Izvođač: Saxon
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 2007
Novi album sastava Saxon, preživjelih dinosaura i prvaka iz vremena N.W.O.B.H.M.-a, koji od ploče “Solid Ball Of Rock” nadalje zvuče njemački, ponajviše zbog sirovije produkcije, koja za Britance nikad nije bila uobičajena, a i gradnja samih rifova malo se zarazila njemačkim (devedesete!!!!), da ne spominjemo sporadično ubacivanje dvostrukog bas bubnja, što “pre-Solid Ball Of Rock” era sastava nije poznavala, novom pločom “The Inner Sanctum” vraća se u razdoblje 1997. – 2001. Povratak bubnjara Nigela Glocklera u sastav vjerojatno tome nije previše kumovao, ali upravo je ta postava izbacila npr. jedinstveni “Unleash the Beast” (1997). U svakom slučaju, “The Inner Sanctum” je od glave do pete opet više Saxon ploča nego “Lionheart” (2004), na kojoj su dečki htjeli uhvatiti zvučne power metal trendove 21. stoljeća, a znamo da bendu poput Saxona imitiranje nipošto ne treba. Aleluja, “The Inner Sanctum” ponovno crpi ravno iz svete Saxon tradicije, a tome dodaje bombastičnost koju su na najljepši način znali približiti “njemačkom” Saxonu na “Killing Ground” (2001). Najljepši primjer spajanja tradicije vremena “Denim And Leather” i “njemačkog” tako je I’ve Got To Rock (To Stay Alive), na što upućuje već i sam naslov.
Riječ heavy metal! Osamdesete. Saxon su uz to prvorazredni stereotip za “heavy metal”. Njihov izričaj nosi najfiniju konfekciju svih zaštitnih i reprezentativnih znakova sintagme “heavy metal”, kojom su nas Saxon razmazili još od davne 1979. pa sve do današnjeg dana. Filozofirati je besmisleno. Tu su velike melodije, čvrsta nepopustljiva riff formacija, himnični refreni, već standardno briljantno sviranje solaža dvojca Scarratt/Quinn, Biffov nezamjenjiv vokalni pečat, a sve to umjetnički i za stare mačke već rutinski podupire vražja ritam linija Carter/Glockler. “The Inner Sanctum” je visoko dinamična ploča i Saxon diktiraju izniman tempo kroz cijelu minutažu. Album “The Inner Sanctum” djeluje nevjerojatno svježe i nakon 30 godina postojanja sastava, a dečki u izvedbi zvuče kao neukroćeni pastusi, koji djeluju kao da se tek bore za afirmaciju imena na glazbenoj karti rock glazbe.
Nakon prva tri razbijača, dečki smiruju tempo pjesmom Red Star Falling, kojoj su primiješali nešto one zlatne “eighties” atmosferičnosti legendarnih skladbi Broken Heroes i The Eagle Has Landed. Saxon naprosto znaju tempirati ugođaj i stvarati valovanje dinamike kroz albume. Tako se i album zaključuje na najelegantniji način. Preludij Empire Rising, koji donosi atmosferu otvaranja ploče “Unleash the Beast”, a zatim slijedi kanonada s otrovnim rifom! To je najduža skladba Atila The Hun i kao završetak ploče predstavlja atmosferični vrhunac albuma “The Inner Sanctum” s dužim srednjim instrumentalnim dijelom, gdje se dečki posebno razbjesne i gdje metalska beštija prijeteći zareži svojim strašnim zubalom i tako pokaže da Saxon, usprkos dugom prijeđenom putu, još uvijek nemaju otupjele očnjake!
Produkcija je živa, ravnoteža među instrumentima je tu, vokal u središnjem položaju, a posebno je jasno odvojena u cjelokupnom zvuku odlična bas linija Nibbsa Cartera, čije zveckanje i struganje debelo bubnja i reže kroz čelik gitarskog riffa ploče. To je magija Saxona! Sastav koji ne zna i ne može zatajiti. Tradicija živi! Vjeran tradiciji, za vjerne ljubitelje sastava. Što bi čovjek uopće još poželio? Ime Saxon ostaje veliko i ponosno! “The Inner Sanctum” je još jedan pravi Saxon! Molim još jedan takav!
Postava
Biff Byford – vokal
Paul Quinn – gitara
Doug Scarrat – gitara
Nibbs Carter – bas gitara
Nigel Glockler – bubnjevi
Produkcija
Biff Byford & Charlie Bauerfiend
Popis skladbi
1. State Of Grace
2. Need For Speed
3. Let Me Feel Your Power
4. Red Star Falling
5. I’ve Got To Rock (To Stay Alive)
6. If I Was You
7. Going Nowhere Fast
8. Ashes To Ashes
9. Empire Rising
10. Atila The Hun
Trajanje albuma: 44.37
