Izdavač: Phil Lanzon Ditties/Cargo Records
Datum izlaska: 23.02.2018.
Producent: Simon Hanhart
Duljina albuma: 54.16 min
Žanr: Art Rock
Ocjena: 9.0 / 10
Phil Lanzon je lik koji već godinama, točnije punih 33, svira klavijature kod engleskih art rock legendi Uriah Heep. Gdje je sve i s kim sve surađivao Phil Lanzon, ima gotovo biblijsku težinu u svekolikoj galaktičkoj glazbenoj domovini. No nikad mu se pritom nije ukazala prava prilika da snimi i izda vlastiti samostalni studijski album. Nakon što su Uriah Heep 2014. izdali svoj posljednji i još uvijek aktualni studijski album »Outsider« i potom opet dugo zadovoljavali brojnim koncertima svoje obožavatelje diljem svijeta, napokon se našlo vremena da se Phil prihvati realizacije svih svojih ideja, kojima se neuhvatljivo debljala njegova privatna glazbena arhiva.
Album »Ako misliš da sam lud« album je koji zaslužuje svu pozornost. To nije album koji bi bio nekakva daleka stilska replika svih bendova u kojima je Phil nekoć surađivao i surađuje (Uriah Heep), nego iznimno raznolik i šarolik izbor od deset pomno skomponiranih i aranžerski profinjeno začinjenih točaka, koje albumu jamče izniman dinamični razvoj. Lanzon je u studio pozvao nekoliko vrhunskih glazbenika, koji su svoje odlike krajnje savjesno uliveni u jezgru samih skladbi. Ako spomenemo samo tri imena: John Mitchell, Craig Blundell, obojica braće Cottle, vrlo brzo postaje jasno da je Lanzon na svom studijskom prvijencu htio isporučiti najbolje što zna i može. Dakle, potpuni perfekcionizam.
Album »If You Think I’m Crazy!« je (u »najjednostavnijoj« odrednici) artrockovski uradak. Na njemu ćete naći sve. Od trenutaka koji su kompaktniji, to jest hardrockovski zaneseni, do koketiranja s gospelom, world glazbom, čak i pastoralnim elementima (I Saw Two Englands), countryjem i bluesom, kao i svime onim što glazbeni sladokusci od Phila naravno očekuju. A to su elementi progresivnog rocka, one stare, to jest pionirske branše. Ako tražite bilo kakve paralele s likom i djelom aktualnih Uriah Heep, zaključna, to jest simfonijska mini epska poslastica Forest, mogla bi nositi nekoliko paralela s erom benda Uriah Heep iz doba »Wake the Sleeper«, a Heep asocijacije posebno budi povremena Lanzonova upotreba Hammond B3 orgulja. Album je pretežno optimistično nastrojen, pa je očekivana implementacija takvih uradaka s tipičnom otočnom melankolijom ovaj put u podređenom položaju. Lanzon se vrlo pristojno iskušava i u ulozi glavnog vokala. No pritom nije jedini na albumu. Da je ovaj uradak svojevrsna glazbena priča, nagovještava već uvodna skladba Mind Over Matter, u kojoj tu svojevrsnost udahnjuje upravo vokalni doprinos pjevača i gitarista Arene i It Bites, Jona Mitchella. To je simfonijsko epska artrockovska daća, koja u svom razvoju silno iznenadi, jer se u strofi razvija melankolično, a zatim se rasplamsa u moćnom i pompoznom refrenu, u koji se bogato uključuju vokalni zborovi. Mitchell ostaje vokalni posebnjak, njegova je boja komplementarna i s neo progresivnim rockom i s alternativnim rockom, što je njegova velika posebnost, a inače Mitchell na ovom albumu daje najveći doprinos svojom čarobnom gitarskom igrom, po kojoj se zbog svoje profinjene i filigranske zvučne izvrsnosti smatra jednim od najtraženijih studijskih glazbenika na britanskom otočju. Toga je bio dobro svjestan i pokojni John Wetton, jer je Mitchell konstantno surađivao na njegovim samostalnim studijskim ostvarenjima, kao i s projektom Icon.
»If You Think I’m Crazy!« album je koji ne osvojiš jednim slušanjem. Iznimno je razigran, nosi hrpu sitnih detalja kojima se Lanzon udubljeno bavio dok je stvarao aranžmane. Dosta je dakle finesa, a zvučna slika bogato je isprepletena integracijom mnogih instrumentalnih paleta. Album otkriva i Lanzonovu neoklasicističku stranu, posjeduje i bombastične orkestralne aranžmane i traga za simfoničnošću. Lanzon se na ovom uratku vrlo uspješno iskušao u premošćivanju različitih glazbenih žanrova. Istodobno taj vrli glazbenik brine i za raznolik izbor upotrebe klavijatura, što dodatno pridonosi velikoj razigranosti samog uratka. Sa svakom novom rotacijom u CD playeru, Lanzonov perfekcionizam i njegova višeslojna glazbena izbrušenost iznova će vas zahvalno zaokupiti i usisati u sebe. Album za koji se moglo očekivati da će biti vrlo solidan, no Phil je nadmašio ta očekivanja i isporučio zaista visokokvalitetan album kojem ne možeš zamjeriti ni jedan jedini artistički posrnuće. No te hvalospjeve treba uzeti s blagom rezervom. Lanzon je naime u polazištu vrlo oprezan. Kreće se u provjerenom arsenalu vlastitog aranžiranja, u kojem se osjeća ugodno i domaće te ga punokrvno vlada, zato album ne posjeduje ni mrvicu eksperimentiranja i slučajnog avangardnog duhovičenja« odnosno eklektičnih »zbadljivosti«.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Mind Over Matter
2. Kelly Gang
3. I Knew I Was Dreaming
4. I Saw Two Englands
5. Step Overture (instrumental)
6. Lover’s Highway
7. Donna & Joe
8. Carolin
9. The Bells
10. Forest
Postava:
Phil Lanzon – Hammond B3, klavir, Rhodes, Wurlizer, Geoshred, vokal na skladbama br. 4. i 10.
SURAĐUJUĆI GLAZBENICI
Richard Cottle – aranžmani, orkestracije, klavijature
Craig Blundell – bubnjevi
Laurence Cottle – bas gitara
John Mitchell – gitara, vokal na skladbama 1. i 3.
James Graydon – akustična gitara
Sarah Joy – pedal steel, banjo
Joe Atkins – “piccolo” truba
Andy Makin – vokal na skladbama br. 2., 6., 7. i 9.
Andy Caine – vokal na skladbi br. 8
