Mjesto: AKC Metelkova, Gala Hala, Ljubljana
Datum intervjua: 12.04.2012
“Kako opisati evoluciju, a da se ne potroši tisuću riječi? Dovoljno je samo pola sata vremena, otvorena glava i spremnost da se prepustiš glazbi koja je sve samo ne uobičajena, a na glazbeni nosač stiže iz sve samo ne uobičajene ambalaže. Ništa nije onako kako bi se očekivalo, jer je očekivano klišejsko, bljutavo i besmisleno, a Grrizli Madams su samo dvije godine nakon izvanredne petorke krasnih skladbi na prvijencu EP-u narasli do zadatka da svijetu ponude cjelovečernjak bez premca. SNTNTN je bezriječna mantra i potpuna komunikacija osjetila koja ipak ostaje vjerna svom organskom izvoru, gejzir ludih ideja i začetaka krasnog novog svijeta u vremenu beznadne sivila sadašnjosti boji nebo bojama srčanih čakri troje pojedinaca koji ostaju vjerni sami sebi – bez pokoravanja i odricanja od svoje kreativne žudnje! Koliko snažno kuca srce najglasnijeg i najstonerskije sanjivog medvjeda u Sloveniji, provjerili smo sami u backstageu ljubljanske Gale Hale, gdje se trio pripremao za vatreno krštenje i porinuće svog dugo očekivanog prvijenca. Riječ koja opisuje sve može biti samo jedna – strast!”
RockLine: Mogu reći da sam stvarno počašćen što ste povodom izlaska vašeg prvog punokrvnog studijskog albuma uzeli vremena da razgovaramo o tome što Grrizli Madams jesu, odnosno što ste bili od samog početka te što predstavljate danas – 2012. godine. Prvo valja uputiti iskrene čestitke na izlasku prvijenca. Nakon EP-a V vrtincu vsemogočnega miru, koji je izašao 2010., dobili smo neki logičan ili ne tako logičan nastavak, jer je razlika između njih očita. Kako sami ocjenjujete cijelu stvar?
Miha Vodušek: Madona! To je kao stara i nova škola.
Matej Hočevar: Odrastamo! (smijeh)
Gašper Prus: Ja se slažem s tobom.
Matej: Da, odrastamo, sazrijevamo u glazbi, upoznajemo njezinu novu širinu, pokušavamo u samom konceptu naših skladbi ići malo šire nego što smo bili navikli prije nekoliko godina, tako da nam to nekako i uspijeva i u tome zaista uživamo!
RockLine: Meni se čini (kad već govorimo o EP-u V vrtincu) da je početak bio više utemeljen na feelingu koji se razrastao u duže structure, komadi su već u osnovi bili postavljeni duži nego na novoj ploči SNTNTN. Nova ploča mi se barem na prvi pogled čini zbijenijom, a raznolikom. Kako ste u tako kratkom roku mogli otići u potpuno drugi smjer nego dosad?
Gašper: A znaš što je zanimljivo? Da je poprilično komada iz istog vremena kad smo snimili EP – recimo Khakhua Kumu i Prehodna kuhna (Transitional Kitchen) su dva komada koja smo imali već tada napravljena, a iz tog vremena je i Chapinero Alto. Zanimljivo, dali smo onih pet komada na EP i ne znam zaššto smo se odlučili baš za tih pet, ali nam se to tada činilo dobro, a kad sad pogledam unatrag, čini mi se da smo se dobro odlučili, jer su EP i ploča potpuno drugačiji. Ima pak na ovoj ploči i dva komada koja se protežu preko šest minuta. Na prvoj je ploči samo jedan prelazio šest minuta. Možda su komadi na prvijencu bili razvučeniji, manje se unutar pojedinog komada događalo.
Miha: Ja bih rekao da smo se proširili u duši, zvučno ne toliko. Mislim da je EP šira ploča i vuče se po sporosti, ali ima jedan početak i neki kraj. Svi su očekivali da je kod petog komada na EP-u kraj, a to je zapravo mogao biti početak, a sličan osjećaj počinje upravo na novom albumu.
Gašper: Kraj Darkota (zadnje skladbe na prvorođenom EP-u, op.p.) trebao bi biti početak ove ploče.
Miha: Možda, ako izađe neka dvostruka ploča … (smijeh)
RockLine: Upravo je EP bio moje prvo upoznavanje s Grrizli Madams. Različiti utjecaji koji su kovali vaš glazbeni izraz mijenjali su se i linjali. Na početku je vaš zvuk bio thrasherski obojen. Od 2008. nadalje Grrizli su bili thrasherskije obojeni, a odjednom su zaplovili u stonerskije vode. Kako to?
Matej: Da, odrasli smo! Više nam se nije dalo svirati tako brzu glazbu, isto tako više nije pasalo toliko distorzija. Tu smo otišli korak dalje, usporili smo, upotrijebili malo blaži zvuk i to je naš logičan nastavak u stvaranju.
Miha: Ja thrash uopće nisam slušao … (smijeh)
Gašper: Miha je zapravo outsider …
Miha: Ja dolazim iz više rockerskih voda, akustičnijih, flamenko-rockerskih, više gitarskih voda. Bas sam zapravo počeo svirati prije nekih sedam godina, a iza sebe imam dobrih dvadeset godina gitare.
RockLine: To se čuje u skladbi Emotionless Euphoria, koja zaista daje emocionalnu akustičnu notu vašem prvijencu. Bio sam uvjeren da to vas dvojica s Matejem zajedno svirate, a onda saznam da je sve došlo ispod tvojih prstiju, Miha. Lijep umetak koji ploči daje smirenje, a za njim slijedi još veliki finale …
Miha: Ja sam Mateja zvao da dođe, ali tome se vjerojatno oduprlo pomanjkanje vremena … (smijeh)
Matej: Zaspao sam, zapravo … (smijeh)
Miha: Tako sam morao nekako na brzinu snimiti gitare i to čak dvaput … (smijeh)
RockLine: Razlog našeg ovovečernjeg susreta je, kao rečeno, izlazak prvijenca SNTNTN. Koja je crvena nit albuma? Ima li kakve priče? Na CD-u se nađe poprilično pričica koje mogu biti krasna provokacija i povod za produbljivanje, pa me zanima postoji li neka krovna priča zbog koje je cjelina čvrsta i stoji kao samostalna pripovijest?
Matej: Ne! Nije bilo tako i po tom konceptu. Komadi su nastajali postupno kroz duge mjesece i godine i nekih početnih ideja koje bi sve usmjeravale tu nije bilo. Sve je dolazilo usput s idejama i kad se nakupilo dovoljno komada, rekli smo: “OK, dečki: idemo u studio, snimiti to i baciti to na ploču!” i to je izašlo van!
Miha: Mislim da imamo dovoljno duševne širine da se svaki slušatelj može prepustiti, tijekom slušanja naše glazbe zažmiriti, a ona ga može odvesti – u bad ili u super. Ali nema nekog smjera po kojem bi svijet nakon tri minute prvog komada plesao, a onda više ne. Malo smo sanjalački, malo jazzy, malo smo headbangerski i ciklusi se zatvaraju …
RockLine: Ploča se snimala od studenog 2011. do ovogodišnjeg siječnja. Pretpostavljam da su mjeseci prolazili kao niz usklađivanja za vikend i tako ste usklađenih rasporeda sjeli u studio i radili. Kakvo je bilo iskustvo studija u usporedbi s prvim izletom među konzole?
Gašper: Ja bih rekao da je princip bio sličan, ako ne i isti i identičan. Prvo smo otišli gore da sam ja snimim bubnjeve jedan vikend, onda je Miha sljedeći vikend snimio bas …
Matej: Išli smo u studio s istom ekipom i istim producentima istim redoslijedom kao što smo to na prvijencu već upoznali. Bilo je kul!
Miha: Rekao bih da smo na ploči malo bolje znali s čim dolazimo u studio i što hoćemo – glede sounda, glede samog snimanja …
Gašper: Malo smo u međuvremenu osuvremenili opremu. Zapravo stvarno …
Matej: Zvučno je stvarno drugačija ploča!
RockLine: Što ste pak obnovili? Gitara je vjerojatno nova, pojačala, bubnjevi …
Gašper: Bubnjeve sam kupio nakon što smo već snimili, a i bas smo …
Miha: I bas sam kupio kad smo već sve snimili! Tjedan dana nakon snimljene ploče išli smo svi troje u Italiju na neki team building, kupili nove instrumente i kad je cijela ploča bila snimljena, vratili smo se sa svim tim instrumentima. Ja s basom, Mate s novom glavom …
Matej: Osim gitarista, koji je već imao sve nabavljeno!
Gašper: Ti si imao sreće jer si zadnji snimao!
Miha: Tebe smo mogli pre-ampati …
Matej: Ali istina je – sad smo možda i u tom zvučnom pogledu malčice drugačiji, što ostavlja i na glazbi neki pečat.
RockLine: To znači da će danasšnji krsni čin biti SNTNTN, ali potpuno drugačije?
Miha: Kao svaki naš koncert!
Matej: Tako je, kao svaki koncert!
Miha: Mi već dvije godine sviramo vrlo slične komade, samo su jedno dva nova …
Gašper: Tri, jer smo jedno dva samo jednom svirali … Jednog čak samo jednom uživo … Vitogneva …
Miha: Tako će ti pravi fanovi poznavati sve što ćemo danas svirati! Nema ničeg novog …
RockLine: Hoće li zapravo na programu biti i EP i punokrvni prvijenac?
Gašper: Da, EP neće potpuno …
Matej i Miha: Ako budete htjeli, publiko!
Matej: Ako budete plesali i pokazivali svoje filinge onda će ići …
Miha: Akustične gitare pak nismo donijeli sa sobom …
RockLine: Upravo zbog toga lagano razočaranje s moje strane, jer sam se nadao nježnijem medleyju između divljih zvučnih uzurpacija i potpunog pohanja … (smijeh)
Miha: Ne znam isplati li se za 40 sekundi postavljati opremu za gitaru. Već smo ovako jedva stavili pojačala u auto! (smijeh)
RockLine: Pravi muškarac ima jaja i usudi se, ne? (smijeh)
Miha: Ako pravi muškarac ima kamion, onda možda! (smijeh)
Matej: Dobro nas izazivaš, ali stvarno se nije dalo natovariti još i akustičnu gitaru, jer nemamo karavan …
RockLine: Ploča je tu – takva kakva je i ništa se ne može promijeniti, jer je mastering već napravljen …
Gašper: Točno tako, da! Sve je naštancano i fertig!
RockLine: Kad ste prvi put stavili CD u player i poslušali stvar – je li potpuno ispunila vaša očekivanja, ili već osjećate da su na vidiku promjene po kojima će se Grrizli Madams nabildati u potpuno drugom smjeru na sljedećem studijskom nastavku?
Miha: Mogu ja prvi reći da sam osobno morao šest puta staviti ploču u player da bih je osjetio.
RockLine: Meni je pak išla u prvu, zato sam se tog iskustva isprva prestrašio, jer kad nešto ide bez kostiju, mora negdje nešto smrdjeti …
Gašper: Ti nisi bio svjedok procesu kad smo mi to slušali i konačni proizvod je bio čak deseti miks, koji nam je bio najbliži savršenstvu …
Matej: Ploča nije profi i to se čuje, ali …
Gašper: Upravo s tom namjerom, jer nismo htjeli imati skuliranu varijantu, otišli smo u studio i napravili ono što jesmo. Mi to sviramo iz hobija i ne sanjamo da ćemo ići …
Matej: mi nismo tehnički bend! Svejedno nam je ako koji put koja žica ili tri odjednom zazvuče.
Gašper: Čak i ako koji put krivo udarim snare … To je taj čar, da su sitne greške one koje daju osjetiti život i ljudskost.
RockLine: Organski ste.
Gašper: Točno tako!
RockLine: Upravo sam se zato zaljubio u vaš zvuk i studijske izlete, jer ste uspjeli biti na simpatičan način nematematični, neopterećeni metronomima i pedantnom suhoćom. Osjeća se šmek, energija i vaša međusobna komunikacija koja u bendu jednostavno mora biti … Grrizliji, sve prije nego diktatura, zvučite kao demokratska sredina, motim li se?
Matej: Potpuno si u pravu!
Gašper: Potpisujem! (smijeh)
Miha: Da, naravno – većina prevladava nad manjinom, ne? (smijeh)
Matej: I naša je usmjerenost takva – po mindu smo alternativci, slobodni moderni globalni ljudi koji se bave alternativnom glazbom i predstavljaju neku subkulturu.
RockLine: Postoji li kakva ideologija za koju se grijete? Ne u nekom negativnom smislu izama, nego zagovarate li neku političku frakciju i ideju kojom bi se po vašem moglo poboljšati svijet i pomaknuti ga na bolje?
Miha: Prije svega je važna slobodoumnost!
Matej: Pa i hipiji smo, ne?
Gašper: Daj, neka bude! (smijeh)
Matej: Pa i metalci po zvučnom izričaju.
Gašper: Još uvijek idemo na posao gdje moramo biti malo ušt imaniji i tako smo hipiji recimo više u razmišljanju.
Miha: Ja bih rekao da imamo boksove i pete više uronjene u zemlju nego u nebo!
Matej: A što se politike tiče, to nema veze ni s kakvom politikom … (smijeh)
RockLine: Povlači i to što je dizajn sve samo ne za previdjeti i prvijenac izgleda kao da se sve krivo okrenulo, jer je stražnja strana početna i obrnuto. Je li bila namjerna stvar ili se pri tisku sve užasno omaklo i bilo je prekasno za ispravke? (smijeh)
Miha: To je greška, da … (smijeh)
Gašper: Ja sam to forsirao i to iskreno kažem. Ja sam to prvi put vidio na ploči The Maggot meni drage skupine The Melvins. Oni su to prvi probali i počeli furati kad su otišli k izdavaču Ipecoc (legendarna alternativna etiketa u rukama bivšeg prvog grla skupine Faith No More Mikea Pattona, op.p.). S trilogijom The Maggot, The Crybaby i The Bootlicker odlučili su se za obrnuti tisak i kad sam ja to vidio, ideja je bila zaista fenomenalna. Stražnja strana ima veću površinu i možeš je bolje iskoristiti za omot.
Miha: Možda ćemo biti poznati i po tome da se CD zajebano obrnuto otvara … (smijeh)
Gašper: Meni jednostavno nije jasno zaššto to nisu počeli furati već prije.
RockLine: Veći je naglasak na komadima, a ne na tome da zaslijepite nekom lijepom slikicom. Ta je drugorazredna, vrijedi pak glazba i poruke …
Miha: Doduše, najljepša je slika unutra, u omotu (grupna fotografija, op.p.).
RockLine: Minimalizam u svakom pogledu je kul, ali nedostaje mi jedan podatak. Na ploči sam čuo jedan ženski glas koji se pojavljuje kao privid, a nije naveden na omotu …
Gašper: To je Luka! To je ona! Sve smo naveli unutra! Nitko nije izostao!
RockLine: Onda sam ja vrlo traljav pri čitanju podataka na CD-u …
Matej: Lijepo da priznaješ! (smijeh)
RockLine: Luka onda ima vrlo ženstven glas …
Gašper: Radi se o spikerici s Radia Študent – ime joj je inače Katja …
RockLine: A Katja očito studira ili barem vlada španjolskim?
Gašper: Zapravo ne …
Miha: Izgovor pak ide, čini mi se …
Gašper: Izgovor je originalan.
Matej: Pa svidio ti se vokal ili ne?
RockLine: Mene je jako povuklo na uvod skladbe Stop od Jane’s Addiction … Ja sam se zarolao u devedesete …
Miha: Bamby Molesters imaju sličnu špa njolsku foru na ploči Sonic Bullets. Tako smo došli do ideje da bismo na ploči imali ne pjevanje, nego recital. Danas ćemo album kao cjelinu predstavljati pred ljubljanskom publikom doduše prvi put, a komade smo pred ljubljanskom publikom, jer je Channel Zero kojih šest komada čuo već puno prije.
Matej: Priznajmo – te komade sviramo oduvijek! (smijeh) Nismo kao Floydi ili Stonesi, koji imaju po 25 ploča i tako …
RockLine: Pa želiš li da komada bude toliko da bi se počeli svađati zbog nenormalnog broja komada i da bi bubnjar navijao za egzotiku s prvog albuma, gitarist za modernizam 26. ploče, a basist za avangardu trinaeste ploče?
Gašper: A Pearl Jam, koji na turneji mogu svirati barem svaki dan turneje potpuno drugu set listu? Na svakoj turneji mogu odsvirati 50 komada.
Miha: Stonesi ih imaju dobrih 200! (smijeh)
RockLine: Upravo zato – za 20 godina, ako zađemo u virtualnu projekciju Grrizlijev za 20 godina. Poigravam se time da je ove godine apokaliptična 2012. i to donosi po mom ukusu dobre ploče, što se tiče slovenskog podalpskog komadića raja kao i globalnog zbivanja. Možete s cijelim svijetom tripati do gorkog kraja 21.12.2012., ako ga pak preživimo i svijeta neće biti kraj – kakve su vaše aspiracije za budućnost? Kakvi su dugoročni, a kakvi kratkoročni ciljevi?
Miha: Nekoliko komada ćemo po mom još napraviti do tada … (smijeh)
Gašper: To bi nam nekako trebalo uspjeti, da …
Matej: Možda će biti nešto više vokaliziranja.
Miha: Pola komada već imamo napisano. Komad je na putu, a tekst još probavamo. Tek smo na početku, ali malim se koracima daleko dođe.
RockLine: I sljedeća će ploča ići, pretpostavljam, istim putem brzine kao što je nakon EP-a uskoro slijedio prvijenac.
Miha: Ne, ni približno još nema ničeg.
Gašper: Trenutno imamo napisano …
Matej: Nula! Tri godine još neće biti ploče i to je minimum, tako se naviknite – mi djelujemo polako i svojim tempom te po filingu.
Miha: Neka bude dovoljno da će danasšnji koncert biti prvi na kojem će Grrizli upotrijebiti vokale.
Gašper: Da, to je potpuno prvi takav koncert!
RockLine: Jeste li to prije barem prethodno provjerili na probama ili će nevinost glasnica biti izgubljena kar na pozornici, ekshibicionistički?
Gašper: Jesmo, naravno …
Miha: Nekih četiri puta jesmo, da! (smijeh) Sve je ovisilo o tome koliko je bilo mikrofona na probama! (smijeh)
RockLine: Organski eksperiment vječnih iznenađenja dakle se nastavlja i uživo. Prije kraja razgovora još koja vaša zaključna misao ili vaša mentalna vokalna mantra koju možete podijeliti s čitateljima magazina RockLine?
Miha: Vidimo se u srijedu pred parlamentom!
Galerija slika
