Kako su Grrizli Madams zavrtjeli svemir i probili put do središta još neuništenog srca (2012)

Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / Gala hala (Metelkova) / Slovenija
Datum koncerta: 12.04.2012
Broj posjetitelja: 150
Cijena ulaznice: 0,00 €

Domorodni četrtki već su dugo vremena doba kad se u ljubljanskoj Metelkovi usred tjedna, bez obzira na konstelaciju zvijezda, čekanje financijskih priljeva na opljačkane bankovne račune i bez obzira na vrijeme, svako malo dogode čudesa. Dio takvih bio je prošli tjedan i koncert sveslovenskog podzemnog fenomena, koji se ne pojavljuje baš najčešće na našim pozornicama, ali to ne znači da ne djeluje punom snagom subverzivnosti – sastav Grrizli Madams naime neopravdano važi za jednu od manje poznatih i dobro čuvanih javnih tajni slovenskog podzemnog svijeta plemenite alternative. Ruku na srce – ima puno ljudi koji donedavno nisu ni znali da imamo stvarno dobru, udarnu i potentnu stoner scenu, a još manje da se u garažnom i sklonišnom svijetu rađaju ideje s tako konkretnim parom jaja da svojim studijskim uradcima mogu konkurirati i imenima svjetske scene, pa ipak, kao što rekoh – slatka čudesa znaju svako malo ugodno iznenaditi.

Nedavni izlet u samo srce ljubljanskog alternativnog raja Metelkove ovaj je put bio posve podrazumijevajući – pun radoznalosti kako vrhunska studijska dogodovština imenom SNTNTN zvuči uživo. Ne znam više vrijedi li još definicija da su Grrizli Madams posavski trojac sa stoner kormilom, jer sam svoj put prema Gala Hali ovaj put započeo bljeskom spoznaje da je geografsko razglabanje posve besmisleno. Zadnjih nekoliko tjedana naprosto se ne mogu otresti osjećaja valovanja i podrhtavanja sreće u svojoj inače posljednjih vremena prilično pesimističnoj duši, a val endorfina ovaj je put pokrenula lančana reakcija nešablonskih slatkiša koje su tri mladca skuhala na posve globalan, sveopći način i, to je najljepše, bez nepotrebnog razglabanja, dugih govoranci i kričavih neonskih najava. SNTNTN se rodio! Došlo je vrijeme za bučno slavlje, ples i skupnu meditaciju u oblacima dima, za opojne skupne meditacije, scenske eksperimente uživo te provjeru je li pivo iz limenki doista ukusnije od onog iz boce, a ulaz je na gala ples iznenađenja bio što i slobodan, da ne bi bilo nepotrebnih izgovora.

Već oko devet sati unutra se počelo puniti blago obnovljeno ljubljansko epicentar alternative, iz zvučnika su strujali zvuci glazbe po izboru benda, uz alternativne ekscese među kojima mi se doista čini da su se prikrali Melvins, Fantomas, a ja sam negdje između čeznuo i za Mastodonima, ali bez uspjeha (naravno da se može raditi i o plodu mašte koja se upletala u finu teksturu zaboravnosti i grozničavog iščekivanja za mene velike krsne izvedbe vrlog trija), pa je pozitivna trema sve više rasla i na pozornici i ispod nje. U dvoranu su se slijevale rulje vjernih alternativaca i prijatelja sastava, koji su već zauzeli prve bojne linije, a u prigušenom polumraku diskretne scenske rasvjete postupno se budio i život na pozornici. Basist Miha Vodušek ispred zastave koja bi mogla biti i stijeg ratničkog plemena provjeravao je posljednje postavke na svom bas pojačalu, gitarist Matej Hočevar provjeravao je jesu li žice na Gibsonki ugođene, a za bubnjevima je sjeo i posljednji nezamjenjivi član ritmičkog trojca – bubnjar Gašper Prus. Iz zvučnika su zavijorili zvuci uvodnih akorda skladbe Vrtinec s prije dvije godine objavljenog EP-a, iz koje dečki prelaze u prvi udarac na živu stranu koncertnog zvona. Slijedi Utelešenje, u kojem se duša upuhuje u gustu koprenu ritmičke jednostavnosti. Gitara u rukama kratkokosog punkoidnog gitarista Mateja zahrešti i uz brzi ritam jednostavnih, očekivanih, ali tako slatkih akorda isprepliće se s masnim i sinkronim te ponajprije odlučnim tempom udarnog ritmičkog dvojca basista Mihe i udarnog bubnjara Gašperja. Grrizli ugrize punom snagom i bez štednje, a znojne graške na čelima svjedoče da će koncert biti sve prije nego ugodna šetnja parkom, jer mladci svoj posao shvaćaju prokleto ozbiljno. Balistički projektil tvrde, čvrste i organske izravnosti zgnječi se u prvu intravensku dozu bezriječne komunikacije triju umova kojima nije stalo do sitnih pogrešaka i ispravaka, nego do potpunog osjećaja čiste biti trenutka. Srčana čakra je sretno i posve otvorena.

Publika se počne ljuljati i nakon odjeka statike nastupa vrijeme za predstavljanje prvorođenca. Azul Intruso uživo zvuči još puno nasilnije nego na ploči, a opuštene i blago rasklimane gitare ne ometaju potpuno utiranje na maglice Nebule. Miha i Matej stanu pred mikrofone i prvi put izvrište svoj grleni bijes. Tekst mi zbog toga ne postaje ni malo jasniji, ali se i dalje tješim da su riječi drugorazredne. Blago polomljena aritmična stampeda daje do znanja da se ljepota Grrizli Madams krije u razbrazdanoj i brutalnoj razigranosti. Rifovi se nižu kao u opkladi, a Gašper energičnim i beskompromisnim udarcima po opnama na metalski – jazzistički način krade pozornost, pa oči prilično često samostalno bježe na desnu stranu pozornice. Grrizli Madams su troje pojedinaca koji izvode simultanu vježbu potpunog glazbenog egalitarizma, zato su bubnjevi poravnati u istoj liniji s basom i gitarom. Potpuna zvučna demokracija na trenutke zvuči kaotično, ali u najboljem mogućem smislu, jer je dušno vezivo svih dijelova čvršće od najjačeg betona. Bridget otjedri u mirnije i manje distorzirane vode. Flanger na gitari, jazzy bubnjevi i gotovo bossa nova tapkanje po bubnjevima smire strasti, a među crvenim svjetlima ljubljanske Metelkove plete se klupko poput alabastera tamnih iscjedaka srčane krvi i putenosti, zbog koje su aplauzi i oduševljenje među inače poslovično mrtvom ljubljanskom publikom sve veći. Nedostaje mi samo glas španjolski žarkog Luka i priča bi bila potpuna. Slijedi Khakhua Kumu, koji dečki odsviraju cijelu malo brže nego na ploči, ali se plesna brojalica zbog toga ni najmanje ne kvari, a malo više nervoznog suspensa unosi tvrdozvučni briljant malo manje blistavog sjaja, ali nipošto bezvezna ritmiziranja u skladbi Žnarowc.

Da ne bi odmah ispalili sve metke novijeg datuma odjednom, Grrizliji se uputi na eliptičnu stazu ploče V Vrtincu vsemogočnega miru. Ton Ton Macoute Sux jedna je od senzualnije krvožednih skladbi s prvijenca. Dualizam krhke akustike i gromovitog megalomanstva najpristnijeg ekstrakta garaže daje posavskom, pardon – koseskom – posavskom trojcu čar, a ja sam se u eruptivno iskustvo ubojite stoner – metal kombinacije odjednom zaljubio i uživo. Blago razočaranje doživim samo zbog činjenice da Motionless Euphoria u svojem flamenko sanjivom obličju, kakvu smo navikli na ploči, uživo ne zvuči tako galantno i andaluzijski krasno, zato je gromoglasno stupnjevanje Prehodne kuhne sve prije nego dosadno i mucavo. Obožavam to stupnjevanje bubnjeva i basa te poigravajuće upletanje tankih i uzdahom prozračenih gitarskih distorzija! Nakon kolapsa juhine kocke, odnosno skladbe Collapse Of Soup Cube, čini se da nema više što dodati. Collapse je savršena vinjeta osjećaja koje Grrizli Madams uspijevaju utkati u svoje čelične tkalačke stanove glazbenog izraza, a minijatura njihova cijelog svemira zaslužuje ovacije na nogama i aplauz. Trio je uigran i na neki svojevrstan razbarušeno savršen način daje do znanja da se njihov put diže prema novim visinama sa svakim danom iznova, a gdje je krajnji cilj, bilo bi glupo, besmisleno i rastrošno razmišljati. To potvrđuje i konkretni i lijepi dodatak nove stare kombinacije. Nakon alternativne poslastice Vitognev The Furious, koja se na poseban način jazzističke disonance odluči počegati još posljednje poravnate predjele još neuzbuđenih živčanih završetaka. Fali samo izlaz koji bi lakše odredio kraj od početka, ali ni to nije potrebno, jer posljednju točku na i u mozaiku koncertnog isključenja daje nikad postani kadaver nesuđenog hita prvijenca iz 2010. Darko zaključuje koncert, a nakon snimljenog outra već čuvenog Žnarowca preostaje još samo vrijeme za oproštaj i manje razornu završnicu večeri. Grrizliji, prepoteni do srži, iscijede iz svojih duša i srca još posljednje atome energije, požanju val pohvala i bučan aplauz, a nevidljive zavjese mogu čudesnu večer negdje oko ponoći zaključiti u jedan od onih trenutaka kojih ćemo se još sjećati.

Znam, mogu govoriti samo u svoje ime, ali činjenica je da desettonskoj snazi neukrotivog Grrizlija može parirati tek malo tko. Nema mjesta za pedantne gravure i ljuljanje s bljeskom. Grrizli Madams su (kao slično zvučno ime junaka serije iz našeg djetinjstva) buntovnici s razlogom. Nema mjesta za etiketiranje i pozive na konformizam. Upravo zato ne mogu odoljeti da ne podlegnem mračnjačkoj ljepoti obiju ploča, a vjerujem da bih ih rado još češće poslušao i uživo. Ali bez pritisaka i prevelikih očekivanja, molim. Kao što parfem u malim bočicama može biti još dragocjeniji nego da ga se puni u hektolitarske bačve, tako se pri prevelikom fabriciranju u neiskvareno srce meni doista dragog medvjeda može uvući otrov i klica propasti, zato dečkima želim samo da slijede svoj unutarnji tempo i ostave po strani metronome uvijek gladne publike i uvijek iritantno znatiželjnih medija te da težište svog mentalnog svijeta sačuvaju neokaljano i čvrsto. Vrtinec i SNTNTN su, vjerujem, tek početak lijepog glazbenog epa koji se tek počeo pisati, a za svako remek-djelo potrebni su vježba, strpljenje i vrijeme. A Grrizli Madams ga zasad, hvala bogu, znaju odmjeravati na sebi svojstven i sebi primjeren način. Za polovičarstvo i instant jela neka ne bude mjesta ni ubuduće.

Setlista

1. Vrtinec (taped intro)
2. Utelešenje
3. Azul Intruso
4. Chapinero Alto
5. Bridget
6. Khakhua Kumu
8. Žnarowc
9. Ton Ton Macoute Sux
10. Motionless Euphoria
11. Transitional Kitchen
12. Collapse of Soup Cube
—dodatak—
13. Vitognev the Furious
14. Darko
15. Žnarowc (taped outro)

Galerija slika