Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Appice
Izdavačka kuća: SPV Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 65:11
Ocjena: 3/5
Legendarni bubnjari i braća Carmine i Vinny Appice svojom su dugogodišnjom neprekidnom aktivnošću ostavili dubok trag na rockerskoj karti, a među ostalim su svirali u sastavima Vanilla Fudge, Cactus, Dio, Black Sabbath, Heaven And Hell, Rod Stewart, Ozzy Osbourne, King Kobra i Rick Derringer. Navedeni su tek neki od izvođača, a težina tih imena sasvim je dovoljna da nema dvojbe koliko su cijenjena oba bubnjarska majstora (i koliko su ih u svoje vrijeme jako tražili).
Carmine i Vinny naposljetku su udružili snage. Počeli su zajedno nastupati uživo, a atraktivnost njihovih nastupa i, naravno, reputacija imena učinili su da je potražnja za njihovim koncertima bila sve veća. Godine 2014. izdali su zajednički koncertni dokument »Drum Wars… Live!« (2014), a počeo je nastajati i materijal za pravi studijski album, odnosno studijski prvijenac.
S obzirom na to da su imena obaju braće poznata na hard rock, ali i metal karti, nije im bilo teško privući pozornost brojnih vrhunskih glazbenika koji su se tako pridružili projektu stvaranja albuma »Sinister«, objavljenog prošlog studenoga.
Što je zanimljivo, odnosno najprivlačnije na ovom albumu? Zapravo princip komponiranja, odnosno aranžiranja, koji se malo odmiče od klasičnog hard rock proizvoda, kakav bi se u ovom slučaju očekivao. Rad bubnjeva naime stavlja u žarište. Ravnopravno i, naravno, s izražajnim žarištem na radu bubnjeva. Prvo je produkcija. Oba su bubnjara raspoređena na lijevi i desni monitor pa je lako izlučiti razlike u tehnikama. Razliku između nešto udarnijeg, izravnijeg i povremeno grubljeg pristupa Vinnyja (uplitanje dvostrukog bas bubnja u »Cozy Powelll style« ne izostaje) te malo sofisticiranijeg, recimo tome, bluesom prožetog pristupa koji donosi Carmine. Svakako, jabuka ne pada daleko od stabla pa su i bratske karakterne crte pri bubnjanju srodne. Oba su bubnjara izrazito »tjelesna«, oba su učila od Johna Bonhama. O tome nema rasprave. Tako i srednji mid-eight dijelovi pjesama mogu biti podređeni razmetanju bubnjarskim vještinama obojice braće, što primijetimo odmah u uvodnoj naslovnoj pjesmi albuma. »Bliski srodnik« braće Appice u tehnici sviranja bubnjeva mogao bi biti Bobby Rondinelli, a naravno i pokojni Cozy Powell.
Ako je prva pjesma malo iznenadila izrazito mračnim i nemelodičnim refrenom, već je sljedeća, Monsters And Heroes, pravi »hommage« Ronniju Jamesu Diu, što očekivanja od sadržaja ovog izdanja postavlja na pravo mjesto. Koketiranje s vokalnim melodijama legendarnog Dia ponovno oživi malo kasnije u pjesmi Danger. Sliku upotpunjuje i Killing Floor, koja vuče na Black Sabbath u eri s Tonyjem Martinom na vokalu (tom se osjećaju kasnije pridružuje Future Past), a glazbeni oblici vokalnih melodija povremeno su srodni i elementima Led Zeppelin, što se povremeno može čuti i u samim frazama. Sve se to polako, u većim i manjim nijansama, prelijeva kroz album »Sinsiter«. Pjesma Rot opet je nešto što po kompozicijskoj strukturi i vokalnim melodijama vuče na »Dio eru« Black Sabbath (album »Mob Rules«). Pjesma Drum Wars, u kojoj blista isprepletanje bubnjarskih tehnika obojice braće, učinkovito razgibava dinamički razvoj događaja na albumu. Riječ je o instrumentalnom jamu u društvu u studiju.
Svakako, sve pjesme ne dosežu jednako snažnu izražajnu razinu. To samo znači da ih je na albumu previše. Već je uvodna Sinister posve pogrješiva, jer pomalo smeta čudna linija u refrenu. To je doduše namjerno, proizlazi iz poruke same pjesme, ali »grize«. Jednako tako grize i izlazni dio pjesme Suddenly, gdje u završnici novi bubnjarski izlet obojice braće prereže vokalnu liniju, što bi bilo posve okej da pjesma nije zapala u pretencioznost, jer je uz to ubačeno i posve kaotično gitarsko solo stihijskog pucanja tonova, koje posve uništava inače čvrst format pjesme. Barem minutu predugačka stvar. Srećom, tu točku mučenja rasterećuje sljedeća, rockerski znatno mirnija i osjećajnija In the Night,
Uz bogatu opskrbljenost albuma teško razigranim vradžbinama bubnjarskih udaraca i zamaha, ne treba zanemariti pečatno soliranje gostujućih gitarista, koji supstanci ovog izdanja daju dodatnu mjeru klasične hard rock estetike, premda se osjeća da je u usredotočenosti aranžiranja kod gitara ostalo dosta rezervi. Ovo je album koji je jednostavno nešto podređeniji bubnjarskoj logici.
Pjesama je na albumu previše. Bilo bi dovoljno deset točaka, a pogotovo prema kraju sve se počinje vući i album počinje gubiti kompas (Sabbath Mesh je baš apsolutno potez previše). Inače solidan album koji ljubitelji klasičnog hard rocka i klasičnih hard rock sastava vjerojatno već imaju doma, a koji ne ostavlja potresne udare. Udoban je, provjeren, siguran album. Carmine i Vinny opskrbili su se prekaljenom četom vrhunskih glazbenika i uz njihovu vizionarnost te neslućene talente odabrane garde takav solidan album jednostavno nije mogao izostati. Obraća se ponajprije nostalgiji i ne izmišlja novog Einsteina. Lukav album, dakle.
Postava
Carmine Appice (bubnjevi, vokal)
Vinny Appice (bubnjevi)
Jim Crean (vokal)
Paul Shortino (vokal, Rough Cutt, ex-Quiet Riot)
Robin McAuley (vokal, MSG, ex-Survivor)
Chas West (vokal, ex-Lynch Mob)
Scotty Bruce (vokal)
Craig Goldy (gitara, ex-DIO, ex-Giuffria)
Bumblefoot (gitara, ex-Guns N’ Roses)
Joel Hoekstra (gitara, Whitesnake, ex-Night Ranger)
Mike Sweda (gitara, Bulletboys)
Erik Turner (gitara, Warrant)
David Michael Phillips (gitara, King Kobra)
Tony Franklin (bas-gitara, ex-Blue Murder, ex-The Firm)
Phil Soussan (bas-gitara, ex-Ozzy Osbourne)
Johnny Rod (bas-gitara, King Kobra, ex-W.A.S.P.)
Jorgen Carlson (bas-gitara, (Gov’t Mule)
Produkcija
Jorgen Carlson
Popis pjesama
1. Sinister
02. Monsters And Heroes
03. Killing Floor
04. Danger
05. Drum Wars
06. Riot
07. Suddenly
08. In The Night
09. Future Past
10. You Got Me Running
11. Bros In Drums
12. War Cry
13. Sabbath Mash
14. Outro
