Datum intervjua: 07.03.2007
Klub Planet Music (Beč, Austrija), 18:15! Nakon srdačnog dočeka od strane Angrina tour menadžera Andrea, izrazio sam želju da obavim intervju s Eduardom Falaschijem, pjevačem skupine Angra. Naravno, kad ti se ponudi prilika za intervju sa skupinom Angra, odmah ti na prvom mjestu iskoči ime Kiko Loureiro, a razlog moje želje bio je u tome što Kiko pet dana nakon ovog koncerta skupine Angra u Beču dolazi u Ljubljanu, gdje će imati gitarsku kliniku u Orto Baru (13.03.2007, u 21.00 sati) i tako ili tako će s Kikom u Ljubljani biti prilike razbiti još koju “strogo gitarašku”.
Tako smo “Johnny” i ja čekali skoro dva puna sata, a u međuvremenu su domaći Nasty Habits već počeli sa svojim koncertom. Srećom, Andree nas je napokon spasio tog drugorazrednog “drotanja” i pozvao nas u “backstage”. Na naše iznenađenje, pridružio nam se Kiko Loureiro! Očito je Andree malo pomiješao imena u glavi, ali dobro. Naporan je to posao, biti tour menadžer. Odlično je vidjeti Kika, pokretačku snagu skupine, iznimno ljubaznog sugovornika i izvanserijskog gitarskog virtuoza. Tako sam se usredotočio strogo na pitanja o skupini Angra, dok smo “gitaristiku” ili “gitarologiju” potpuno ostavili na miru, neka ta tema pričeka Ljubljanu.
RockLine: “Koliko si zadovoljan tijekom aktualne turneje?”
Kiko: “Jako, jako! Zapravo smo koncertnu turneju započeli u listopadu prošle godine, i to u Brazilu, obišli smo sve veće gradove. Super je ispalo. U Japanu smo sudjelovali na festivalu Loud Park, gdje su svirali i bendovi poput Megadeth, Slayer i Anthrax. U Japanu smo u veljači odsvirali 8 koncerata zajedno s Blind Guardian. Trenutna turneja po Europi teče kako je i predviđeno! Odradili smo šest nastupa u Francuskoj, Portugalu, Italiji. Sad nam je ostalo samo još tri koncerta, danas ovdje u Beču, sutra u Njemačkoj i za tri dana zadnji datum u Rusiji! U Francuskoj i Italiji Angra uvijek ima više uspjeha na turnejama, dok u Austriji imamo prije svega priliku predstaviti se i učvrstiti svoje ime.”
RockLine: “Čovjek poput mene, koji živi u Sloveniji, mora imati stvarno sreće da vas vidi kako svirate u našoj blizini, ovaj put recimo u Austriji. Zašto je tome tako?”
Kiko: “Znaš, u Skandinaviji, Njemačkoj i Austriji naše se ime nije tako dobro primilo kao drugdje po Europi (Španjolska, Portugal, Italija, osobito Francuska). Naš je motiv da izgradimo ime i u zemljama njemačkog govornog područja, u Skandinaviji.”
RockLine: “Kako se dogodilo da danas nastupate s takvim legendama kao što su UFO?”
Kiko: “Zapravo uopće nisam znao da večeras sviramo zajedno s UFO-om. To je potpuno stvar promotorove režije. Što se mene tiče, osobno mi to puno znači. UFO su biblija rocka, jako ih poštujem, od njih sam puno naučio! Jako cijenim njihovog Vinnieja Moorea, koji je zaista vrhunski gitarist!”
RockLine: “Zadnji koncert ove turneje u Rusiji zapravo je prvi nastup za Angru u toj zemlji. Kakva su tvoja očekivanja?”
Kiko: “Ne znam, stvarno ne znam… Volio bih uzeti malo vremena za odmor kad stignemo tamo, da razgledam Moskvu, da doživim puls grada, zemlje… Znam da u Rusiji sviramo u velikoj dvorani i da će tamo biti puno ljudi. U Moskvi očekujem vrlo energičnu i glasnu publiku na našem koncertu. Zna biti jako vruće!”
RockLine: “Porazgovarajmo i nešto o vašem aktualnom studijskom albumu “Aurora Consurgens” (InsideOut Records, listopad 2006). Što se mene osobno tiče, riječ je o vašem najzrelijem albumu do sada.”
Kiko: “Uh, to je jako dobro, hvala!”
RockLine: “Što misliš o njemu, kako je nastao? Kako bi ga usporedio s ostalim albumima skupine Angra?”
Kiko: “Zapravo uopće ne razmišljam o tome. Znaš, Angra ima mnogo glazbenih strana. Tu je snažna eksperimentalna ili progresivna značajka našeg cjelokupnog izraza. Volimo graditi velike melodije i duge instrumentalne dionice, volimo biti kompleksni, volimo dodavati primjese brazilskih etno folk elemenata, prije svega dodatne ritmove, podlogu na udaraljkama. Sve je to snažno prožeto elementima heavy metala, ali od nas nikada nećeš čuti izravnu i jednostavnu vrstu heavy metal glazbe.”
RockLine: “Aurora Consurgens” treba poprilično vremena da se slegne u uši.”
Kiko: To je zapravo naša ideja. Da svaki put kad slušaš neki određeni album koji napravimo, otkriješ nešto zanimljivo, nešto posebno. To je ideja svih nas u skupini, ideja koju želimo približiti našim slušateljima. Volimo dakle eksperimentirati s heavy metalom. Spajamo klasične elemente, tradicionalne elemente brazilske glazbe, pa je možda slušatelju koji je navikao na jednostavno građene heavy metal skladbe sigurno teško da bi pri prvom slušanju zavolio naš stil. Nakon više slušanja ipak će ti sigurno kliknuti, bez brige!”
RockLine: “Reci nam nešto o devedesetima. Kako ste nastali kao Angra, gdje počinje vaša priča?”
Kiko: “Bili su Rafael (Rafael Bittencourt, gitarist, op.p.), Andre Matos – naš prvi pjevač. Obojica su pohađala glazbenu akademiju i zajedno odlučila osnovati bend. S Rafaelom sam stari prijatelj, pa me nazvao da im se pridružim. Rafael je želio da u skupini sviraju dva gitarista, po uzoru na Iron Maiden. Naš je san bio izgraditi postavu po uzoru na Iron Maiden i tome dodati naše brazilske korijene. Počeli smo kao power metal s jakim progresivnim atributima. To je bila osnovna ideja.”
RockLine: “Kako je nastalo ime Angra? Odakle potječe?”
Kiko: “To je izvorno ime, potječe iz indijanskog jezika, koje odmah govori da dolazimo iz Brazila! Odmah nam se jako svidjelo.”
RockLine: “Kako je bilo s ranim počecima snimanja? Kako se dogodilo da ste već vrlo rano došli do tako dobrih veza s Europom oko snimanja prvog albuma “Angels Cry” (1994), koji je usput budi rečeno odličan prvijenac,…”
Kiko: “Oh, hvala, hvala,…”
RockLine: “… tada ste naime došli u vezu s odličnim gitaristom i producentom Sascha Paethom, s vama je surađivao i Kai Hansen (Gamma Ray)…”
Kiko: Već odmah na početku imali smo Limb Schnoor-a iz Hamburga, njemačkog menadžera. To je bio naš prvi kontakt s Europom. On je surađivao s Helloween. Taj je poznavao Sascha Paetha. Sascha je svirao u skupini Heaven’s Gate i tamo su bili i Kai Hansen iz Gamma Ray te Charlie Bauerfiend, kao producent. Bili smo potpuno bez ikakvog iskustva kad smo stigli iz Brazila. Tako smo došli u Europu i snimili sve s Charliejem, kojeg je zastupao Limb kao menadžer i bio je u to vrijeme Charliejev pomoćnik, kao i Sascha. Snimali smo pak u studiju Kaija Hansena u Hamburgu. Tu je počelo naše dugogodišnje prijateljstvo, koje traje i danas.”
RockLine: “U devedesetima je prva postava snimila tri vrhunska albuma, a što se dogodilo na prijelazu tisućljeća s Angrom, nakon albuma “Fireworks” (1999)?”
Kiko: “Znaš, bilo nam je teško zadržati tih pet jakih ega zajedno u skupini. Bili smo zajedno 9 godina. Odnosi više nisu bili tako svježi, malo smo se zasitili jedni drugih, možda smo bili pomalo iscrpljeni, suradnja i veze… sve se počelo krhati. To su bili teški trenuci za Angru. Skupina se raspala na dvije polovice. Imao sam dvije mogućnosti. Napraviti potpuno novu skupinu s novim imenom ili zadržati ime Angra i nastaviti glazbeni put pod tim imenom. Menadžment, izdavačke kuće i neki važni pojedinci u glazbenom biznisu u tim su me trenucima podržavali da zadržim ime Angra, da sačuvam našu temeljnu glazbenu viziju. Uopće je vagu u korist toga da zadržimo skupinu nagnula naša tadašnja popularnost u Japanu, koja je bila još veća nego kod kuće u Brazilu, onda je tu bila Francuska…”
RockLine: “Gdje ste upoznali pjevača Eduarda Falaschija i kako vam se pridružio?”
Kiko: “Edu je naš prijatelj kod kuće iz Sao Paola. U igri za zamjenu pjevača imali smo više imena. No Edua smo poznavali već jako dugo, i po značajkama smo znali da je kao stvoren za našu skupinu. Edu je bio vrlo prirodna odluka za nas, neka vrsta logičnog izbora!”
RockLine: “Vratimo se bliže sadašnjosti! Kako je bilo nastupati ispred Dream Theater, gledali smo vas u Padovi 2005. godine?”
Kiko: “O, ti si bio tamo? Lijepo, lijepo… Znaš, oni su uzor savršenstva, bilo je stvarno krasno. Imali smo četiri zajednička nastupa s Dream Theater, ako se dobro sjećam, svirali smo u Padovi kod nekog dvorca, zar ne?”
RockLine: “Palača Villa Pisani.”
Kiko: “Da, bilo je jako lijepo. Prije svega nam se sviđa tamošnja temperamentna talijanska publika!”
RockLine: “Kako skladbe skupine nastaju u studiju? Tko donosi ideje, kako raste neki album skupine Angra?”
Kiko: “Od albuma do albuma različito. Često glavnu ideju donese Rafael ili ja. Većinom nas dvojica. Sad su tu računala koja nam jako olakšavaju posao. Osnovnu ideju obično donosimo nas dvojica. Često radimo u parovima! Bilo kao gitarski duet Rafael i ja, ili Edu i Rafael, ili Edu i ja. To funkcionira. Npr.: “Pokaži mi ideju, pokaži mi riff,..” i tako dalje. Zatim se svi nađemo u studiju i sviramo zajedno. I osnovna ideja se počne mijenjati. Isprva su to male promjene,… a na kraju izrastu skladbe s velikim aranžmanima…”
RockLine: “Ti i Rafael, kao gitarski dvojac, djelujete doista kao idealan brak?”
Kiko: “Da, istina je. Poznajemo se već jako dugo. Jako dugo smo već zajedno.”
RockLine: “A novi koncertni album, ciljate li na nešto takvo?”
Kiko: “Imamo koncertni album s turneje Holy Land, EP “Holy Live” (1997), zatim je izašao još jedan koncertni album s turneje Rebirth pod naslovom “Live At Sao Paolo” (2002), tako da trenutno nemamo u planu izdavanje koncertnog snimka. Ipak uvijek postoji težnja. Uvijek se snimamo tijekom nastupa, ali ti ne mogu najaviti kada će Angra opet izdati novi koncertni album.”
RockLine: “A Angra u akustičnoj “unplugged” verziji, je li išta u planu?”
Kiko: Te ideje postoje cijelo vrijeme. Obrade u akustičnim aranžmanima, naravno. Ali kratkoročno toga nemamo u planu. Mislim pak da bi neke skladbe Angre bile kao stvorene da ih skinemo do kostiju i preuredimo u akustičnom izdanju.”
RockLine: “Kakva je razlika kad si na turneji po Europi i kad ste doma u Brazilu?”
Kiko: “Glavna razlika kad si od kuće jest to da si cijelo vrijeme izložen nekoj promjeni. Obilaziš različite gradove, različite kulture, cijelo se vrijeme događa nešto zanimljivo. Jučer smo nastupili u Milanu, danas smo ovdje u Beču…. Stvarno uživam u tome. U Brazilu smo doma. Naravno, to ne osjećamo tako snažno kad smo doma na turneji. Ali i kad nismo doma, kad smo na turneji na drugom kontinentu, makar samo deset dana, jedva čekamo da se vratimo kući. Čak i kad postoji kraća stanka na turneji, iskoristimo je i ponekad se vratimo kući samo na tri dana, a zatim opet nastavljamo s turnejom. Trenutno smo već jako dugo od kuće. Kao što rekoh, najprije u veljači 15-dnevna turneja po Japanu, zatim Europa, najprije Francuska, sad smo ovdje, tik prije kraja, zatim me čeka gitarska klinika, ostali dečki bit će tada već doma. Dakle ukupno dva mjeseca nisam bio doma, ali ipak je to jako dobro. To je moj način života, sviđa mi se i dobro se tako osjećam.”
RockLine: “Kako održavate kondiciju, dobru tjelesnu spremu na turnejama?”
Kiko: “To je dobro pitanje!”
RockLine: “Igrate li nogomet, trčite, košarku,…?”
Kiko: “Istina je. Treba jako paziti na to. Ali to je više psihološka stvar nego fizička. Prije svega, u glavi mora sve biti jasno. Vrlo važan dio toga je prijateljstvo među članovima ekipe. Prije svega su vrlo važne stvari koje mogu narušiti pozitivnu klimu i raspoloženje, primjerice priprema zvuka tijekom koncerata. Čak i ako na primjer imaš energiju, volju i zamah, a ekipa koja se brine za tehničke stvari ti pripremi loš zvuk, to nikako nije dobro. To narušava psihološku kondiciju, samopouzdanje… to može dovesti do stresa koji onda osjećaju na pozornici i ljudi koji nas dođu slušati na koncerte. To je zapravo odlučujući faktor koji onda utječe na raspoloženje cijele ekipe, na raspoloženje skupine Angra, na naše međusobne odnose, na naše prijateljstvo. Sve se to prije svega zrcali kroz sliku naših nastupa. Ali svi smo mi na to navikli. Ponekad nešto zaškripi i ipak…. Povezuje nas ljubav prema tome da krenemo na turneju, da smo na putovanju, da možemo zajedno svirati…. Tako sve možemo svladati. Znaš, dogodi se da ponekad ne jedeš normalno, ne spavaš normalno i slično, primjerice nedostaje ti obitelj… ali s druge strane događa se mnogo dobrih i lijepih stvari koje te drže na nogama.”
Usput netko od tehničkog osoblja proviri kroz vrata i upozori da moramo završiti s intervjuom jer se nalazimo u prostoriji u kojoj imaju odloženu opremu “lokalni heroji Austrije” Nasty Habits, koji su upravo počeli terorizirati publiku u dvorani Planet Music posljednjom skladbom svog nastupa i svakog će časa stići u svoju “svlačionicu” – već samo ime Nasty Habits govori da ih u takvim trenucima ne bi bilo pametno sresti.
Sve me to zbuni i….
RockLine: “Ehm, ehm, što sam to htio pitati, izgubio sam se…”
Kiko: “Da, znaš, to su pritisci. Stres, stres, ha, ha, ha, ha,….!”
RockLine: “Definitivno! Sad odjednom moramo biti brzi i učinkoviti, to me zbunjuje….”
RockLine: “Ime Angra se stalno razvija, uvijek nudite nešto novo.”
Kiko: “To je jako dobro za nas.”
RockLine: “Iza vas je već poprilična hrpa prijeđenih kilometara. Iza vas su dvije priče. Jedna iz devedesetih i druga, s obnovljenom ekipom, u novom tisućljeću. Kako vidiš točku razvoja koju je dosegla trenutna postava skupine Angra? Kakva je ta ekipa, koliko si njome zadovoljan?”
Kiko: “Mnogi nas vide kao dvije priče i ima puno istine u tome. Zanimljivo je da su stvari prilično drukčije u ekipi što se odnosa tiče, a glazba se pritom nije puno promijenila. Ako sam iskren, našu glazbu pišem cijelo vrijeme na potpuno isti način i to mi se sviđa. Ta sloboda ostaje. A sad je tu druga ekipa, koja moje ideje prihvaća drukčije nego u prošlosti. Sviđa mi se ta energija u skupini, dobro surađujemo. Cijelo vrijeme pokušavamo otkrivati i širiti nova obzorja naše glazbene vizije. Stalno se usavršavamo. Vježbamo, proučavamo glazbu…. Vraćamo se u prošlost, istražujemo korijene, istražujemo utjecaje starih skupina na nas, cijelo nas vrijeme tjera neki izazov, stvaranja novog, rasta… Cijelo sam vrijeme spreman na usavršavanje kroz različite glazbene smjerove i mislim da smo svi u skupini slično raspoloženi što se toga tiče. Zato uvijek možemo ponuditi nešto novo i svježe na našim albumima.”
RockLine: “A nakon završetka turneje? Kamo te vodi život?”
Kiko: “Najprije me čeka desetodnevna gitarska klinika po Europi. Zatim se vraćam u Brazil, gdje imam koncert na kojem ću predstaviti svoj novi samostalni studijski album, potom imamo s Angrom još nekoliko dodatnih koncerata po Brazilu, u svibnju sviramo po ostatku Južne Amerike (Peru, Kolumbija, Čile, Argentina) te Srednjoj Americi (Meksiko).”
RockLine: Pripremate li kakav DVD?
Kiko: “Ne odmah. Najprije nam treba odmor. U lipnju i srpnju planiramo odmor. Onda ćemo vidjeti čega ćemo se prihvatiti. Akustičnog albuma, povratka na turneju da snimimo DVD, itd…”
RockLine: “Kiko, htio bih zaključiti ovaj intervju i iskreno ti zahvaliti na dragocjenom vremenu i dobroj volji što si bio spreman na ovaj razgovor za RockLine. Želim ti uspješan završetak europskog dijela vaše turneje i vidimo se uskoro u Ljubljani na tvojoj gitarskoj klinici, gdje ćemo, nadam se, moći više razgovarati o tvom solo albumu, tvojim gitarama, tvom sviranju…. Iskrena hvala!”
Kiko: “Hvala i vama! Vidimo se nakon našeg koncerta ovdje, da kažemo još koju.”
Galerija slika
