Autor: Primož Novak
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Gasometer, Beč
Datum koncerta: 29.03.2018.
Broj posjetitelja: 1500
Cijena karte: 40€
Koncertna sezona je nemilosrdna. Već u Sloveniji je malo more koncerata, a još ih je više u susjednoj Austriji. Ovaj put se u Beču zaustavila turneja »The Final March«, na kojoj su glavni akteri bili Heaven Shall Burn, a na putu su ih pratili još August Burns Red, Whitechapel i In Hearts Wake. Riječ je o prilično popularnim bendovima u Austriji, što je automatski značilo veću dvoranu. Metalcore i deathcore senzacije očito nisu bile samo jednodnevne muhe. U Beču bendovi već više od deset godina pune dvorane, tako da su i kod ovogodišnjeg izbora bendova očekivanja bila visoka.
Događanje je započelo s australskim metalcoreovcima In Hearts Wake, koji su oduševili tek šačicu ljudi. Zvuk benda bio je doduše dobar, no sam nastup nije uvjerio. Glazba je također bila nekako bez pravih ideja. Bendu je trebalo poprilično pjesama da pokaže nešto energije, više je djelovalo kao da dečki jedva čekaju kraj turneje. Šosobito basist, koji je pjevao čiste vokale, djelovao je zasićeno svime. Možda je bend imao samo loš dan, pa se samo nadamo da će do sljedeći put otkloniti tu manu.
Dojam se popravio sa sljedećom postavom, Whitechapel, koja je jedna od glavnih u tzv. deathcore sceni. Bend je poznat ponajprije po izrazitom death metal elementu, samouvjerenim nastupima i snažnom zvuku. Whitechapel trenutno ne uživaju najbolji glas. Prošle ih je godine naime napustio bubnjar Ben Harclerode, koji je Whitechapel podigao na višu razinu. Sada su zbog njegova izostanka morali odsvirati sporije skladbe, no našla se usput i poneka brza. Uigranost benda unatoč drugom bubnjaru bila je solidna, zvučno je stvar disala, iako se nije sve moglo najbolje razabrati. Repertoar također solidan, naravno da su se najbolje istaknule This Is Exile, Our Endless War i The Saw Is The Law. I Phil Bozeman je dokazao da uživo ima doista snažan growl. Nastup Whitechapela bio je nedvojbeno dobar, no bend se prije toga dokazao boljim nastupima.
Metalcore postava August Burns Red u posljednjih je deset godina doista dobila na prepoznatljivosti. Bend je i iznimno radišan. Na turneje ide konstantno, albume izdaje svake dvije godine. Svakako bend radi na tome da ne padne u zaborav. Koncertna kilometraža osjetila se i na ovom koncertu u Gasometeru. Uigranost August Burns Red je na profesionalnoj razini, glazba je tehnički dotjerana, ima i puno melodike. Vokal Jakea Luhrsa tek se malo promijenio u zadnjim godinama, pa pri kričanju pomalo podsjeća na neki black metal. Kod ABR-a i dalje ostaje čar da su pronašli smislenu kombinaciju tehničnosti i melodike u smislu da su još uvijek slušljivi. Repertoar je bio orijentiran prije svega na zadnja dva albuma, od starijih skladbi oduševili su s Composure, Empire i završnim White Washed. Da bi mogli udovoljiti svakome, trebalo bi im pripasti mjesto glavnog benda.
Heaven Shall Burn već su stari znanci Gasometera. Do sada su uvijek pokazali što znaju, a i publika im je u Austriji iznimno sklona. Bend je set otvorio pjesmom Downshifter s aktualnog albuma Wanderer. Na pozornicu je isprva izašao samo vokalist Marcus Bischoff, a s početkom sviranja pao je zastor i otkrio ostale članove, a ujedno se vidjelo da su HSB i ovaj put pripremili snažnu scensku postavu. Osvjetljenje je bilo odlično, a povremeno je pri kojem izrazitom udarnom dijelu buknuo i vatromet plamena. Nove skladbe nisu izazvale snažan odziv, no kod Weapon They Fear s albuma Antigone publika se konkretno razdivljala. Bend uvijek servira svoje najpriznatije skladbe, a nađe se i poneko iznenađenje, kao što je bila skladba The Dream Is Dead s albuma Antigone. Uz novitete odsvirane su i stalnice Counterweight, Combat, Voice of the Voiceless, Profane Believers i Hunters Will Be Hunted. HSB uvijek uspiju napraviti smislenu kombinaciju razornih skladbi s melodičnima. Naravno, pala je i poneka obrada, što je kod HSB-a redovita praksa. Black Tears od Edge of Sanity i dalje je na repertoaru, a i publika se dobro odazvala. Publika je kroz cijeli set sudjelovala moshanjem, circle pitova nije nedostajalo, a pao je i poneki »zid smrti«. Koncert HSB-a je dakle i dalje pravi žur. I forma benda ostala je na nekoj pristojnoj razini, Marcusu povremeno malo zeza vokal, a instrumentalno se stvar poklopi s poneka greškom. Nakon više od sat vremena došlo je vrijeme za stanku, a bend se vratio s udarnom Endzeit, jednom od najpriznatijih skladbi. Za epski završetak odsvirana je još i Valhalla, obrada Blind Guardiana.
Nad koncertom Heaven Shall Burn, August Burns Red, Whitechapel i In Hearts Wake bilo je teško biti razočaran. Bendovi su napravili pravi žur, koji je ipak zahtijevao priličnu kondiciju. Svakako koncert kojem bismo se razveselili i drugi put.
Galerija slika
