Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 07.05.2018
Već je Garfield znao da su ponedjeljci užasni, ali puno su manje užasni kad ih začini nešto što se, recimo, zove Marduk. Švedski veterani stari su znanci naših pozornica, a kod nas imaju čvrstu i vjernu fanovsku bazu, koja je i ovaj put, uz pomoć hrvatskih kolega, napunila Orto bar. Taj klub već dugo nije ugostio ovako udaran paket, a ni black metala na našim pozornicama nije bilo već poprilično dugo. Što se tiče nedavnih glasina koje su pokrenuli, a i dalje pokreću tračerski orijentirani webzini a la Metal Sucks, samo ovo: »Listen to music, not rumours!«
Na pozornicu su prvi stupili dugovječni poljski black metalci Infernal War, jedno od većih i poznatijih imena poljske black metal scene. Poljake je dočekalo poprilično entuzijasta, iako je u prednjem dijelu dvorane još bilo dosta prostora koji se dao popuniti. Infernal War tako nisu doživjeli baš onakav odziv kakav su vjerojatno očekivali, ali su kroz svoj set svejedno projurili poput horde pobješnjelih veprova. Brutalna, neumoljiva i ultra brza bila je poljska stampeda, koja je baš zbog toga pred kraj djelovala već malo jednolično i ponavljajuće. Ali Poljaci su svejedno bili primjerno i pravedno zagrijavanje, jer su svoj posao odradili besprijekorno i uvjerili ponajviše thrashy dijelovima, solažama koje zvuče »kerry kingovski« i bubnjanjem koje je unatoč čestom blast beatanju znalo ponuditi i poneki razigraniji i raznolikiji udarac. Uvjerio je i gostujući vokalist Heretik Hellstörm, koji je iz nepoznatog razloga zamijenio stalnog vokalista Herr Warcrimera, a iz svojih je glasnica uspio izvući beskompromisan bijes, iako je s pretjeranim mačizmom i neuspješnim aktiviranjem publike na trenutke djelovao pomalo naporno. Poljaci su se oprostili udarnim Death’s Evangelist i pozornicu prepustili norveškim kolegama Ragnarok.
Norvežani su u svom poslu bili nešto manje barbarski od prethodnika, ali ipak divlji i beskompromisni. Ragnarok su se ovaj put dotaknuli ponajviše svojeg novijeg stvaralačkog razdoblja i s njim albuma Psychopathology i Blackdoor Miracle, a među njih su ubacili i komade poput prastarog Pagan Land i hitića In Nomine Satanas. Bilo je očito da su Ragnarok kod nas puno poznatiji od Infernal War, jer se dvorana već poprilično napunila, a norveška im se četvorka odužila glasnim i iskonskim black metalom, koji je najviše došao do izražaja na početku seta, dok se pred kraj pomalo primitivna verzija black metala već počela malo otezati. Ragnarok su svakako bend koji uvjerava uživo, iako djeluju komično više nehotice nego hotimice, ponajviše zbog golemih naopako okrenutih križeva obješenih oko vrata, što im daje izgled nekakvog black metal Flavor Flava (član Public Enemy poznat po golemim satovima obješenim oko vrata), a još više gitarista Bolverka, koji izgleda kao black metalski BB-8 (© Črt Batagelj).
Velikani švedskog black metala Marduk za dobar će mjesec dana izdati već svoj četrnaesti studijski album Viktoria, a i prije toga osvojili su Europu turnejom March of Blood and Iron. Prije nego što su na pozornicu stupili i u Ortu, njime su zavladali tama, dim i zlokobno crveno svjetlo, iz zvučnika su odzvanjale sirene, zvuk aviona i tutnjava, a čim je švedska tenkovska divizija Marduk odsvirala prvi takt Panzer Division Marduk, ispod pozornice se rasplamsao pravi mosh pit pakao, koji nije jenjavao sve do kraja njihova nastupa. Kultni Šveđani očito su bili daleko najiščekivaniji bend večeri i to su i potpuno opravdali odličnom energijom, sirovim pristupom i vrhunskim zvukom. Mortuus s publikom nije previše komunicirao, nego je iz dubina ratnog pakla bljuvao stihove o totalnom ratu, potpunom uništenju i smrti, a bend je kroz Orto mlio poput divizije tenkovskih gusjenica. Marduk su iznenadili lijepim izborom komada, ponajviše rjeđe sviranim The Black… ili Between the Wolf-Packs, a novi su album predstavili dvominutnim šusom Werwolf i nešto epskijim Equestrian Bloodlust. Marduk su i ovaj put dokazali da su definitivno bend koji nikad ne razočara!
Galerija slika
