Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Cankarjev Dom / Slovenija
Datum koncerta: 20.02.2018
Broj posjetitelja: 350
Cijena karte: 20,00€
U prostorima Kluba CD, koji se nalazi u Cankarjevom domu, tri dana nakon svog 69. rođendana nastupio je kultni engleski gitarist Jeremy Webster ‘Fred’ Frith, koji je u prošlom stoljeću, još kao član nezaboravne grupe Henry Cow, odigrao ključnu ulogu u oblikovanju avangardnog rocka i RIO (rock in oposition) scene. Taj vječni glazbeni inovator i ljubitelj slobodne improvizacije, koji se baš ne obazire na konvencionalne glazbene forme i koji se u prošlosti, nakon raspada Henry Cow, angažirao i u grupama Art Bears, Massacre i Skeleton Crew, dok je surađivao s takvim glazbenim imenima kao što su John Zorn, Robert Wyatt, Brian Eno, Derek Bailey i Mike Patton, da navedemo samo neke, priredio je nastup u samostalnoj režiji, bez ikakve pratnje, koji posjetitelji tek tako nećemo zaboraviti, jer je Frith stvarajući nepredvidljive zvučne eksperimente ponovno nadmašio samoga sebe.
Svaki njegov koncert potpuno je samosvojna priča, jer neumorni multiinstrumentalist, koji uz gitaru vlada i klavijaturama, basom i violinom, uz pomoć svojih zvučnih pomagala kojima po trenutačnoj inspiraciji stvara slobodne improvizacije, sa svakim novim nastupom stvara posve novo glazbeno iskustvo. Tijekom svojih nastupa prilično rijetko izvodi već snimljen materijal, recimo stara solo djela ili izvedbe svojih prošlih grupa. Puno radije stvara posve nove zvučne eksperimente koji nikoga u publici ne ostavljaju ravnodušnim i tako je bilo i te večeri. Frith je došao na pozornicu bos, dakle po svojoj ustaljenoj, dugogodišnjoj praksi, te se s gitarom u krilu smjestio na stolčić uz stol koji se doslovno savijao pod težinom raznih zvučnih rekvizita. Među potonje su spadali gudalo za violinu, zlatni lančići, čigre, šalice, lonac, šaka riže, četka za cipele i štipaljke.
Gotovo svi spomenuti rekviziti domaće su izrade, a gitarski genij ih je među (i iznad) žice polagao po trenutačnoj inspiraciji i s gotovo očinskom ljubavlju. Zatim je uz pomoć posebnog samplera, koji je usmjeravao pritiscima noge na zvučnu pedalu, nalagao sve proizvedene zvukove i miješao ih u nadasve šaren zvučni kolaž. Potonji često dobiva izrazito komične dimenzije, dok u drugim prilikama zvuči već gotovo postapokaliptično, no u svakom slučaju riječ je o glazbi koja je sve prije nego prikladna za auto-radio ili romantične večeri uz svijeće.
Takve zvučne kolaže Frith, koji je, baš kao i njegov glazbeno osebujni zemljak Robert Fripp (King Crimson), s kojim ima donekle srodnu gitarsku tehniku, samouk, zatim u obliku zvučnih kulisa pušta kroz krajnje raznovrsne gitarske improvizacije pri kojima ne trepne okom. Čovjek je pravi majstor svog najdražeg instrumenta, što je više puta pokazao strastvenim i posve nekonvencionalnim solažama, nakon kojih je opet slijedilo nalaganje raznih rekvizita na gitarske žice, među kojima je najviše odskakalo prebacivanje riže iz jedne šalice u drugu, dok se u jednom trenutku prihvatio čak i vokalnih improvizacija koje su još najviše podsjećale na druidske zakletve. Malo je glazbenih osobenjaka koji bi se mogli usporediti s patrijarhom avangardnog rocka/RIO-a, koji tijekom svog nastupa inače nije izražavao nikakve emocije osim potpune predanosti svojim zvučnim eksperimentima.
Frith nije bio prvi koji se bacio na obrađivanje gitarskih žica gudalom ili četkom, ako se samo prisjetimo glazbenih početaka pokojnog Franka Zappe, koji je u jednoj glazbenoj emisiji gudalom svirao na gradski bicikl, ali je vrlo vjerojatno onaj koji je takvim trikovima u karijeri najviše eksperimentirao i slobodne improvizacije dotjerao do novih oblika zvučnih provokacija te time dokazao da u progresivnom odnosno avangardnom rocku još uvijek ima ogromno prostora za inovacije svih mogućih vrsta. Tako je Frith, koji je puno naučio od Zappinih manipulacija rock glazbom, s godinama stekao naziv ‘glazbenog provokatora broj jedan’ kad je riječ o njegovu potpunom odbacivanju konvencionalnih glazbenih oblika i svake potencijalne komercijalne dopadljivosti, pa nije čudo da je više puta u svojoj karijeri surađivao još s jednim ‘zvučnim provokatorom’ prve lige: Johnom Zornom.
Veliki inovator Frith nas je u dobrom satu svog strastvenog obrađivanja gitarskih žica sa svih mogućih strana i kutova te sa svim mogućim kućanskim i skitničarskim pomagalima zabavljao ponajprije svojim potpunim prezirom prema svim ustaljenim glazbenim oblicima, komercijalnoj dostupnosti te stvaranjem avangardnih zvučnih oblika koji su neprestano prelazili iz grotesknosti i mračnosti u potpunu komičnost. Među publikom te je večeri bila i njegova kći, koja ga posljednjih godina prati na većini koncerata i brine se da se tijekom svojih putovanja osjeća što bolje. Frithov nastup bio je inače kratak, ali je u svakom pogledu ispunio visoka očekivanja ljubitelja avangardne strane progresivnog rocka, kao i svih znatiželjnika koji su htjeli barem na jedan dan pobjeći od šunda koji se vrti na komercijalnim radijskim postajama i kojim truju uši i duh današnje digitalizirane mladeži. Frithov nastup u Klubu CD zasigurno će u mnogima probuditi želju da poslušaju njegovo najnovije studijsko ostvarenje, koje je snimio s bendom Fred Frith Trio, a zove se »Another Day in Fucking Paradise«.
Galerija slika
