Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Angra
Izdavačka kuća: Ear Music Records
Izlazak: 2018
Trajanje: 60:57
Ocjena: 4/5
Angra, slavni i posljednjih godina nepravedno zanemareni progresivnometalski veterani iz Brazila, sredinom veljače ove godine su, dakle, na svijet donijeli svoj već deveti studijski album, kojem su dali naslov “Ømni”.
Legendarna skupina, koja će svaki čas napuniti 27 godina neumornog djelovanja, kroz karijeru je proživljavala uspone, a pratili su je i potresi zbog stalnih rokada u članstvu. Unatoč tome Angra, koje predvodi gitarist Rafael Bittencourt (glavni skladatelj), ne pokazuju znakove umora i i dalje ostaju puni kipućeg žara i strasti da ostvare sve nove i nove glazbene ideje. Prošle su tri godine od izlaska prethodnika »Secret Garden«, a “Ømni” zadržava kreativnu svježinu. Status članstva gitarista Kika Loureira, koji se 2015. pridružio Megadeth, ostaje »na čekanju«. Dakle, tip nije službeno napustio skupinu, ali su ga Angra zbog njegovih vremenskih obveza prema striki Mustaineu jednostavno privremeno zamrznuli u članstvu. Od 2015. nadalje njegove aktivnosti u Angra nadomješta gitarist Marcelo Barbosa. Ipak je Kiko na albumu »Ømni« »dodao« gostujuće gitarske vještine u skladbi War Horns.
“Ømni” je konceptualni album, na njemu se nalazi niz znanstvenofantastičnih priča koje se odvijaju na različitim lokacijama u vremenu potpuno istodobno. U pozadini svega je predviđanje da će umjetna inteligencija 2046. godine potpuno zamijeniti ljudsku percepciju i kogniciju. Uspostavit će se novi sustav koji će omogućavati svjesnu komunikaciju između svijeta sadašnjosti i budućnosti. U konceptu se pojavljuju “putnici kroz vrijeme”, “špiljski ljudi”, “ratnici” i mnogi drugi “pripovjedači” koncepta.
Album “Ømni”, što na latinskom znači “sve”, spaja koncepte prethodnika »Holy Land«, »Rebirth«, »Temple of Shadows« u jedan ispovjedni konglomerat i teži međusobnoj povezanosti sustava i bića, s težnjom da slijedi univerzalnu istinu. Novim albumom su Angra na neki način ispričali i priču o samoj skupini. O njezinu prijeđenom putu, o budućim glazbenim pothvatima i sudbinskoj povezanosti njezine prošlosti s budućnošću. Sve to sažima album “Ømni”.
I? Da. Angra doista vade na vidjelo neke glazbene aranžmane koji slušatelja odbacuju ravno u sredinu devedesetih, kad je skupina na sceni bila doista silno vruća. Tada su power metal i progresivni metal uhvatili pun vjetar u golema jedra i postali žanrovi koji su u »svjetskoj metalskoj komuni« na nekoliko godina bili silno popularni i traženi. Kome je npr. Dream Theater išao na živce, u potrazi za skladateljskom izbrušenošću i kompaktnošću, bombastikom te glazbenom zaraznošću i pravom mjerom »bockave« kompleksnosti, utjehu je nalazio u sastavu Angra. »Fireworks« u tom pogledu ostaje njihovo vječno remek-djelo.
»Ømni« je među svim Angrinim izdanjima usmjeren najviše neoklasicistički. Ne samo zbog glazbenog vizionarstva Rafaela Bittencourta, nego ponajprije zahvaljujući novom izvanrednom vokalnom nastupu operetnog slavuja Fabia Lionea. Tip je u svemu vrhunski i njegova vokalna moć ostaje neokaljana. Otvaračka Light Of Transcendence još ne donosi onu karakterističnu glazbenu slojevitost skupine. Razvija se po uzoru na pompozne rifove koje su devedesetih pisali Talijani Rhapsody. Dakle, posve neoklasicistički powermetalski. No u nastavku albuma »Ømni« postaje sve zanimljiviji. Ponajprije, na albumu se može naći puno kombiniranja tradicionalnih plemenskih (tribalnih) ritmova, koji su umjetnički ukršteni s metalskim rifovima. Ono što je ponudio već prvijenac »Angels Cry«. Bend ponovno zapanjuje izvanrednom tehničkom briljantnošću, koja je pak ponovno vječno podređena izvanrednoj skladateljskoj kompaktnosti. To znači da je album nabijen pompom i bombastikom te glazbenom invazivnošću. Dakle, tipičan Angra album, koji je u odnosu na »Secret Garden« ponovno razigraniji i opušteniji i u uho se uvlači nešto sporije od spomenutog prethodnika. Album u kojem svaki pravi privrženik skupine može slobodno uživati od početka do kraja. Naravno, »Ømni« je i onaj album koji će prije legnuti ljubiteljima klasičnih elemenata metala, a manje onima koji u metalu tražite žanrovski ekstrem. Glavnom vokalu pridružuju se i drugi vokali, pa se u tu ulogu postavlja i Bittencourt. Skupina je na taj način pokušala što učinkovitije oživjeti odabrani koncept albuma. Posljednja skladba Ømni – Infinite Nothing ponovno potvrđuje veliku ljubav Bittencourta prema klasičnoj glazbi. Djeluje kao glazbena podloga za film. Teatralno. Možda je to potez previše na albumu. No skupini se njezina integracija u odabrani koncept jednostavno činila nužnom.
Angra dakle ostaju sinonim za kvalitetu i u svojim potezima ne popuštaju. S “Ømni” se tako zatvorila jedna era za skupinu. Album je doista »sve« što su Angra bili, jesu i ostat će i u budućnosti. Utjelovljenje velike perfekcije i glazbene jedinstvenosti.
Postava
Fabio Lione – vokal
Rafael Bittencourt – gitara, prateći vokal
Marcelo Barbosa – gitara
Felipe Andreoli – bas-gitara
Bruno Valverde – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Alissa White-Gluz – vokal na skladbi br. 3
Sandy – vokal na skladbi br. 3
Kiko Loureiro – gitara na skladbi br. 6
Produkcija
Jens Bogren
Popis skladbi
01. Light Of Transcendence
02. Travelers Of Time
03. Black Widow’s Web
04. Insania
05. The Bottom Of My Soul
06. War Horns
07. Caveman
08. Magic Mirror
09. Always More
10. Ømni – Silence Inside
11. Ømni – Infinite Nothing
