Autor: Primož Novak
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Graz / Explosiv / Austrija
Datum koncerta: 01.03.2018
Broj posjetitelja: 400
Sepultura je na metal sceni dugi niz godina bila omražено ime. Trebalo je više od deset godina da se neke stvari preboli i da se shvati kako reunion klasične postave neće biti nikad. Bend je zbog toga morao trpjeti i istovremeno izdržati svu tu negativnost. Danas bi se moglo reći da je zapravo čudo što je Sepultura uopće opstala, jer je u jednom razdoblju stvarno loše prolazila i jedva spajala kraj s krajem. No svaka upornost se isplati. Kisser i ekipa izdali su prošle godine album Machine Messiah, kojim je bend najavio novo razdoblje koje opet obećava kvalitetne albume. Sepultura se u sklopu spomenutog albuma već drugi put otisnula na europsku turneju, ovaj put kao glavni bend. Na putu po Europi pridružili su im se njemački progresivni death metalci Obscura, američka black/death metal postava Goatwhore te deathcoreovci Fit For An Autopsy. Svakako šarolik izbor koji je rasprodao poprilično koncerata. Turneja je punila dvorane od 600 do 800 posjetitelja, što je nedvojbeno dobra brojka.
U grazskom klubu Explosiv koncert je rasprodan gotovo mjesec dana prije događaja, no u njega se može strpati samo oko 400 ljudi, što je ispod prosjeka na turneji. Ipak, napunjen Explosiv bio je dobar pokazatelj da Sepultura može napuniti dvoranu i u manjim gradovima.
Zagrijavanje su otvorili američki deathcoreovci Fit For An Autopsy. U bendu djeluje i priznati producent Will Putney, koji je pomogao mnogim deathcore sastavima do boljeg zvuka. Putney nije otišao s bendom na turneju, pa je bend svirao kao kvintet. Za deathcore to inače nisu nikakvi vrhunci, jer je bend na scenu stigao kad je deathcore već nekoliko godina bio popularan, a neki veliki domet nije mogao pokazati jer se radi o ponavljanju istih obrazaca. Fit For An Autopsy odsvirali su ipak korektno. Svirka je bila brutalna, breakdowna nije nedostajalo, a i uigranost je bila dobra. Bend možda ne zvuči baš inovativno, ali uz malo upornosti i Fit For An Autopsy će izaći iz prosjeka. Potencijal je jako dobar!
Slijedili su Goatwhore. Bend iz Louisiane koji svira nešto između death, black i thrash metala. Tu i tamo djeluje kao da posude ponešto i od hardcore punka i crusta. Ukratko, miks svega mogućeg. Na prvu se čini da je taj miks pretjeran, ali nakon nekoliko skladbi jasno je da Goatwhore neće pretjerivati. Sve će biti smisleno posloženo, bez komplicirenja. Bend u prvi plan stavlja jednostavnost, a prije svega to da cjelina “žari”. Goatwhore uživo funkcioniraju još bolje nego na albumu. Karizmatični vokalist jasno ističe svoje linije, a preostala tri člana svoju ulogu suvereno odrađuju. Možda doista prvo upadne u oči vokalist, ali ubrzo se pokaže da Goatwhore djeluju odlično kao cjelina koja je lijepo uigrana, a publici je zajamčen pravi žur. Albumi Goatwhorea možda nisu vrhunac, ali njihov koncert je svakako vrijedan pogleda.
Obscura već neko vrijeme nije nepoznanica. Otkako je bend izdao album Cosmogenesis, postao je prepoznatljivo ime na ekstremnoj metal sceni. Bend je ovaj put zaključivao promotivnu turneju za album Akróasis, koji je izašao 2016. godine i na kojem je bio i naglasak. Naravno, Obscura se dotaknula i prethodna dva izdanja, da bi i neki stariji obožavatelj bio zadovoljan. Uigranost benda bila je nedvojbeno na visokoj razini, ali zvučno je sve skupa djelovalo previše sterilno. Energije je bilo, virtuoznosti nije nedostajalo, kompleksne ritmike također ne, ali činilo se da nešto fali. Oštrine je bilo, ali prave snage nije. Obscura na ovoj turneji možda nisu spadali u žanrovski kontekst, ali nabijena dvorana bila je dokaz da i tehnički i progresivni metal sastavi imaju svoju publiku.
Uz spomen imena Sepultura uvijek su prisutne cijele rasprave za i protiv. To traje već više od dva desetljeća, a bend je i dalje tu u drugačijoj postavi, što je mnogima kamen spoticanja. Nakon dobro prihvaćenog albuma Machine Messiah dosta je publike dalo Sepulturi još jednu priliku. Koncerti su postali bolji, a dolaskom bubnjara Eloyja Casagrandea sve se podiglo na višu razinu. Izrečeno je bilo puno dobrog, zato je koncert Sepulture u blizini Slovenije bio obvezan za posjetiti. Početak je bio smislen, s dvije novitete i skladbom Kairos. Nakon tri skladbe kod vidno preznojenog vokalista Derricka Greena činilo se da neće moći izdržati do kraja, a kamoli sijedi basist Paolo, koji je jedva hvatao ludog Casagrandea. Unatoč godinama bend se držao do kraja svog repertoara, koji je trajao oko sat i pol. Snaga nije popuštala, Green je bio vokalno suveren, a najviše je blistao mladi bubnjar Eloy Casagrande s maratonskom kondicijom.
Ne treba posebno naglašavati da nove skladbe neće imati tako dobar odjek kao stare, iako je i kod skladbi na kojima već pjeva Derrick Green publika marljivo divljala. No prava ludnica počela se odvijati kod Desperate Cry i Territory. Svakako su skladbe bile odsvirane korektno, a Kisser je i solaže odsvirao prilično točno. Nedostajala je samo još jedna gitara koja bi obogatila zvučnu sliku. Koncert Sepulture uvjerio je i dobrim zvukom te svjetlima. Bend je dao dojam da se za ovu turneju stvarno potrudio i da ništa nije ostavio rezervi. Dodatno se to potvrdilo repertoarom. Sepultura je mogla odsvirati rutinski best of i odraditi koncert linijom manjeg otpora. No odlučila se za riskantan i drzak potez. Andreas Kisser je rekao da ove godine slave 20 godina Derricka Greena. U tu svrhu odsvirali su tri skladbe s albuma Against (1998), koji je bio prvi s Greenom na vokalu. Slijedila je opet promocija aktualnog albuma. Kod skladbe Machine Messiah Green je pokazao sposobnosti pjevnog pjevanja, s instrumentalnim Iceberg Dances opet je oduševila ritmika, a Casagrandeu ideja i snage naprosto nije nedostajalo. Kisser je čak odsvirao i jedan dio na flamenko gitari, što je bio još jedan sloj više u šarolikom repertoaru. Nakon toga uslijedio je naklon publici klasicima Inner Self, Refuse/Resist i Arise.
Nakon Arise Sepultura je napustila pozornicu, a vratili su se sa Slave New World, koja je opet uključena u koncertni repertoar za ovu turneju. Za kraj su se napokon sjetili albuma Roots. Prva je pala Ratamahatta, gdje je Green svirao dodatni bubanj, a s Kisserom je izmjenjivao vokale. Tako autentične izvedbe Ratamahatte kod Sepulture već dugo nije bilo. Koncert je zaključen obaveznim Roots Bloody Roots, što je bilo i očekivano. Ako se povuče crta, trenutna verzija Sepulture stvarno se potrudila, rutine nije bilo, a repertoarom su pokazali puno hrabrosti. Nakon viđenog nada je da će se u našu blizinu vratiti uskoro.
Koncertom Sepulture, Obscure, Goatwhore i Fit For An Autopsy grazski klub Explosiv nedvojbeno je opravdao svoje ime.
Galerija slika
