30. godina festivala Fuck Off Commercial u Savinjskim Šeščah i tutnjava Interceptora (2018)

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Šešče (Prebold, Žalec) / Kulturni dom Šešče / Slovenija
Datum koncerta: 28.04.2018.
Broj posjetitelja: 250
Cijena ulaznice: 13,00€

30 godina prošlo je otkako je osnovan festival Fuck Off Commercial. Riječ je o najstarijem teškozvučnom festivalu u Sloveniji, koji ove godine slavi lijep jubilej. Zbog toga su svoje blago zahrđale zglobove (pa, lijep niz godina bili su u mirovanju) ponovno pokrenuli legendarni štajerski metalski olujaši Interceptor. Konkretno, pljunuli su u šake i dali ključan doprinos jubilarnom izdanju cijenjenog festivala uz rijeku Savinju. Festival je sudbinski povezan s Interceptorom i cijelom ostalom poviješću koja seže još dalje u prošlost, u vrijeme Epidemic Zone, iz kojih su Interceptor zapravo izrasli. Dakle, nalazimo se u donjosavinjskoj dolini. U ljupkim Šeščah, Prebold je s druge strane brežuljaka, a ni Žalec nije previše daleko odavde.  Ako tamo nekoga pitaš kome pripada, bez razmišljanja će odgovoriti da je Savinjčan.

Organizator je mislio na sve. Baš na sve sitnice. A ono glavno bila je ona plemenita vrijednost koju smo nekako kroz godine poprilično zanemarili. Sloga. Savinjčani su te večeri pokazali nevjerojatnu slogu, slogu od koje se možeš samo učiti. Od zgodnih ulaznica, narukvica, do novinarskih propusnica. Ljubazno i ugodno osoblje na blagajni, u redovima zaštitara, za šankom i inače. Izvanredna energija, pozitivna vibra i naravno, pravi žur. Ugođen po paklenim notama teških zvukova.

Sat vremena prije devet navečer. Na pozornici su ljubljanski Big Bad Wolf. Ekipa koja je u veljači izdala prvijenac »Outrage of Modesty«. Kvintet izuzetno nabrijan i kremeno uigran. Silno posrećena kombinacija staroškolskog revitalizma elemenata speed i thrash metala  te rock’n’rolla. Bend je u cijelosti odsvirao svoj studijski prvijenac te na kraj dodao komad Ugly, starijeg podrijetla, preuzet s njihova EP-a. Na Rattlesnake je, kako se i očekivalo, uskočio gostujući violinist Andrej Kopač. Bend je ponovno uvjerio svojom usredotočenošću, karizmom i autorskom prodornošću. Kvintet, kao cjelina. Nešto neugodnosti skupina je doživjela samo zbog toga što je na prostoru za sada bilo manje posjetitelja nego što se moglo očekivati. Festival se, naime, tek otvorio i glavnina publike tek je počela kapati. Bijesni vuk ponovno je moćno zavijao, možda s malo manje žara nego sredinom ožujka u ljubljanskom Orto baru, ali vjerujem da bi uz osjetniju podršku publike taj osjećaj bio posve drukčiji.

Nakon ljubljanskog bijesno zavijajućeg krznaša, na pozornicu su se popeli Braslovčani Fuck Logic. »Jebi logiku« dakle. To je onaj osjećaj kad ti za promjenu jednom dadne jedinicu iz matematike.  Moćna smjesa stare škole thrash metala s ukomponiranim elementima death metala. Kvartet s potpuno autorskim materijalom. I to kvartet koji je na pozornicu pozvao posebnog gosta. Čedota iz sastava Radio Jam. Budući da su Radio Jam hard rockeri, moglo se naslutiti da će Fuck Logic s Čedotom na pozornici ispaliti nešto izvan konteksta uobičajene glazbene kulture Fuck Logic.  U spomen na Sergeja Vučerja, velikog ljubitelja AC/DC-a, zajedno su odsvirali Hell’s Bells, Čedo je u ulozi vokalista priskrbio izuzetno posrećenu vokalnu verziju originala. Bend najavljuje studijski prvijenac. Po viđenom i čutom angažmana mu ne manjka, a ono što mu sada nužno treba jest još više nastupa te tako skupljanje još više iskustva i kilometraže. Da dečki dobiju dodatna krila i prodornost. Na pravom su putu i vjerujem da će prvijenac biti iskušenje vrijedno svakog grijeha.

Te večeri u Šešče sam stigao jako razglašen. Ravno iz krajnjeg zapada Slovenije, preko usputne stanke u Kamniku, pa duhamornog vijuganja kroz beskrajne zavoje i ograničenja brzine Tuhinjske doline, ipak sam srkao pivo kod Florjana za reci i piši 1,80€, u 16.00 sati, no svejedno se nisam ni toliko raspitao kakav je redoslijed nastupa. U iščekivanju black metalaca Marax, stao sam pred pročelje pozornice, gdje se nikako nije osjećao black metal uvodni takt, pogotovo kad se zavrtio i drugi snimljeni uvodnik, koji je tema legendarne jugoslavenske komedije »Maratonci tečejo častni krog«. Naravno. Na pozornicu je naime sletio znameniti presretač, zvučno nazvan Interceptor. Predvođeni ultra-maratoncima banda Gregorom Čulkom mlađim i Marjanom Padrom (gitara) te Draganom Bagaričem (bas gitara), povratnikom Simonom Cukjatijem (gitara) i Davorinom Štorgljem (bubnjevi). Ovaj je put Čule uvodno smirio publiku da slobodno priđe bliže jer se ovaj put ne misli baciti s pozornice: »Prid’te bliže, saj se ne bom vrgel z odra!« Oni koji su poznavali nekoliko priča vezanih uz taj Čuletov komentar naravno su prasnuli u smijeh.

Bend je posvetio ovaj koncert Sergeju i Tomažu Vučerju. Dvama važnim graditeljima ovog festivala. Muškarcima zaslužnima za rođenje festivala, Sergej je inače napisao većinu tekstova za sastav Interceptor, a Tomaž je svirao bas u Epidemic Zone. Bend je u tom smislu već u najavi napisao da će u svoj koncertni repertoar ugurati solidnu dozu komada s prva dva albuma. Valja imati na umu da je bend već lijepo vrijeme neaktivan i okupio se zapravo samo za ovaj koncert. Zato je s obzirom na reputaciju i status skupine ovaj događaj jedan od onih koji će se zasigurno upisati među najvažnije događaje metalskog svemira u Sloveniji za 2018. godinu.

Bend je zračio izuzetnom uigranošću gitarskog tandema Pader-Cukjati, a nad vremenom je gospodario izuzetno dinamičan, aktivan i pronicljivo precizan ritam tandem basista Dragana i bubnjara Davorina. Tu je naravno bio i on. Jedan jedini. Majstor Čulk »glavom i bradom«. Kao što sam uvijek govorio. Kad gledaš Čulka na pozornici, znaš kamo spada. Na pozornicu i nikamo drugamo. To je čovjek od glave do pete stvoren da zabavlja ljude. Od same pojave, gestikuliranja, držanja, grimasa, svega što radi na pozornici. Tako i sa svim komentarima i ostalim »glupostima« koje mu se u datom trenutku roje po glavi i koje velikodušno dijeli s narodom.  Naravno, u dvorani se okupila klijentela koja sve glazbenike poznaje kao svoj džep i obratno. Tako je Čule s pozornice pozdravio poprilično posjetitelja, zahvalio se nekoliko puta onima koji su se brinuli za logistiku i izvedbu festivala, prvenstveno Mufiju, koji je tako postao Majstor Mufi, a bend je svirao izvrsno. I u zvučnom smislu. Zvučna slika u svakom pogledu dakle sjajna.

Tako je i bilo. Nakon donekle očekivanog Homo Stupidus kojim su otvorili koncert, riječ je o njihovu posljednjem singlu izdanom 2008., bend se prihvatio revizije skladbi prvih dvaju albuma, pri čemu se nekim teškokategornicima među publikom već solidno mutilo. Bend je dakle kroz repertoar putovao u prošlost, a dvije je točke posebno posvetio sjećanju na Sergeja i Tomaža Vučerja.  Provjereno prvoklasan izbor dakle za katapult u bezbožno i bogohulno graveyard metal mesarenje. A Pomarančina Goba zla svakako uz to! Nije izostala ni ubrusena Paparazzo s trećeg albuma »Mora«, u kojoj je, kako se i očekivalo, glasnice napregnuo i karizmatični Marjan Pader. Misprized Death u kombinaciji s gostujućim Boštjanom Bahčem na puhačkim instrumentima, Paderom na dvanaestožičanoj akustičnoj gitari i naravno Čulkom s čistom vokalnom bojom. Bend je redoviti dio zaključio tako da je odsvirao još i Highway To Hell. To je bila druga obrada AC/DC-a, posvećena ljubitelju te skupine Sergeju Vučerju. Bend je to napravio »po svoje«. AC/DC su dakle dobili svoju verziju te skladbe u graveyard metal formatu. 

U dodatku pak još Zadnja žrtev, koja u izvorniku pripada sastavu Epidemic Zone i koju je bend snimio već na albumu »The Beginning« (1993.), a zaključenje koncerta uz Sepulturin Inner Self (Sepultura je ona skupina koja je zasigurno odigrala važnu ulogu u definiranju zvuka i stila ranih Interceptora). Ukratko, sva mala i velika povijest ove legendarne skupine u jednom komadu, na jednom mjestu. Punokrvno i strastveno. Nakon ovog koncerta Interceptor su se vratili u stanje mirovanja. Hoće li se reaktivirati ili ne, ostaje misterij. Ja neću ni na što namigivati, no po prikazanom osjeti se da je u tim dečkima ostala potencija, naboj, strast. Energija je tu, vatra pročišćenja trebala bi otjerati demone prošlosti, a ako je i konstelacija zvijezda na nebu prava, nije đavo da se savinjska metalska mašinerija ne bi ponovno otkotrljala preko slovenskog metal neba i tako ga još kad obavila svojom graveyard metal crninom. Pustimo dakle vremenu vrijeme.

Pa onu nezahvalnu ulogu morali su ovaj put odigrati novorođeni blackmetalci Marax. Riječ je o kvartetu koji u svojim redovima nosi ženski black metal vokal pjevačice Anin. Tu je i Corduri-n Tim Draksler, koji je nekoć pomagao u Interceptoru, kao što je Bagarič kod njegove Cordure, i uz inače solidne corpse paintinge, po karakterističnoj pojavi, držanju gitare i bradici, nije ga bilo teško prepoznati. Bend je odsvirao svoj EP »The Abyss Of Illusion«, koji je izašao sredinom travnja ove godine i zapravo ga premijerno predstavio uživo. Kao ne-ekspert za black metal  teško mogu procijeniti kamo bi stilski svrstali skupinu, no sigurno je da crpi inspiraciju iz bogate skandinavske falange i ostavštine takvih glazbenih viža, predvođene Dimmu Borgirom, Old Man’s Child, pojavila se asocijacija na projekt Covenant. Bend je kulise konkretizirao snimljenim zavjesama sintesajzera i orkestracija, pokazao lijepu razinu kompleksnosti u komponiranju, također lijepu mjeru teatralnosti, za što se pobrinula Anin. Mračnjaci dakle. Šteta što je faza čekanja bila vrlo duga. Mislim da gotovo tri četvrt sata. Publika je u tom vremenu (do koncerta) bitno posustala pod težinom viška alkoholnih derivata, a i broj slušatelja u satima koji su se krepko naginjali prema jutru potpuno se desetkovao. Šteta za skupinu. No svaki je početak teži nego što bi čovjek želio. Bend je koncertu dodao i nekoliko obrada svojih uzora te tako ipak skupio 40 minuta nastupa. Sigurno skupina koja je vrijedna sve pozornosti. Ne samo zato što njeguje samosvojnu glazbenu figuru u black metalu, nego i zbog pjevačice Anin, koja je sigurno posebnost skupine.

Kao što sam već oduševljeno natuknuo uvodno. Festival Fuck Off Commercial uspio je u svakom pogledu. Već dugo nisam uživao u takvoj slozi, takvoj međusobnoj povezanosti među ljudima i takvoj organizacijskoj snazi u Sloveniji kao upravo u Šeščah.

Galerija slika