrolla, bukvalno bljuvala poput vulkana. Uopće se ne vidi da ih Mark Osegueda i Rob Cavestany broje već skoro pedeset! Šteta što je Death Angel bilo odmjereno tek dobrih trideset minuta pa su kroz set projurili kao stampedo pobješnjelih bikova, ali su unatoč tome osigurali fenomenalno zagrijavanje, uglavnom s komadima novijeg datuma, a za nostalgičare su se pobrinuli s klasicima Thrown to the Wolves i Mistress of Pain, dok je legendarni The Ultra-Violence nažalost opet bio nnagoviješten samo uvodom. Mnogo, mnogo prebrzo oprostili su se ludi Kalifornijci s The Moth s aktualnog albuma The Evil Divide.
Američke palačinke ovaj su put bile prelivene i javorovim sirupom, jer su se američkim kolegama na turneji pridružili legendarni Kanađani Annihilator. Iako je to bend s vjerojatno jednom od najbrojnijih kadrovskih izmjena uopće, budući da je Jeff Waters u bendu već zamijenio n članova, na slovenskim su pozornicama uvijek lijepo primljeni i ovaj put nije bilo drukčije. Već na zadnjem koncertu sastava u Kinu Šiška Waters se predstavio kao frontmen i glavni vokal, što tada nije bilo posebno dobro, a ovaj put se pokazao znatno bolje. Pogotovo kao frontmen energični i karizmatični Waters pokazao se odlično, jer je izbacio nekoliko zabavnih komentara, a tijekom sviranja njegovom se vrtnjom, piruetama, trčanjem po pozornici i »fist bumpanjem« publike jednostavno nije vidjelo kraja. Lijepo su Jeffu parirali mlađahni Aaron Homma i Richard Hinks, a i novajlija za bubnjevima Fabio Alessandrini svoj je posao odradio korektno, iako među komadima s aktualnog albuma For the Demented nije pokazao baš puno izvornosti. Zato su ponovno bili zapanjujući Jeffovi pirotehnično vatreni izleti po vratu gitare, a nešto manje njegove vokalne sposobnosti, u kojima se ne snalazi puno bolje nego, recimo, Dave Mustaine. To je bilo još očitije u visokim i falset dionicama komada poput Set the World on Fire i Alison Hell, koje je Jeff pomalo ležerno prepustio kar publici. Ona se toga, doduše, naravno nije branila, kao ni kultnih King of the Kill, W.T.Y.D i završne Phantasmagoria, a s novog albuma bih umjesto One to Kill i Twisted Lobotomy radije čuo Altering the Altar. Vrlo dobar nastup, koji je bio, kao i kod prethodnika, mnogo prekratak.
Priprema pozornice za Testament trajala je gotovo pola sata, jer je bila doista impresivna, budući da je Hoglan za svojom bubnjarskom baterijom sjedio na visokom i kolosalnom »drum riseu«. U pola deset svjetla su se ipak ugasila i na pozornicu su uz huronsko oduševljenje nabijeno pune dvorane izašli thrash teškaši Testament u vjerojatno svojoj najzvjezdanijoj postavi – Chuck Billy (vokal), Eric Peterson (gitara), Alex Skolnick (gitara), Steve DiGiorgio (bas) i Gene Hoglan (bubnjevi) – i to je bio uopće prvi nefestivalski nastup Testamenta kod nas! Amerikanci su Ljubljanu pozdravili naslovnom skladbom aktualnog albuma i isprva je sve djelovalo savršeno. Zvuk odličan, bend raspoložen i energičan, a publika još i više. U prvoj polovici Testament su se komadima Rise Up, More Than Meets the Eye i Centuries of Suffering posvetili svom novijem razdoblju i pokazali zašto su majstori žanra i da su zapravo jedan od rijetkih američkih bendova iz Bay Areae koji nisu prestali djelovati u devedesetima. Chuck Billy rikao je kao životinja i oduševio izrazito vjernim sviranjem zračne gitare na svom mikrofonskom polustalku (Billy ima čak i svoje »signature« trzalice), gitarski dvojac ionako je sinonim za thrash metal, DiGiorgio je opet bio zapanjujući sviranjem svojih fretless basova, a atomski sat Gene Hoglan dok izvodi tako zahtjevne bubnjarske poteze izgleda kao da će svaki čas zaspati. Prvi »blast from the past« bio je prekrasni Electric Crown u koji je uveo Skolnick majstorskim solažom u kojem se poklonio AC/DC-u, pa Hendrixu i još kome, a prvi pakleni pit jasno se otvorio uz himnu Into the Pit. Zatim su Testament iz naftalina izvukli naslovni komad jednog od najviše previđenih albuma Low, a brzo je potom došlo do nažalost najniže točke koncerta, jer su si jedan za drugim dragocjene minute, koje su se mogle posvetiti još barem komadu ili dvama, za svoje solaže odrezali i Peterson i Hoglan i DiGiorgio. Nema sumnje da u Testamentu trenutno djeluju tehnički jedni od najpodkovanijih i najusavršenijih pojedinaca u metalu, ali dosadne solističke eskapade stvar su prošlosti i energiju na koncertu prije svega samo ubijaju. Gotovo mučno bilo je tako čekanje na završni, doduše savršeni, dvojac Souls of Black i The New Order, kad se sastav oprostio od Ljubljane. I na pozornicu se vratio uz kulisu dvaju dijaboličnih lica s prvijenca The Legacy te Billyjevu priču o naslovu albuma Practice What You Preach, koji je nastao nakon noći pijančevanja s Panterom u Teksasu, kad je Chucku ujutro na glavu pala prazna boca Jack Danielsa. Nakon naslovnog komada tog albuma dobili smo još kultni Over the Wall, a zatim su se Testament, bez pretjeranog huronskog oduševljenja, za što su zacijelo krivi pretjerani i dosadni solistički izleti, od ljubljanske publike konačno oprostili. S izuzetkom te mane Testamenta te barem za uzorak prekratkih predbendova, ukupno gledano koncert kakve želimo još!
Setlista
DEATH ANGEL:
1. Father of Lies
2. The Dream Calls For Blood
3. Claws in so Deep
4. The Ultra-Violence/Thrown to the Wolves
5. Mistress of Pain
6. The Moth
ANNIHILATOR:
1. One to Kill
2. King of the Kill
3. No Way Out
4. Set the World On Fire
5. Alison Hell
6. Twisted Lobotomy
7. W.T.Y.D.
8. Phantasmagoria
TESTAMENT:
1. Brotherhood of the Snake
2. Rise Up
3. The Pale King
4. More Than Meets the Eye
5. Centuries of Suffering
6. Electric Crown
7. Into the Pit
8. Low
9. Stronghold
10. Throne of Thorns
11. Eyes of Wrath
12. First Strike Is Deadly
13. Urotsukidoji
14. Souls of Black
15. The New Order
— dodatak —
16. Practice What You Preach
17. Over the Wall
Galerija slika
