Toto na proslavi četrdesete obljetnice u Zagrebu (2018)
Autor: Peter Podbrežnik
Mjesto: Zagreb / Dom sportova (mala dvorana) / Hrvatska
Datum koncerta: 09.03.2018
Broj posjetitelja: 3.500
Cijena karte: 28,57€
Ameriški rock velikani i majstori glazbene perfekcije Toto javili su se tijekom aktualne turneje ’40 Trips Around the Sun’, kojom obilježavaju časnu, četrdesetu obljetnicu djelovanja, kod naših južnih susjeda u Zagrebu. Umjesto da im organizatori koncerta osiguraju dvoranu koja priliči njihovu renomeu, smjestili su ih u malu dvoranu Doma sportova, što je tijekom nastupa imalo neke kobne posljedice, jer je zbog takvih ograničenja jako trpjelo ozvučenje, a time naravno i cjelokupni koncertni nastup rockerskih veterana. Razlog za održavanje koncerta u manjoj dvorani navodno je to što se u zagrebačkoj Areni u isto vrijeme održavalo prvenstvo u klizanju. Koncert doduše nije bio rasprodan, na tribinama je bilo još poprilično slobodnih sjedala, ali je zato u parteru bilo naprosto zagušljivo i zbijeno kao u konzervi sardina. Većina publike također je izgledom i manirama odstupala od onoga što čovjek obično očekuje od posjetitelja Toto koncerta.
No, da ne spominjemo samo negativne stvari, treba reći da je Toto četvorka, koju zajedno s glazbenim pomoćnicima trenutno čine ‘stari mačkovi’ u liku gitarskog velemajstora Stevea Lukathera, svestranog klavijaturista Davida Paicha, sintesajzerskog čarobnjaka Stevea Porcara i pjevačkog odličnika Josepha Willamsa, izvela majstorski nastup i sve prisutne oduševila izuzetno zanimljivim izborom uspješnica i nekih već gotovo ‘zaboravljenih’ skladbi, među kojima su bila i neka djela koja dugo nisu izvodili uživo, gotovo nikad ili pak prvi put u svojoj karijeri. Nastup su otvorili novom skladbom, »Alone«, koja se prvi put pojavila na nedavno objavljenom ‘best of’ albumu »Greatest Hits – 40 Trips Around the Sun« (2018).
Za njom je, prilično iznenađujuće, već prilično rano s obzirom na to da ga obično sviraju pred kraj nastupa, uslijedio omiljeni evergreen »Hold the Line« iz davne 1978., kad je izašao istoimeni prvijenac Tota. Williams je te večeri vokalno bio sjajno raspoložen, a uz njega su, kao i obično, asistirali Lukather i Paich, koji su se nekoliko puta našli i u važnim solo vokalnim ulogama. Vokalne harmonije bile su i ovaj put prava paša za uši. I prateća ‘posada’ se iskazala, što za dugogodišnjeg gostujućeg udarača Lennyja Castra, kojeg dugogodišnji vjernici dobro poznaju, nije nimalo iznenađujuće. Bubnjara Shannona Forresta, koji je tehnički natprosječno potkovan, prilično je nezahvalno uspoređivati sa Simonom Phillipsom, ali ga nipošto ne treba podcjenjivati. Riječ je o još jednom izuzetno cijenjenom povremenom glazbeniku koji je surađivao s brojnim vodećim imenima iz svijeta rocka i countryja. Nakon odlaska Phillipsove zamjene Keitha Carlocka Toto su, doduše, i dalje bez službenog bubnjara.
Jedine nepoznanice uoči ovog koncerta bili su relativno mladi i nepoznati basist Shem von Schroeck i saksofonist/flautist/prateći pjevač Warren Ham. Potonji je inače prekaljen glazbenik koji je u prošlosti koncertno surađivao s John Elefante era Kansas, Donnom Summer i Olivijom Newton-John. Između 1986. i 1988. kratko je koncertno surađivao i s Toto. Ham je svojim puhačkim ubacivanjima lijepo popunio većinu Toto standarda, a kod nekih unio veći jazzy pečat, dok je ritam sekcija svoj posao obavila više nego zadovoljavajuće.
Na ovoj koncertnoj večeri, koja je već u prvom dijelu poslužila takvim iznenađenjima kao što su izvedba standarda s albuma Toto IV« (1982) »Lovers In the Night«, »English Eyes« s albuma »Turn Back« (1981) i veliki britanski hit »I Will Remember« s albuma »Tambu« (1995), čuli smo i još jednu dosad neobjavljenu skladbu, »Spanish Sea«. U artrockerskom instrumentalu s albuma »Kingdom of Desire« (1992), »Jake to the Bone«, Lukather je očito demonstrirao svoje zapanjujuće solističke gitarske vještine, kojih te večeri nije nedostajalo, dok je balada s albuma »Fahrenheit« (1986) »Lea« pobrinula se da na svoje dođu i sve romantične duše. Oni koji iza sebe imaju barem jedno ljubavno razočaranje još su više uživali u izvedbi velikog hita »Rosanna«, koji su, slično kao »Hold the Line«, odsvirali relativno rano.
Toto već godinama imaju naviku odsvirati kakav ‘medley’, odnosno vijenac skladbi, koji obično sadrži skraćene verzije različitih djela iz njihove bogate karijere. Ovaj put ‘medley’ je bio akustično usmjeren, što znači da je gospodin Lukather u to vrijeme mogao udobno sjesti s akustičnom gitarom u krilu, dok su pojedine izvedbe prekidale razne anegdote o njihovu nastanku. Mišljenja o Toto koncertnim ‘medleyjima’ među vjernicima su uglavnom podijeljena. S jedne strane, to je prilika da se uživo čuju i neka djela koja rijetko izvode, a s druge strane njihovo kraćenje, osobito u akustičnom ruhu, gotovo je ‘bogohulno’. Najgore su od akustično skraćenih obrada prošli »Georgy Porgy«, gdje smo neki propustili i kakvu gostujuću pjevačicu s prijašnjih turneja. Bolje su prošli skraćena obrada Jacksonove »Human Nature«, na kojoj je 1983. surađivala većina članova Tota, »Isolation« (1984) iznenađenje »Holyanna«, »Mindfields« (1999) iznenađenje »No Love« te obje skraćene klasike s albuma »The Seventh One« (1988), »Mushanga« i »Stop Loving You«.
Uz skraćenu, akustičnu verziju »Holyanna« i samorazumljivi hit »Stranger In Town«, s albuma »Isolation« smo u nastavku koncertne večeri čuli i davno zaboravljenu, ali izvrsnu skladbu »Lion«, koju Toto od sredine osamdesetih nisu izvodili na svojim nastupima. Možda najveće iznenađenje večeri bila je izvedba instrumentala »Dune (Desert Theme)«, koji su Toto krajem 1984. stvorili za znanstvenofantastični film Dune. Nešto manje nas je, barem one koji želimo čuti više originalnih Toto djela, oduševila obrada rock klasika »While My Guitar Gently Weeps« The Beatlesa/Georgea Harrisona, koju Lukather rijetko zaboravi uvrstiti na koncertni popis izvedbi. Među rjeđe izvođena djela koja smo imali priliku čuti te večeri mogle bi se uvrstiti i skladbe »Girl Goodbye« i »Angela« s istoimenog prvijenca Tota. Od evergreen standarda u drugom dijelu Toto nastupa u Zagrebu čuli smo još »Make Believe« i naravno njihov najveći hit »Africa«, koji je, kao i obično, zaključio redovni dio nastupa. Toto su za bis odsvirali ‘oproštajnu’ skladbu večeri, koja je, suprotno očekivanjima, bila »The Road Goes On«, još jedno iznenađenje s albuma »Tambu«. Od velikih hitova te večeri su, zanimljivo, izostali »Pamela« i »I Won’t Hold You Back«, što se ne događa baš često.
Toto su u Zagrebu, usprkos lošem ozvučenju u neprikladnoj dvorani, priredili fantastičan glazbeni provod koji je trajao osjetno dulje nego inače i uz očekivane standarde donio brojne rijetko izvođene glazbene bisere iz njihove bogate riznice. Svih četvero članova i njihova prateća ekipa za svoj nastup, koji je bio savršena mješavina izuzetne profesionalnosti, uigranosti, spontanosti i duhovitosti, zaslužuju odličnu ocjenu. Manje oduševljavajuće je te večeri, kao što je već spomenuto, ispalo ozvučenje, koje je najbolje zvučalo u blizini mikserskog pulta. Što se tiče glasnoće i vriske, publika je te večeri nedvojbeno zaslužila prvo mjesto, ali to nije nužno uvijek pozitivna osobina, jer zbog toga neki nismo čuli sve Lukatherove štosove, kojim je domaće oduševio uvodnim pozdravom »dobro veče Zagreb«. Prilično neukusnije ispao je ovaj put vidno omršavjeli Paich, koji se tijekom mijenjanja cilindara i kočoperenja po pozornici, kad bi se našao za mikrofonom, više puta pohvalio svojim hrvatskim rodoslovljem, jer njegov pradjed dolazi iz Splita, iako za razliku od Lukathera do sada nije naučio nijednu hrvatsku riječ. Njegovi govori o ‘mojim ljudima’ i ‘mojoj publici’, uz koje je u dvorani gromoglasno odjekivalo i kuhalo od oduševljenja, išli su ostalim trima članovima Tota već vidno na živce pa mu Lukather prigodom nije ostao dužan i spretno je okrenuo Paichove riječi o ‘bratskoj publici’, koje su iznenada dobile znatno manje nacionalističko-navijački-senzacionalistički naboj. Inače, Paich je poznat po tome što češće ispali kakvog ‘kozla’, kao što je bilo primjerice 31.7.2012. na Toto koncertu u talijanskom Majanu, kad je posebne goste Perpetuum Jazzile najavio kao hrvatski sastav.
fotografije: LAA Agency
Setlista
—set 1—
1. Alone
2. Hold the Line
3. Lovers in the Night
4. Spanish Sea
5. I Will Remember
6. English Eyes
7. Jake to the Bone
8. Lea
9. Rosanna
—akustični set—
10. Miss Sun
11. Georgy Porgy
12. Human Nature
13. Holyanna
14. No Love
15. Mushanga
16. Stop Loving You
—set 2—
17. Girl Goodbye
18. Angela
19. Lion
20. Dune (Desert Theme)
21. While My Guitar Gently Weeps
22. Stranger in Town
23. Make Believe
24. Africa
—bis—
25. The Road Goes On
Galerija slika












