Autor: Rok Klemše
Mjesto: Ljubljana, VPK Mediapark
Datum koncerta: 16.06.2007
Broj posjetitelja: 800
Cijena ulaznice: 16€ u pretprodaji, 18€ na dan koncerta
U nedjelju, 17. lipnja, Buba je u Cvetličarni Mediapark priredila pravu večer za sve “artfage”…ahem, bolje da budem politički korektan – glazbeno, alternativno nastrojene ljude. Pa, i ja sam se veselio što ću prvi put vidjeti Isis, a znatiželja me morila i zbog Oxbow i Boris, koje, iskreno rečeno, nisam baš dobro poznavao. Dvorana Mediaparka lijepo se napunila i bilo je vrijeme da nam se na pozornici predstave…
Oxbow: 21:30 – 22:00
Prvi su na pozornicu Cvetličarne stupili Oxbow, bolje rečeno, pozornicu je zauzeo samo dio sastava iz San Francisca. Polovica benda, bubnjar Greg Davis i basist Dan Adams, ovaj je put naime bila na odmoru, a za frontmena kultnog američkog sastava Eugenea Robinsona i gitarista Nika Wennera nedjelja je bila radna. Dakle, pola Oxbow po uzoru na poznati kviz. Eugene i Niko nastupili su ovaj put s akustičnim setom Love’s Holiday. Folklor bluesa kaže da je legendarni bluesman Robert Johnson prodao dušu Vragu u zamjenu za ovladavanje gitarom, a upravo to mogu reći i za Nika i Eugenea; čak je i naslov prve skladbe aktualnog albuma Oxbow, The Narcotic Story, Mr. Johnson. Album je izašao kod izdavačke kuće Aarona Turnera, frontmena Isis, Hydra Head. U dobrih pola sata, samo uz Eugeneov hrapavi vokal i Nikovu bluesersku slide gitaru, predstavili su nam Oxbow trademark zvučnu perverziju odjevenu u bluesersku melankoliju delte Mississippija. Polusatni nastup bio je taman dovoljno dug, jer bi duži set ipak postao previše monoton i jednoličan. Ipak, pogotovo je ženski dio publike napasao oči na gorostasnom Eugeneu, koji je nastup započeo u smokingu, a završio u samim gaćama i majici, dok je Niko u uglađenom sakou s kravatom i obveznim rupčićem izgledao kao kakav mafijaški consigliere. Svima koji su se htjeli vlastitim očima uvjeriti u poslovičnu crnačku veličinu “tamo dolje” to nije bilo suđeno, ali su dečki ipak pokazali nešto svježe i zanimljivo. Idući put pak s cijelim sastavom!
Boris: 22:05 – 22:50
Ime trija Boris oduševljavalo je jednako kao i Isis, japanski posebnjaci, stručnjaci za dron, stoner, doom, ambijent i još štošta, koji su ime uzeli po pjesmi s prvog albuma sastava Melvins, Bullhead, na našem su tlu unatoč priličnoj opskurnosti za širi krug slušatelja očito vrlo omiljeni i cijenjeni. Boris je sastav za koji je teško reći da ga je moguće poznavati samo površno, jer je praktički svaki novi album potpuno drukčiji od prethodnog. Stilski sežu sve preko drona, dooma, stonera, ambijentalne glazbe, psihodelije i još bismo mogli nabrajati. Produktivni Japanci izdali su u deset godina karijere, piši i reci, 19 studijskih albuma! Boris su ispunili visoka očekivanja pri svom nastupu. Bubnjar Atsuo za početak je nagovijestio par udaraca po gongu i trio je mirno započeo sporijom skladbom Farewell, koja je bila i jedini mirniji trenutak njihova seta, jer je slijedilo četrdeset minuta udarnog stonera, zbog kojeg je temperatura u Mediaparku dosegla vrelište. Takeshi je svoje kung-fu gitarske vještine pokazivao na gitari s dvostrukim vratom, jedan vrat bio je bas gitara, a drugi gitara, zbog simpatične gitaristice Wate većini muške populacije u dvorani kapnula je poneka kap sline, a razmišljanje onom drugom…khm…glavom zacijelo je poželjelo da se ugleda na Eugeneov striptiz nastup. Bubnjar Atsuo je svojim životinjskim vriskovima pokazao da Japanci još proživljavaju svjetsko prvenstvo u nogometu, a pritom je razbarušio frizuru, tako da bi ga za glavnog glumca rado uzeo neki od japanskih redatelja jeftinih kung-fu filmova. Jedini minus zaslužuje gluhi tonac, koji je očito zaboravio obaviti svoj posao, jer se Watin vokal nije čuo uopće, no ona je barem sviranjem gitare uspješno nadoknadila taj propust. Atsuo se i na kraju držao stila “Drunken Master”, ždral i poput ptice stage-divao s pozornice. Zvijer! S inače odličnom setlistom, japanski su dečki nažalost imali na raspolaganju samo tričetvrt sata, koji je Atsuo zaključio gong “solažom”.
Isis: 23:00 – 00:30
Velikane sludgea nakon dvije smo godine ponovno dočekali u prijestolnici, a ovaj su put došli predstaviti i aktualni album In the Absence of Truth (2006). Kvintet iz Los Angelesa dom je našao u izdavačkoj kući Ipecac Recordings, koja djeluje pod okriljem velikog Mikea Pattona, a veliko su ime Isis izgradili s četiri kvalitetna studijska albuma i turnejama s velikim imenima poput Tool, koji su ih osobno izabrali za svoj predbend na prošlogodišnjoj američkoj turneji. Isis su nakon predugog introa napokon, uz bučan pozdrav sludge-žedne publike, počeli prvom pjesmom s albuma In the Abscence of Truth, Wrists of Kings. Osobno mi je puno draže ranije razdoblje sastava s albumima Celestial (2000), Oceanic (2002) i Panopticon (2004), ali već su prvi taktovi dokazali da novi album uživo zvuči odlično. Sporo stupnjevanje pjesama, s obiljem ponavljajućih dijelova, stvara posebnu atmosferu, koju nevjerojatno uspijevaju presjeći samo udarni, distorzirani dijelovi u kojima si dečki, predvođeni Aaronovim vriskom, daju duška pilanjem. Temperatura je rasla i nikako da stane, a s jadnog Aarona doslovno je u potocima počeo teći znoj i potpuno mu natopio gitaru. S fantastičnom Backlit vratili su se na Panopticon, a s Dulcineom ponovno skočili na aktualni album. Nažalost, upravo tijekom fenomenalnog instrumentalnog dijela zapela je tehnika i bas gitara Jeffa Caxide nestala je nepoznato kamo. Dok su on i Mike Gallagher otklanjali probleme, preostali je trojac profesionalno žario kao da se ništa nije dogodilo. Kvar je brzo otklonjen i postava je već tijekom Dulcinee bila potpuna. Na ovom mjestu opet spomenimo nesposobnost tonskog majstora, jer je Aaronov vokal bio pretih i prilično nerazgovijetan, no barem su instrumentalno bili izvrsno ozvučeni. Isis se uživo doista isplati vidjeti, jer svoje vještine pokazuju uz mnogo improviziranja i ionako duge skladbe još produžuju. Kataršnu atmosferu koju stvara distorzirano pilanje što nabija adrenalin i božanske ambijentalne dijelove koji te odnesu u daleke svjetove treba doživjeti uživo i točka! Isis su nakon završetka redovnog dijela na zahtjev zagrijane publike još jednom izašli na pozornicu i zapalili neopisivom Celestial (The Tower), koja pokazuje što znači grupno orgazmiranje!
Na kraju ne preostaje ništa drugo nego iskreno hvala Bubi za organizaciju odlične večeri, a kritika ide tonskom “majstoru” i još jednom, fuj i fe, nategnutim cijenama piva u Mediaparku (2,5€ za 4 dl). Lijek za postkoncertnu depresiju – diskografija Isis!
Fotografija: Jani Lah
Tekst: Rok Klemše
Setlista
BORIS:
1. Farewell
2. Rainbow
3. Pink
4. Korosu
5. Ibistu
6. Just Abandoned Myself
