Autor: Sandi Sadar Šoba
Datum intervjua: 16.06.2007
Istoga dana kad smo razgovarali s Clawfiner, najavljivao se još jedan novinarski vrhunac posljednjeg dana Nova Rocka 2007. – intervju s thrash veteranima Slayer. Što se više bližio sat velikog gala događaja, to je bilo jasnije da su zvijezde večeri zvjezdački hirovite i da bi se moglo dogoditi da se cijeli razgovor raspadne i ode u nepovrat, jer su, prema riječima organizatora i sve nervoznijih promotora, do kasnog poslijepodneva još uvijek bili na putu iz Nizozemske. Unatoč dugom putu ipak su odvojili nekoliko minuta i za medije. Sugovornik je bio određen. Za tiskane medije svoju je vreću tajni bio spreman otvoriti bradati gitarist i ikona američke i svjetske metal scene, Kerry King. U devet navečer smo se tako, poredani u red, predstavnici sedme sile, napokon uputili prema zidanom objektu iza glavne pozornice, gdje su se minute čekanja prelile u završnu fazu. Slijedi nam konferencija za novinare. Dobijemo zeleno svjetlo i odemo kroz vrata. U predprostoru je za intervju s nacionalnom televizijom ORF razgovarao basist Tom Araya. Mi ostali prolazimo pored njih, ulazimo u drvenu sobu i sjedamo. Nedugo zatim otvaraju se vrata i u prostoriju, s čašom Coca-Cole u rukama, ulazi gospodin King osobno …
Press: Pozdrav. Skoro smo već odustali od toga da ćete uopće stići danas ovamo.
Kerry King: Stvar je u tome da ni mi sami nismo znali da moramo danas doći ovamo. To smo saznali tek prije pola sata.
Press: Stvarno nam je čast što vam je ipak uspjelo stići. Za koji čas nastupate na festivalu Nova Rock, koji je od prošle do ove godine poprimio epske razmjere. Kakva su očekivanja od večerašnjeg nastupa?
Kerry: To je jednostavno još jedan festival u još jednoj državi. Jučer smo nastupili na festivalu u Nizozemskoj i to je bio još jedan intenzivan koncert na mjestu na kojem još nismo svirali. Počelo je u Veneciji. A kao drugi u nizu festivalskih nastupa bila je Nizozemska. Unatoč kiši bilo je stvarno sjajno i mislim da će tako biti i danas. Zapravo je ovdje dosta mojih prijatelja.
Press: Popis izvođača je stvarno sjajan.
Kerry: Upravo to ti kažem (smijeh).
Press: I na koncertima koji nisu vaši, mnogo fanova uzvikuje vaše ime? Kako to?
Kerry: Ako usporediš imena Slayer i Metallica – Slayer je lakše skandirati (smijeh). Metallica je, recimo, posljednjih nekoliko godina probudila previše sumnji. Mi se rado označavamo kao thrash verzija AC/DC. Kad dođemo u grad, znate što smo napravili i što možete očekivati od našeg nastupa. Skoro smo kao garancija.
Press: Čuo sam da se nešto dogodilo u Göteborgu. Što se zapravo dogodilo?
Kerry: Tamo smo odsvirali samo jedan nastup, a zbog festivalskih ograničenja ostali smo bez drugog. Besmisleno. Publika je vrištala i iz sebe izbacila najbolje. Prije nastupa dali su nam da potpišemo neki papir da nećemo prekoračiti zadana ovlaštenja. Bilo je dosta policije. I situacija je bila stvarno napeta. Inače sam se ja sam stvarno sjajno osjećao, jer mi je bilo dopušteno tamo svirati. A bio je to jedan od manjih nastupa kojih smo se udjeljivali posljednjih nekoliko godina i stvarno sam se veselio povratku, ali su sve zajebali svim tim sranjem koje se događalo i prije nego što smo uopće stigli tamo.
Press: Ako prijeđemo na ploču. Neki mediji uspoređuju ploču Christ Illusion. Čak i mediji koji su vrlo kritični prema rock glazbi priznaju da ste izdali vrlo dobar album koji žanr thrasha približava ne samo metal fanovima, nego i prosječnim rock slušateljima. Što kažete na sve to?
Kerry: Upravo zato što smo već toliko dugo na sceni, ljudi su postali pažljiviji i zaista su si uzeli vremena analizirati ono što radimo, o čemu bismo prije 25 godina mogli samo sanjati. Riječ je o određenom priznanju. Ljudi slušaju, a i mogućnosti su takve da je sve što smo radili i što radimo vrlo lako dostupno i na dohvat ruke. Što se tiče novinara i recenzija – stvarno me nije briga. Da sam si stvarno uzimao k srcu sve što mediji napišu, ustrijelio bih se u glavu još prije 15 godina.
Press: A što kažeš na sve što se događa na glazbenoj sceni i na sve te novonastale thrash metal sastave nove generacije?
Kerry: Zapravo ih vrlo rijetko slušam. Mnogi samo lupetaju. Ipak, obožavam sastave kao što su Chimaira. Ne znam kamo bih se drugamo okrenuo da vidim nešto novo i stvarno svježe. Dečki su u Americi izdali novu ploču. Ipak, sve je to super, jer je metal opet u modi i ima mač u rukama. Dobro je da mladi bendovi opet imaju priliku okušati sreću.
Press: Nedavno su ovdje nastupili i Mastodon…
Kerry: Vidio sam ih jučer u Nizozemskoj…
Press: Vi ste referenca i utjecaj – svatko tko se metalski opismenjuje ne može mimo toga da provjeri vaše utjecaje. Koje bi sastave izdvojio kao najperspektivnije današnjice?
Kerry: Chimaira, Children Of Bodom, In Flames, Arch Enemy, Lamb Of God, Machine Head… Nisam volio album Burning Red, ali zatakli su si za pojas nekoliko sjajnih popravaka. Vratili su se pravoj oštrini. I sad pokušavaju vratiti se na prijestolje u SAD-u. Sretno, dečki!
Press: Pa vratimo se opet više posljednjoj ploči. Mnogi vuku paralele između albuma Reign In Blood i Christ Illusion. Što bi ti naveo kao paralelu između njih dvaju? Osim dizajna, koji je djelo istog autora?
Kerry: Mislim da smo tematski nadogradili album God Hates Us All. To je bio najteži album koji smo napravili nakon Seasons In The Abyss. Također mislim da je Christ Ilusion samo teža verzija Reign In Blooda. Tako si je ploča izborila mjesto u mojoj glavi. A dizajn… Kad smo već jednom surađivali s Larryjem (Carollom, dizajnerom), činilo nam se super da to ponovimo. Na Seasons In The Abyss smo ga dobili, pa je tako postao dio slagalice kako vratiti iskonsku energiju sastava, koji je izvorno bio onaj pravi Slayer.
Press: Djelo je sjajno i odiše understatementom.
Kerry: Meni se prije svega čini simpatično, znate. Napokon sam upotrijebio riječ “simpatično”, koju nikad ne izgovaram. Mislio sam da bi bilo kul, jer s njim nismo surađivali tako dugo. Dave se vratio i ustanovili smo da je opet na raspolaganju i da je i sam zagrijan za stvar.
Press: Zbog toga ste imali i probleme. Čini li ti se zaista tako ekstremno da su ljudi toliko osjetljivi kad se spomenu religiozne teme?
Kerry: Šlo je za prosudbu umjetnika koji slika religiozno nadahnute slike, ali stvar je u tome da mu uopće nismo rekli što da naslika. Rekli smo mu samo da imamo nekoliko tekstova, naslova. Uopće nismo znali kakav će biti rezultat. Samo smo mu dali zeleno svjetlo i potpuno vjerovali da će stvoriti nešto ludo. Napravio je prvu verziju i onda smo je pogledali i zamolili ga da promijeni nekoliko stvari. Recimo Kristove ruke, kojih na albumu nema (samo su batrljci), ali to je u potpunosti bila njegova ideja.
Press: A što je s Tomom? Koliko daleko može ići u svom antikatoličkom stavu?
Kerry: Ne znam. Do krajnjih granica još nije došao… (smijeh)
Press: Kako ti sam ocjenjuješ njegova uvjerenja?
Kerry: Mislim da svi, to je ljepota toga da se proglasiš ateistom … Nije važno u što vjeruješ. Nemoj mi govoriti u što moram vjerovati! Nije me briga što volite vi ili Tom. To je potpuno vaša stvar dok me ne silujete svojim vjerovanjima.
Press: Svidio mi se jedan medijski citat u kojem je navedeno da bi, da je Thomas Jefferson živ, slušao Slayer. Vi ste kritičari sustava od kojeg danas trune svijet. Što bi u današnjim svjetskim prilikama izdvojio kao središte svoje osobne kritike?
Kerry: Političke? Uopće ne pratim politiku. To nije moje područje. Nije izazov kritizirati poteze Georgea Busha, jer već svi znamo da je idiot (smijeh). To zna već cijeli svijet. I svi već odbrojavamo sekunde do trenutka kad će napokon napustiti Ovalni ured, što će biti sljedeće godine. Ne znam, međutim, hoće li njegov nasljednik promijeniti i poboljšati situaciju.
Press: Christ Illusion se zvučno razlikuje od oba prethodna albuma. Riječ je o povratku u stare vode. Koji bi bio sljedeći korak koji ćete Slayer poduzeti?
Kerry: Nemam blage veze! O tome ću znati išta reći kad do toga dođe (smijeh). O tome zapravo nisam razmišljao.
Press: Album je izazvao dosta oštrih reakcija i dojava o bombama.
Kerry: Baš se ne razumijem u Muhameda i slične stvari. Zato mogu suditi i pisati samo o stvarima koje poznajem. Kršćanstvo je takav primjer, jer je cijela Amerika prožeta time. Ima frakcija koje vole Budu i Muhameda. Ima kršćana i luterana. Ali zapravo je to samo zlatni rudnik, jer prodaju oprost grijeha ako ste članovi, ali morate za to plaćati. To je perverzija! Da pišem o nečemu o čemu nemam pojma, pjesme bi bile prilično usrane i bez smisla.
Press: Pišete li već novi materijal?
Kerry: Zapravo sam nedavno dobio nekoliko ideja koje si zapisujem. Recimo naslove pjesama, dobre stihove. Ali kako sam na turneji, ne mogu seliti kuće u Americi. Tako će biti još osam do deset mjeseci. Turneja je proces koji sve rutinske stvari okrene naglavce. Rado bih napravio nešto konkretnije, ali sam onemogućen dok se ne vratim kući i usredotočim svoje kreativne energije.
Press: A što kažeš na izglede za novi Metallicin album?
Kerry: Nadam se da će ih Rick natjerati da napokon naprave ono što bi trebali napraviti.
Press: Hoće li im uspjeti?
Kerry: Sudeći prema posljednjoj ploči, ne!
Press: A što bi, prema tvom mišljenju, trebali učiniti?
Kerry: Ako žele biti Metallica. Kad je izašao St. Anger lupetali su o tome da je riječ o povratku korijenima, ali to je bilo samo obično smeće. Nemojmo se kačiti samo na Metallicu. Svi znamo da su producirali sranje. Ja osobno žudim za novim Master Of Puppetsom ili nečim sličnim. To je bilo sjajno i to je ono što za mene predstavlja koncept Metallice.
Press: Ili je riječ o evoluciji u glazbi…
Kerry: Stari! Tome teško mogu reći evolucija (smijeh).
Press:A što je s tim da se sve vraća u osamdesete?
Kerry: Ne sve! Samo stil! To je ono što pokušavamo mi.
Press: Maloprije si govorio o Ricku. Na posljednjoj ploči surađivali ste s Joshom Abrahamom, što je bila prva suradnja, nakon jako dugo vremena, s novim producentom. Je li vam promjena bila teška?
Kerry: Zapravo je rad bio stvarno elegantan, jer smo se, kad smo se bacili na posao, uhvatili kao da radimo s Rickom. Producenti imaju najbolji posao na svijetu – pojave se i odu. Ali Josh je odradio sjajan posao. Puno sam surađivao s inženjerom Johnom Ewingom i s njim sam zapravo radio više nego s Joshom. S Joshom smo nekoliko puta sjeli za stol i raspravljali o cjelokupnoj zvučnoj slici, što je bolje nego da si s nekim preblizu, jer se tada teže odlučuje.
Press: S Rubinom ste surađivali dosta godina i odjednom su ga od vas odvukli drugi projekti, poput Linkin Park, Metallice. Jeste li mu to zamjerili i biste li s njim mogli ikad više surađivati?
Kerry: Ne radi se o zamjeri. Bolje da producira sjajnu ploču! Ja sam znao da će ploča biti sjajna i prije nego što je izašla. Nad Metallicinim taborom pak visi veliki upitnik.
Press: A za deset godina? Kako si predstavljaš sliku budućnosti, jer ste na sceni već jako dugo?
Kerry: Garanciju mogu dati samo za deset unaprijed, jer ne mogu funkcionirati kao što funkcioniraju Rolling Stones ili Black Sabbath. Iommi radi isto od prvog dana – stoji na pozornici. Kod nas je puno više fizičkog rada, što nas razlikuje od ostalih i stvara Slayer show. Za 10 godina navršit ću 53 godine i ako ću još biti sposoban za ono što radim, za deset godina – to bi bilo super (smijeh).
Press: A što bi radio odnosno što ćeš raditi kad garancija istekne i kad “zatvorite dućan”?
Kerry: Imam puno stvari kojima bih se mogao baviti. Ponovno sam počeo s uzgojem reptila. Time bih zapravo mogao preživljavati. I Slayer žvaljenje je urodilo plodom i mogu živjeti od ugovornih beneficija s izdavačkom kućom. Prodaja majica i slično. Stvari ima napretek.
Galerija slika
