Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Soft Machine
Izdavač: CBS
Izlazak: 1971
Trajanje: 39:13
Ocjena: 4.5/5
»Fourth« bio je posljednji čin klasične verzije progrockovskih legendi Soft Machine, koju su u njihovoj tadašnjoj, najcjenjenijoj fazi činili bubnjar Robert Wyatt, klavijaturist Mike Ratledge, basist Hugh Hopper i saksofonist Elton Dean. S »Fourth«, nasljednikom klasika »Third« (1970), prvaci canterburyjske scene učvrstili su svoj položaj vodećih predstavnika engleskog jazz fusiona i stvorili svoj prvi posve instrumentalni album. Kao i na »Third«, i ovaj su put četvorki glazbenih majstora u pomoć priskočili neki provjereni glazbeni veterani, poput budućeg člana Soft Machine Roya Babbingtona na dvostrukom basu, flautista i dugogodišnjeg suradnika Caravan Jimmyja Hastingsa, kornetista Marka Chariga i trombonista Nicka Evansa. Potonja dvojica inače su među ljubiteljima progresivnog rocka najpoznatiji kao bivši suradnici King Crimson. Zajedno su se pojavili na njihovu albumu »Lizard« (1970).
»Fourth« je kroz većinu skladbi obilježila snažna sekcija puhača i limenih puhača u suradnji s fantastičnom ritam navezom u liku dvojca Wyatt/Hopper. Nju su podupirali Ratledgeovi raznovrsni, većinom melodični klavijaturski aranžmani. U usporedbi s improvizacijski često podivljalim »Third« stvari su se na »Fourth« malčice ‘primirile’, pa je ovaj album nešto lakše dostupan i obožavateljima melodičnijih inačica jazz fusiona, iako su neki improvizacijski odlijepi još uvijek graničili s free jazzom. Od njega su se počeli udaljavati vrlo brzo, a svaki sljedeći album Soft Machine zvučao je pristupačnije i nešto melodičnije od prethodnog, ne da bi pritom bitno stradao umjetnički integritet uvijek raspoloženog kolektiva za podivljale eksperimente, barem ne do odlaska posljednjeg originalnog člana.
Otvaračka, iznimno kompleksna jazz fusion klasika »Teeth« najpoznatija je skladba s albuma »Fourth« i temeljno djelo cijelog albuma. Aranžmani puhača ovdje se neprestano mijenjaju zapanjujućom brzinom, od suptilnosti do ludila, dok je raznovrsni rad ritam sekcije i danas više nego oduševljavajući. Iako Deanov saksofon među hrpom puhača i limenih puhača ovdje nije bio toliko izražen kao na nekim kasnijim albumima ove skupine, već je tada bio jedan od ključnih čimbenika u razvoju klasičnog zvuka Soft Machine.
»Kings and Queens« sadržavao je sporiji tempo, koji je bio podloga za pomalo lijenu atmosferu, dok divljih improvizacija, osobito na saksofonu, nikako nije nedostajalo. Nešto freejazzovskiji »Fletcher’s Blemish«, koji predstavlja prilično zahtjevan slušateljski zalogaj, prožet je mračnim, dramatičnim ozračjem, koje u navezi stvaraju podivljali puhači i posve rastresene udaraljke. Slijedi iznimno kompleksna suita u četiri dijela naslovljena »Virtually«, koja uz »Teeth« predstavlja vrhunac albuma »Fourth«. Tajanstveni uvodni dio obilježavaju ponajprije Wyattovo žustro obrađivanje činela i Hopperovo prepredeno improviziranje na basu, dok Ratledge skrbi za melodični sloj klavijaturskih tekstura. S vremenom se uključuje i sekcija puhača/limenih puhača, koja ovaj put nikada, ni u jednom od četiriju dijelova »Virtually«, ne zapada u potpuni kaos, nego složene vremenske prijelaze i improvizacijske vratolomije održava na ‘čvrstom tlu’. Mjestimice se jasno mogu čuti određeni utjecaji legendarnog Milesa Davisa, koji je tada ključno obilježio svjetsku jazz fusion scenu. Unatoč drukčijem obećanju, treći i četvrti, završni dio »Virtually« ispadaju neuobičajeno smireno, pri čemu prigušene bas linije, turobno raspoloženi saksofon i ‘plačljive’ klavijature stvaraju izrazito melankoličnu atmosferu.
»Fourth«, koji je postavio prilično visoke standarde za buduća, usporediva ostvarenja, još i danas spada među bisere engleskog jazz fusiona. Transformacija u jazz fusion kolektiv bila je potpuna i o nekakvim psihodeličnorockovskim elementima više nije bilo ni traga ni glasa, tako da je bilo još jedva za povjerovati da je riječ o istoj skupini koja je 1968. snimila »The Soft Machine«. Klasična postava Soft Machine raspala se ubrzo nakon izlaska albuma »Fourth«, jer Wyatt više nije dijelio glazbenu viziju preostale trojice te se kao skladatelj i bubnjar, koji je zbog nove, posve instrumentalne orijentacije morao zatajiti svoj pjevački talent, osjećao posve skučeno, pa se oprostio i osnovao vlastitu skupinu Matching Mole, koja je bila igra riječi na ‘Machine Molle’, francuski prijevod za ‘Soft Machine’. Koliko je Wyattova uloga u tom razdoblju bila smanjena, vidi se i iz toga da su Ratledge, Hopper i Dean bili jedini autori skladbi s albuma »Fourth«. Ni njegovu odgovarajuću zamjenu za bubnjevima nije bilo lako pronaći, a to je uspjelo tek iz drugog pokušaja.
Postava
Mike Ratledge – klavijature
Hugh Hopper – bas gitara
Robert Wyatt – bubnjevi
Elton Dean – alt saksofon
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Roy Babbington – dvostruki bas (1,3,4,6)
Mark Charig – kornet (2,3,4)
Nick Evans – trombon (1,2,4)
Jimmy Hastings – alt flauta (6), bas klarinet (1,6)
Alan Skidmore – tenor saksofon (1,6)
Produkcija
Soft Machine
Popis skladbi
1. Teeth (9:15)
2. Kings and queens (5:02)
3. Fletcher’s blemish (4:35)
4. Virtually part 1 (5:16)
5. Virtually part 2 (7:09)
6. Virtually part 3 (4:33)
7. Virtually part 4 (3:23)
