Datum intervjua: 13.05.2008
Intervju s izvrsnim simfonijsko-progresivnim rockerima Royal Hunt bio je još prije mjesec dana za RockLine i za mene prava iluzija. A onda su se dečki zaustavili u Bologni, od Slovenije udaljenoj svega 380 km, gdje su imali potvrđen gig. U osam sam već vrludao po mjestu zločina, Royal Hunt su baš bili na večeri. Nakon nekih 30 minuta prebacivanja s noge na nogu, nakon nekoliko krugova oko kluba i tour busa, ipak sam prišao jednom od roadieja i zamolio ga da me spoji s tour menadžerom. Tour menadžer se doduše brzo odazvao, ali je istovremeno djelovao prilično namrgođeno, jedva zainteresirano, čak i zajedljivo s potpitanjima jesam li se prije službeno najavio putem službenog e-mail zahtjeva za intervju i slično…, što se baš ne događa svaki dan, iako na to ima puno pravo. Kao da je u zraku bilo nešto što mu je kvarilo dobro raspoloženje. Uskoro je taj moj dojam potvrdio susret sa šefom benda Andreom Andersenom, koji me pozvao u tour bus na čavrljanje. Bend je zapravo bio izbezumljen, jer kapaciteti kluba Sottotetto nisu omogućavali optimalan raspored sve opreme i scenske tehnike, uključujući glavninu rasvjete, a uz to se prikrala i dvosatna zakašnjenja, s kakvim se Skandinavci, vazda naviknuti na red i disciplinu, teško mire. Svejedno je razgovor s Andreom bio vrlo zanimljiv i posebno iskustvo. Čovjek ne štedi na izravnosti, iskrenosti i iskričavom smislu za humor…
RockLine: Koliko si zadovoljan dosadašnjim tijekom ove turneje?
Andre: Osim našeg predbenda, koji je nečuveno katastrofalan i koji moram trpjeti iz dana u dan, na turneji nam ide vrlo dobro. Što se tiče predbenda (Godiva, power metalci iz Švicarske, op.p.), on me živcira baš svaki dan. Još i sada imam u glavi jednu od njihovih pjesama, Pedal To The Metal. Svako jutro kad se probudim slušam je, svaku večer… Inače, što se tiče trenutne turneje, ide nam vrlo, vrlo dobro. Osim današnjeg dana.
RockLine: Osim današnjeg dana?
Andre: Da. Zato što sviramo u Italiji. Jako mi je žao što moram ovo reći, jer sam prije ovog dana imao vrlo lijepo mišljenje o Italiji, ali ta se predodžba do današnjeg koncerta ovdje u Bologni potpuno srušila.
RockLine: To je jedini gig koji imate u Italiji?
Andre: Da, srećom.
RockLine: Okej, neću te više gnjaviti pitanjima o Italiji. Ovog ste ožujka izdali novi studijski album “Collision Course: Paradox pt. II”…
Andre (očito nezadovoljan promocijom izdavačke kuće): Stvarno? Nisam znao. Ah, pa da. Izdali smo album. Tako je. Frontiers Records se brine za to.
Andre: Da. Očito smo okruženi samo još Talijanima…
RockLine: Dobro, reci nam zašto si se odlučio da Royal Hunt snimite nastavak albuma Paradox iz 1997., odnosno njegov drugi dio, i gdje si pronašao inspiraciju za taj čin?
Andre: Zapravo ni sam ne znam. Počeo sam pisati pjesme. Onda me naš bubnjar, koji je slušao skladbe, podsjetio da te skladbe imaju atmosferu koja ga podsjeća na album Paradox. Kad sam nastavio s radom i kad smo već imali napisane tri ili četiri pjesme, ta Paradox atmosfera opet nije izostajala. Rekli smo: “Dobro, pa nastavimo!” Tako smo uz glazbu napisali i stihove cijele priče, koji su se lirski dobro uklapali u glazbu, i odjednom je nastao drugi dio albuma Paradox. Dakle, ja sam u početku uopće nisam došao na ideju da napišem nastavak albuma Paradox, nego je na neki način ideja pronašla mene.
Andre: U konceptu se opet vraćamo religiji i stvarima povezanima s njom, nadovezujemo se na prvi dio priče. Ovo što ću ti objasniti samo je moje osobno mišljenje. Ne namjeravam ti propovijedati, nikako. Svi ti sukobi u razilaženju među religijama kojima smo svjedoci kroz povijest čovječanstva ne temelje se na samoj religiji, nego na svemu što neku religiju okružuje. Crkve, ikone, u osnovi taj paradoks počiva na svim tim simbolima koji se postavljaju na temelju neke religije. Nekoć su ljudi imali na stotine i stotine različitih bogova u koje su vjerovali. Posvuda po svijetu. I tada nitko zbog toga nije imao problema. Onda je netko iznenada došao na ideju: “Sagradit ćemo svoju prvu crkvu!” I kad se stvar preselila iz svijeta mašte u to stvarno štovanje idola, počela su se pojavljivati pitanja: “Moja crkva je bolja od tvoje i moj bog je vjerojatno bolji od tvojega!” Prije toga su svi imali drukčijeg boga za recimo sunce, noć i što god već i nitko nije imao problema s tim. Čim je netko sagradio prvu crkvu, stavio prvi kamen, prvu opeku koja gradi tu crkvu imena, počele su se pojavljivati teškoće.
RockLine: Reci nam nešto o vašem novom pjevaču Marcu Boalsu. Kako to da ste se odlučili za zamjenu Johna Westa Marcom Boalsom?
RockLine: Bio je osjećaj kao da ste zajedno isprobali sve?
Andre: Da. Stvar se nije nikamo pomaknula. Snimili smo puno pjesama i albuma zajedno, ali ovaj put smo osjetili da se nikamo ne krećemo. Nije se mogla naći svježina, nije se moglo naći ničega novog što bismo otkrivali u pisanju pjesama. I kad sam pisao glazbu, došao sam na ideju da na novom materijalu isprobam vokal nekog drugog. Bilo koga, samo da nije Johnov vokal. To sam mu rekao. U početku je bio začuđen, ali je razumio.
RockLine: Dakle, zadovoljan si Marcom?
Andre: Apsolutno.
RockLine: Na novom albumu je zaista odlična pjesma Tears Of The Sun, u kojoj vam je uspio super duet između Marca Boalsa i dodatnog ženskog vokala. Kako ste se odlučivali za integraciju ženskog vokala konkretno u ovoj pjesmi?
Andre: U početku sam u ovoj pjesmi želio dječji glas, koji bi bio uključen u početne stihove pjesme. Tražio sam nešto što bi personificiralo mladost u tom dijelu pjesme. Ali kako istodobno nisam htio da to doista bude glas djeteta, znaš, djeteta koje pjeva u disharmoniji, stvar je morala djelovati ozbiljnije. Tako sam došao na ideju da ovdje dodamo Michelleine vokale (Michelle Raitzin, gostujuća pjevačica na novom albumu Royal Hunt, op.p.). Njezin glas ima taj iskreni dodir mladosti i istodobno je s tim u harmoniji, blag, mekan,…
RockLine: Što u glazbenom smislu donosi novi album Royal Hunt, ako ga pogledamo općenito, kao zaokruženu cjelinu. Ima li na njemu išta novo, ili možemo govoriti o tipičnom albumu Royal Hunt koji slijedi provjereni recept?
Andre: Svaki put kad skladamo nove albume, pokušavamo stvoriti nešto novo, nešto drukčije. Pokušavamo koristiti drukčiju produkciju, drukčiji stil pisanja glazbe,… Svaki album koji stvorimo i izdamo malo je bolji od svog prethodnika. Barem tako vidimo i shvaćamo stvar mi. Činjenica je da iz godine u godinu postajemo sve zreliji, da znamo što hoćemo, da znamo što želimo postići i da znamo kako postići ono što želimo. Nečega takvog kao bend nismo bili sposobni prije 10 ili 15 godina. Uvijek je sa svakim albumom koji nastane prisutno neko poboljšanje. Izrastemo uvijek još za stepenicu više. Gledano u cjelini. Naši obožavatelji to možda ne vide tako kao mi.
RockLine: Sada malo osobnije pitanje za tebe. Kada si počeo svirati klavir, tko te oduševio?
Andre: Sa sviranjem sam počeo u pet godina. U početku sam učio klasični klavir i tako upoznavao djela klasika. Najprije sam svirao samo klasičnu glazbu. Kasnije sam upoznao velike rock klavijaturiste kao što su npr. Ken Hensley, Jon Lord, Keith Emerson, Rick Wakeman, a za njima naravno bendove kao što su Rush, Kansas, Saga, Pink Floyd, Queen. Sve se to spojilo u jednom trenutku.
RockLine: Sve se to ujedinilo u tebi?
Andre: Da, u biti. I ako pogledaš glazbu Royal Hunt, u njoj ima malo klasične glazbe, malo progresivne glazbe, ali ima i trenutaka izravnije rock energije, u tradiciji Deep Purple ili Whitesnake.
RockLine: Što misliš o općoj situaciji danas u rock glazbi?
Andre: Naravno da nije kao u osamdesetima i hvala bogu da više nije tako. Što se tiče popularnosti, pričekajmo još nekih pet godina. Sve te stvari koje se danas vrte oko “downloada” morat će se u nekom trenutku okončati. Jer ako se to nastavi ovim zamahom kao danas, po mojoj će procjeni za pet godina nastati vrlo ružna situacija. Trenutno sam u kontaktu s mnogim glazbenicima po svijetu i sve ih je više među njima koji se odlučuju na prestanak karijere. Jednostavno ne mogu više zaraditi toliko da bi s glazbom preživjeli. Profesionalci napuštaju glazbeni posao munjevito. U početku su te probleme zbog internetskog downloada iskusile izdavačke kuće, zatim se to nastavilo kod promotora, a sada su za svoj kruh u opasnosti već bendovi. Ako se taj trend nastavi u sljedećih šest godina, nitko se više neće htjeti baviti tim poslom. Poznam hrpu glazbenika koji već sada razmišljaju o tome da objese glazbeni posao o klin. Ako recimo posjetiš web stranicu Blabbermouth, siguran sam da neće biti dana kad među dnevnim vijestima ne bi vidio da se neki određeni bend raspao ili da je neki član napustio bend.
RockLine: Je li istina da je između obožavatelja i benda previše ljudi koji žele zaraditi novac na nekom albumu?
To je sranje. To je izmišljena priča. Tako govore svi oni koji vuku glazbu s interneta, tobože da ne misle plaćati izdavačkim kućama. A zapravo kradu glazbu od bendova, a ne od izdavačkih kuća. Ne zaboravi činjenicu da izdavačke kuće podupiru bendove kad ovi odlaze na turneje, daju novac bendu da može snimiti album. U konačnici je internetski download izravna krađa glazbe bendova. U ovom poslu sam već 20 godina i bez brige, znam kako to ide.
RockLine: Ima li nade da Royal Hunt uspiju i u Sjevernoj i Južnoj Americi?
Andre: Južna Amerika je puna korupcije. Pogotovo što se tiče prodaje ploča. Bio sam na promotivnoj turneji u Južnoj Americi i našao tisuće mjesta gdje su prodavali krivotvorene CD-e, zato je Južna Amerika za nas potpuno otvoreno pitanje. U Sjevernoj Americi je veća mogućnost. Ovog listopada i studenoga odlazimo tamo. Odsvirat ćemo 10 ili 15 koncerata i vidjeti kakve mogućnosti imamo tamo. To je tvrdo tržište, teško ga je probiti, ali na jesen ćemo to iskusiti na vlastitoj koži i vidjeti kakav nam je domet.
RockLine: Kakvi su bliski planovi Royal Hunt za budućnost?
Andre: Imamo pun kufer planova. Prvi je da se riješimo gitarista. Postao je smetajući faktor.
RockLine: Ozbiljno govoriš?
Andre: Najozbiljnije. Sljedeća stvar koju moramo učiniti jest da se riješimo basista. Volio bih snimiti i svoj samostalni studijski album s klavirom. To sam oduvijek želio, još kao dijete. San iz djetinjstva.
RockLine: Zaista stara želja.
Andre: Da. U početku sam htio postati model. Onda sam istodobno shvatio da sam preružan za model. Pa sam završio u rock poslu. Pa kako god, i u ovom poslu si još uvijek puno na fotografijama. Što se tiče ove turneje, ide nam vrlo dobro, prodaja ploča je zadovoljavajuća, kad s aktivnošću promocije nove ploče, zajedno s turnejama, završimo u listopadu ili studenome ove godine, analizirat ćemo kamo se trenutno razvijamo i kamo nas nosi. Tada ćemo dobiti odgovore idemo li na snimanje novog albuma, novog live albuma, što god već. Vidjet ćemo. Trenutno se pak potpuno koncentriramo na izvedbu ove koncertne turneje.
RockLine: Što možemo očekivati od današnjeg gига Royal Hunt, ovdje u Bologni?
Andre: Bit će to odličan koncert, definitivno! Ako sam iskren, do današnjeg je dana sve radilo po planu, ali splet okolnosti današnjeg dana prisilio nas je da na pozornici nećemo moći koristiti svu svoju raspoloživu scensku opremu, što pak neće utjecati na sam nastup benda. Čvrsta smo cjelina i obično se u takvim situacijama uvijek dobro snalazimo. Nadam se da će i večeras sve ispasti dobro.
RockLine: Dakle, uvjeti večeras za gig ipak nisu optimalni?
Andre: Da. Ali mi smo profesionalci i tako pristupamo stvari. Izvući ćemo iz gига najbolje, budi u to uvjeren.
RockLine: Završavam intervju, a ipak imam još jedno pitanje koje baš ne spada ovamo, ali ipak. Imate li kakav promo CD nove ploče za recenziju, za naš dragi internetski časopis?
Andre: Nažalost ne, jer nam ih naša draga izdavačka kuća Frontiers Records nije poslala. Nije nam poslala ni jedan originalni CD.
RockLine: Dakle, neće biti moguće kupiti večeras vaš najnoviji studijski album?
Andre: Ne. Kao što sam ti rekao prije. Okružen sam Talijanima. To je najluđa situacija koju sam doživio u dvadeset godina, koliko sam u ovom poslu. Zato sam večeras malo naježen. Ali u takvom trenutku ne možeš ništa drugo nego prepustiti se toku. Stvari su takve kakve jesu. Menadžer me danas zvao već dvadeset puta, CD-i nisu stigli, a hrpa ljudi neprestano pita i ponavlja: “Imate li kakvih CD-a, imate li kakvih CD-a,…?” Takav je rock n’ roll. Ako ne zabrlja jedan, zabrlja netko drugi. Uvijek je tako. Najbolje je da popiješ nešto, sjedneš, smiriš se, pomisliš na obožavatelje koji su platili karte i pred dvoranom s veseljem očekuju tvoj nastup. Zato je glavni zadatak za bend u svakom slučaju samo izvesti dobar koncert. Ponekad catering nije ono što si očekivao, ili PR sustav ne nudi ono na što si navikao, a u glavi uz sve to mora ostati samo jedna stvar. Odsvirati dobar koncert.
RockLine: Obožavatelji benda su dakle najvažniji, zar ne?
Andre: Apsolutno.
RockLine: Andre, hvala još jednom za tvoje dragocjeno vrijeme.
Andre: Uvijek si dobrodošao, nema problema. Hvala i tebi.
Galerija slika
