Joey Tempest: Ne želimo ostati skupina iz osamdesetih (2007)

 

Aleš: “Kako je u taboru Europe, kako teče turneja, kakvi su tvoji osjećaji u vezi s tim?”

Joey: “Super! Turneja teče po planu i vrlo smo zadovoljni. Prije nekoliko dana nastupali smo pred ludim fanovima iz Italije i Španjolske. Jako smo sretni da je odziv do sada tako buran. Danas igramo ovdje u Grazu, izuzetno nam paše ova dvorana, veselim se večerašnjem nastupu.”

Aleš: “Počeli ste ponovno iz tame (“Start From The Dark”)! Opiši mi promjenu koju doživljavate, kakvu glazbu danas sviraju Europe i kako izgledate?”
Joey: “Postali smo “progresivni”. Isprobavamo stvari koje razvijemo u studiju, jer mnogo ljudi očekuje da ćemo ponuditi opet album iz osamdesetih, ali mi danas težimo tome da razvijamo nove stvari u studiju. Stare pjesme uvijek možemo svirati na koncertima, zašto bismo pisali u starom stilu, ako smo ga već razvili? U studiju radimo točno ono što želimo. Želimo se razvijati dalje i želimo dokazati da Europe nije samo skupina osamdesetih godina i da je to skupina koja želi pripadati i današnjem vremenu, dakle nikako ne želimo ostati u osamdesetima.”

Aleš: “Osjećate li ikakav teret nekadašnjeg statusa superzvijezda iz osamdesetih. Ljudi naime i danas pomisle na pjesmu The Final Countodwn čim čuju riječ Europe i zapravo vas automatski povezuju s njom, u istom trenutku. Nekako automatski očekuju da zvučite i danas kao što ste zvučali nekoć. Je li to možda za Europe danas breme?”
Joey: “Apsolutno. Istina je. Tom povezivanju masa stalno smo izloženi. Jako rado izvodimo The Final Countdown, u tome nema nikakvog problema, ali smo prerasli njegovo naslijeđe, pomičemo se naprijed, želimo uhvatiti korak s vremenom.”

Aleš: “Što bi mogao reći o trenutnoj sceni u rock glazbi, kroz svoju osobnu prizmu, koje novotarije te privlače?”
Joey: “Volim rock grupe koje u sebi nose klasični utjecaj, kao što su Audioslave, Velvet Revolver ili Englezi Muse. Te su grupe ukorijenjene u prošlost, ali istodobno zvuče moderno. Sa sobom nose dašak prošlosti! To želimo i Europe. Napraviti nekakvu privlačnu mješavinu toga dvoga. Što se tiče težih stvari, kao što su primjerice thrash metal, death metal, moram reći da to ne slušam, ali dolazi mnogo grupa iz Norveške, Švedske i Finske koje sviraju ekstremno teške stvari i u tome su prvorazredne.”

Aleš: “Prilično je novih grupa na melodičnoj rock ssceni koje se stilski ugledaju na Europe, osobito skandinavskih, npr. House Of Shakira su jedni od takvih, jesi li čuo za njih?”
Joey: “Jesam, ali ne poznajem njihovu glazbu.”

Aleš: “Europe ste bili vrlo utjecajni na mlađe izvođače u melodičnom hard rocku, sami vas rado ističu. Što kažeš na to?”
Joey: “Možda…. Mnogi doista dođu do nas i kažu: “Sviđa nam se vaš prvi i drugi album.” To je laskavo. Bili smo samo klinci. Na nas je utjecao britanski hard rock: UFO, Rainbow, MSG, Thin Lizzy, Deep Purple, Led Zeppelin i u manjoj mjeri recimo grupe kao što su Journey i možda Kansas.”

Aleš: “Negdje sam naletio na izvor informacija da ćete navodno otići ovog ljeta na turneju s Journey po SAD-u. Koliko je u tome istine?”
Joey: “To nije istina. Oni su bili na turneji prošle godine, ove godine neće svirati po SAD-u. Journey i Europe imamo istog čovjeka koji se brine za organiziranje koncerata obiju grupa, zove se Kevin Elson. Bila je to samo ideja. Znaš, pokušavamo iskoristiti svaku priliku, ali Journey nažalost ove godine ne namjeravaju napraviti turneju po Americi.”

Aleš: “Možeš li reći nešto o početku svoje glazbene karijere, o svojim glazbenim uzorima?”
Joey: “Vrlo rano sam počeo svirati gitaru i klavir, jer je moja sestra doma imala ta dva instrumenta, to je bilo još prije nego što sam napunio 10 godina. Prvi dojam na mene je ostavio Elvis Presley, kasnije David Bowie. “Space Oditiy” bio je prvi “single” koji sam kupio u životu. Onda sam vrlo brzo počeo svirati u grupama. S jedanaest sam se već pridružio prvoj. Već tada smo se ugledali na Engleze, kao što su bili Deep Purple i sl,.. isto nas je jako privlačila glam scena npr. Slade i Mott The Hoople. To se kod mene ubrzo okrenulo u slušanje Thin Lizzy i UFO. S šesnaest sam se pridružio grupi Force!”

Aleš: “Kako se Europe osjećate s današnjim statusom? Dvorane su manje, posjećenost koncerata je manja,…”
Joey: “Možemo biti sretni da sviramo na prizorištima kao što je večerašnje (Orpheum Graz, op.p.). Unatoč tome što je današnji prostor manji, doista je privlačan za nastupanje. Znaš, sviramo pred različitim brojem posjetitelja i u različito velikim dvoranama. Doma u Stockholmu nastupamo i pred 10.000 ljudi, kad smo u Italiji, skupimo 4.000 ili 5.000 ljudi, u Njemačkoj i Austriji od 1.000 do 3.000. To je dio nas. Navikli smo na to. Mi smo koncertno usmjerena grupa. Treći album nas je pak promijenio i našli smo se u pop vodama, bili smo svuda, npr. na MTV-ju. Tamo se nismo osjećali najopuštenije. Pišemo pjesme koje predstavljaju neki određeni album, koji pripada nama, odraz je našeg bića i onoga što sami želimo. Čak je i The Final Countdown bila samo pjesma koja se rodila s namjerom da bude dio cjelokupnog albuma. Nikad nije bilo zamišljeno da postane hit. Tražili smo samo pjesmu kojom bismo otvarali naše koncerte i kojom bi počinjao naš album. Pjesmu sam napisao još dok sam išao na koledž i od tamo sam je donio u grupu. Uvijek smo bili usmjereni na stvaranje albuma kao cjeline, a ne na pisanje hitova, ali s našim trećim albumom došla je promjena i uskočili smo u pop svijet….izgubili smo dodir sa stvarnošću. Trebao nam je vrlo dug put da se vratimo na tu točku na kojoj se nalazimo sada. Dakle zapravo na našu osnovnu polaznu točku, u kojoj smo neovisni i imamo umjetničku slobodu. Tu nismo ovisni o MTV-ju i o uspješnosti plasiranja pjesama na top ljestvicama. Jednog dana, ne tako davno, razgovarali smo s Ianom Haughlandom, našim bubnjarom, i rekao mi je: “To je fantastično. Radimo svoje turneje, pišemo svoju glazbu, izdajemo svoje albume i to je naš posao od kojeg živimo!” Okej, možda doista nismo najveći bend na svijetu, ali sretni smo da naš posao može biti takav. Ako nam slučajno uspije komercijalni proboj naprijed, opet ćemo napisati pjesmu koja bi mogla ciljati na vrhove glazbenih ljestvica, dakle hit, ali to trenutno ne tražimo. Htjeli bismo pisati samo dobre albume.”

Aleš: “Što ćete svirati večeras ovdje u Grazu?”
Joey: “Mješavinu svega. Svirat ćemo pjesme sa svih sedam albuma. Po svoj prilici 6 novih pjesama, 3 ili 4 s albuma “Start From The Dark” i naravno obavezno starije stvari.”

Aleš: “Večeras na vaš koncert dolazi i lijep broj posjetitelja iz Slovenije. Ukupno čak tri puna autobusa. Svakako još uvijek puno djevojaka.”
Joey: “Stvarno? Ufff… to je super, krasno! Dakle još uvijek palimo! U Njemačkoj nas pretežno posjećuje muški dio populacije, u Italiji je omjer spolova podijeljen na pola. A to je lijepa vijest, kad kažeš da večeras dolaze djevojke!”

Aleš: “Koji su ciljevi Europe za budućnost?”
Joey: “Htjeli bismo ponovno izgraditi ime Europe, kao što je to bilo nekoć. Dugo nas nije bilo na sceni. Znaš, kad dođeš u situaciju da napraviš neku dugu pauzu i kad se vratiš, ljudi to uopće ne osjete. Npr. Rolling Stones! Između 1982. i 1991. napravili su dužu pauzu. Sličnu pauzu napravili smo i mi. Kad su se Rolling Stones nakon te pauze vratili, bilo je opet kao da su zadnji put svirali jučer, a ne prije 9 godina. Htio bih da Europe izdajemo mnogo albuma i donosimo dobru glazbu masama tako dugo da će ljudi dobiti osjećaj da smo tu oduvijek, da smo u nekom smislu vječni!”

Aleš: “Dakle želite vratiti ime Europe među ljude?”
Joey: “Da. I to je doista teško. Ljudi su se pomaknuli naprijed, kad nas nije bilo na sceni, mnogo stvari smo propustili dok nas nije bilo.”

Aleš: “Hoćete li ostati u svojoj glazbenoj usmjerenosti i u budućnosti vjerni onome što je donio vaš zadnji album “Secret Society”?
Joey: “Da. “Start Form The Dark” bio je prilično izravniji, pravi rock album, vrlo tvrd, vrlo melodičan, na “Secret Society” željeli smo nešto drugo, htjeli smo proširiti zvuk albuma, njime obuhvatiti veću glazbenu širinu. Jako smo zadovoljni s oba albuma i sviđaju nam se naše nove pjesme. Tom stilu ćemo slijediti i ubuduće.”

Aleš: “Kako se vaše pjesme razvijaju u studiju, tko donosi ideje, kako funkcionirate kao cjelina u studiju i tijekom skladanja materijala?”
Joey: “Puno više surađujemo pri pisanju glazbe nego nekoć. Na početku sam pri pisanju pjesama zaista od svih u Europe bio sam najviše zainteresiran. Npr. John Norum se tada mučio s tim kako će što odsvirati. Danas je drugačije. Sviranje je postalo rutina, iskusni smo, naša osnova je oblikovana. John Norum je nakon svojih solo albuma dodatno napredovao, Ian je tijekom snimanja uključen u programiranje. Naša velika prednost je u tome što se poznajemo već jako dugo. Poznajemo se još iz vremena “teenagerstva”, zato se odlično slažemo jedni s drugima.”

Aleš: “U pjesmi Hero pjevaš o Philu Lynottu?”
Joey: “Thin Lizzy su snažno utjecali na mene. A ipak je u osnovi John Norum čovjek koji mi je dodatno proširio vidike….
(u tom trenutku zazvoni telefon)
Joey: “Oprosti, samo trenutak.”
(podigne mobitel i…)
Joey: “Halo, ljubavi (Hello, sweetheart)! Upravo sam na intervjuu, mogu te nazvati kasnije natrag? Imaš mobitel?. Nazvat ću te uskoro. Bye love!”
Joey (nastavlja s odgovorom na pitanje): “Thin Lizzy sam vidio kad sam imao 17 ili 18 godina. Otišao sam na njihov koncert brodom iz Švedske u Englesku. I nakon toga moj život nikad više nije bio isti. Thin Lizzy su veliki bend, bend velikih melodija, odličan hard rock. Upoznao sam i Phila Lynotta. Bio je vrlo ljubazan kad smo razgovarali. Od njega sam naučio da i rock zvijezde mogu biti ljubazni i posve obični ljudi. To je za mene bila važna životna lekcija.”

Aleš: “Širile su se glasine da će Europe kandidirati na izboru za pjesmu Eurovizije za 2007. godinu?”
Joey: “Istina je . Uvijek nas to pitaju, svake godine. I uvijek kažemo: “Ne.” Dakle to su samo glasine. Naravno da bi nas htjeli vidjeti da se upustimo u to, inače nas ne bi pitali. Pa onda napušu cijelu stvar, češ da su usred dogovaranja s nama, o našem sudjelovanju i slično. Ali uvijek na tu ponudu kažemo ne.”

Aleš: “Ali to vam ipak koristi, jer se pojavljujete u tisku, zar ne?”
Joey: “Apsolutno. Neka se samo šire glasine u tisku, bilo kakve, ionako se za njih ne zanimamo.”

Aleš: “Možda bi vam Eurovizija donijela lijepe novce, led su prošle godine probili Lordi, možda sada tvrđi rock opet pali kao u osamdesetima?”
Joey: “Hja, možda doista,…. Ali već 20 godina nas pitaju jedno te isto i zovu, osobito doma u Švedskoj, a kao što kažem, zaboravi na to, zaboravi sve skupa.”

Aleš: “Kako bi povezao vrlo zanimljivu naslovnicu novog albuma “Secret Society” s naslovom albuma?”
Joey: “Naslovnicu je napravio vrlo poznati Englez, koji je doprinio naslovnice i za Led Zeppelin i Pink Floyd.”

Aleš: “Iz firme Hipgnosis?”
Joey: “Točno tako. Poslali smo mu tekstove i naslove pjesama. Tip je pripremio 10 različitih naslovnica, koje su povezane s 10 različitih naslova pjesama. Ime “Secret Society” bilo je samo jedan od motiva. Članovi grupe smo glasovali i zanimljivo. Svi smo izglasovali istu naslovnicu. Ime i motiv vrlo su posrećeni u smislu njihove međusobne usklađenosti.”

Aleš: “Evo još za kraj. Što ćeš raditi kad se vratiš natrag u Švedsku, s ove koncertne turneje?”
Joey: “Ženi najprije. Poslije toga nema vremena da bi Europe stajali predugo križem ruku. Odlazimo naime opet u studio na snimanje novog materijala.”

Aleš: “Ohoho! Dakle na putu je vaš novi album?”
Joey: “Aha.”

Aleš: “Možemo li očekivati nešto posebno na njemu?”
Joey: “Sada je još teško govoriti o bilo čemu, neke ideje već imamo, ali je još prerano da bih mogao išta komentirati. Svakako će novi album sigurno opet biti drugačiji i svjež.”

Aleš: “Dakle Europe danas doživljavate doista novo proljeće?”
Joey: “Istina je. To je za nas novo proljeće, ponovno rođenje. Članovi međusobno surađujemo više nego ikad, ideja je sasvim dovoljno i energije te radnog elana nam apsolutno ne manjka, tako da se veselim novih izazova.”

Aleš: “Joey! Hvala ti na dragocjenom vremenu i ljubaznom razgovoru. Želim vam puno veselja na pozornici ovdje večeras u Grazu i da uspješno provedete turneju do kraja!”
Joey: “Hvala. Hoćeš li večeras biti ovdje na koncertu?”

Aleš: “Aha.”
Joey: “Super! Onda želim i tebi puno užitaka na našem špilu!”