Nakon Faktova je vrijeme za više kritičkog mišljenja i djela, a prije svega rock’n’rolla (2013)

Autor: Sandi Sadar Šoba
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Datum intervjua: 01.03.2013

Nakon višegodišnje tišine dogodio se trenutak koji je Slovenija naposljetku dočekala – prleški kolektiv udarnih grunt rockera nakon izlijevanja Strupa odlučio je u zdjele vječno gladnih slušatelja usuti natprosječno bogatu žetvu nove glazbe, koja je uz zvuk obogaćena i sadržajnim i oblikovnim dodacima – poezijom koja poziva na društvenu osviještenost i pobunu protiv samodršaca. Fakti su neuobičajeni i za slovenski prostor prokleto zahtjevan zalogaj, što sam od skupine Dežurni krivci mogao samo očekivati i nadati se, no do zadnjeg trenutka nisam bio siguran da će nova doza rockerskog zlata biti jednako pikantna kao prethodne. Pitanja je bilo mnogo, a odgovora ne toliko, no budući da su momci iz Svetog Jurija ob Ščavnici zaslužili kvalitetnu, potpunu predstavu, svoju dozu istine i otkrića za naše je čitatelje iznio dugogodišnji, osnivački član sastava, bubnjar Igor Ketiš. Otkrivanje je zahtijevalo malo truda, a preko računalnih su se ekrana korak po korak ipak malo odškrinula vrata u svijet iskonske buntovničke duše nekonformista i pobunjenika s razlogom.

 

Rockline: Kao skupina aktivni ste od 1996. godine, a to časno razdoblje sada obilježavate četvrtim albumom Fakti. Po čemu se Fakti razlikuju od prethodnih radova i kako to da ste ovaj put odlučili napraviti korak dalje pa se uz glazbu u kompletu nudi i nešto što mi Slovenci inače oduvijek brižno njegujemo, a pitanje je koliko redovito čitamo – poezija?

 

Igor Ketiš: Fakti su album čija je osnova poezija, pjesnička zbirka Marka Čuša, našeg gitarista. Kad smo nakon dvogodišnje pauze opet počeli vježbati, imali smo manju stvaralačku krizu, odnosno nismo imali pravu ideju što raditi. Marko je jednom donio na probu te svoje pjesme i ponudio ih nam. Napisao ih je tijekom te pauze, a nešto i u vrijeme samog nastajanja ploče.  Kad smo to pročitali, odmah smo znali da je to to. Sljedeća razlika na ploči je to što pjevač Leon nema u rukama gitaru nego je samo vokalist. Budući da su pjesme pisane kao pjesme (poezija), a ne kao pjesme za glazbu, sa strofama i refrenima, Leonu je trebala ta sloboda da to može napraviti. Naravno, onda su se i drugi instrumenti prilagođavali tome. Sljedeća razlika je u tome što smo pjesme snimili uživo, unajmili smo kulturni dom u Rušama, tamo postavili studio i stvar snimili u dva dana. Producent, tehničar, snimatelj isti je kao na ploči Strup, to je Hannes Jaeckl.

Rockline: Suradnja s Hannesom već se na Strupu pokazala kao faktor koji vam je dao dodatnu vrijednost i puniji glazbeni izraz. Po čemu se studijska suradnja razlikovala od one na Strupu na ovom putu kroz epohe Faktâ?

 

Igor: Hannes je čovjek koji ima jako puno znanja za rad u studiju, a tijekom snimanja Strupa i sprijateljili smo se i često se družimo. Čovjek je koji u vrijeme snimanja postane član benda i surađuje i idejama na samim komadima. Naša želja na Faktima bila je da dobijemo i predstavimo neki osjećaj »uživo«, a to smo napravili tako da nismo snimali u studiju. Osnovna ideja glazbenog izraza Faktâ je ta živost – htjeli smo nestudijski zvuk kakav imamo kad sviramo na pozornicama.

 

Rockline: Svaki album ima svoje teške početke nastajanja. Kako se album pisao ovaj put? Jesu li svakodnevne obveze na bilo koji način narušile protočnost vaših kreativnih tokova? Kakva je bila klima u samom sastavu?

 

Igor: Tekstove za album napisao je Marko, u zbirci ih je 30, od toga je 12 uglazbljeno, a glazbu smo radili zajedno i nastajala je iz jamova na probama, na početku smo jamali pa onda dobre ideje razrađivali. Nakon naše stanke i ponovnog okupljanja klima u bendu bila je puno bolja – u glavi smo si malo razjasnili stvari, vidjeli smo da nam sva četvorica jako treba bend. Svakodnevne obveze naravno utječu na rad u bendu, ali iskustva stečena kroz takav život ga obogaćuju.

Rockline: Ploče se danas predstavljaju konkretnim videospotovima, pa me zanima imate li što zamišljeno za novi album? Čime, s kim i kako ćete ovaj put probijati led?

 

Igor: Za pjesmu Sloni već je snimljen video, radila ga je ekipa GBTM, Matej Kolmanko, Dominik Fras i Gregor Purgaj. S tom ekipom surađujemo i na koncertima, jer koncert prati videoprojekcija, koja je djelo te ekipe. Sve službene fotografije napravio je odličan fotograf Dominik Fras. S tim smo ljudima zaista zadovoljni, jer su i oni u ovom projektu našli neki smisao i prije svega volju za stvaranjem, a zaslužna je cijela ekipa što cijeli Fakti, tu mislim na knjigu, cd, koncerte, fotografije, video, animacije, izgledaju onako kako izgledaju.

Rockline: Unatoč dugogodišnjem stažu može se dogoditi da vas brojni, pogotovo mlađi slušatelji, još nisu uspjeli upoznati. Kako biste opisali samu bit skupine Dežurni krivci i koju to krivnju radom u skupini volonterski prebacujete na svoja pleća? Možete li svoju priču razvući na malo opširniji način (kako ste se našli, odakle je došlo samo ime i kako se konstituirao sam glazbeni izraz? Kako je bilo s izmjenama članova i na neopterećen način napravite evaluaciju cijele 17-godišnje povijesti sastava)?

Igor: Vjerojatno je istina da nas mlađa generacija ne poznaje toliko kao malo starija, jer zadnjih godina nismo bili toliko uživo na pozornicama. Smatram da se bend zapravo može upoznati samo uživo, na pozornicama. Sve te neograničene informacije do kojih možemo doći preko interneta omogućuju tek površno upoznavanje benda. Dakle, nadamo se da je mlad čovjek još toliko neovisan i željan da informacije koje mu se nude preko medija ide i provjeriti. Ako je tako, mislim da će nas ljudi na koncertima moći dobro upoznati. Priča benda ide otprilike ovako: 1996. godine došli smo na ideju da bismo imali bend, već i prije toga smo bili dobri prijatelji, sve je zanimala glazba i svi smo svirali akustične gitare. Onda si je Leon kupio električnu gitaru, mene su zanimali bubnjevi, Marko je ionako uvijek bio super gitarist, a Tomas je rekao da će prihvatiti bas. Samo ime smo izabrali jer smo morali i Dežurni krivci činilo nam se najboljom idejom, a pomalo je podsjećalo i na nas u to vrijeme u našim krajevima. Potom je slijedio rad i probe. Moram reći da smo vježbali prilično često, dvaput tjedno, bez obzira na druge obveze. Ideja smo uvijek bili puni i kad smo imali dovoljno pjesama snimili smo prvi album. Bez toga da razmišljamo da bi kasnije moglo biti bolje. Smatramo da je potrebno materijal snimiti kad ga imaš spreman i da ga se onda ne popravlja u nedogled, tada nema ni problema s tim da se ne bi vidio razvoj benda kronološki po djelima. Potom su u tim godinama nastale ploče Nikogaršnje mesto, Kakor Človek, Strup i sada Fakti, a između je bila još jedna akustična Izštekani, koja je snimljena na valu 202. Najvažniji su nam uvijek bili koncerti, a njih se u tim godinama nakupilo poprilično. Sam zvuk benda stjecao se iskustvom. Uvijek kažem da bend koji ne postoji 10 godina nije bend – to mogu biti odlični glazbenici i ne znam što, ali onoga što ima bend ne može se naučiti. To možeš postići samo iskustvom, koncertima, druženjem, vožnjom kombijem… Članove nikada nismo mijenjali, Dežurni krivci mogu postojati samo u ovakvom sastavu kakvi smo – da se promijeni jedan član, Dežurnih krivaca ne bi bilo. To bi se vjerojatno moglo dogoditi samo ako netko od nas ode »špilat« na drugi svijet, a i to je malo vjerojatno. Kad gledamo unatrag, vidimo da ništa ne bismo mijenjali. Zadovoljni smo onim što smo napravili – svako iskustvo utjecalo je na naš razvoj, i u bendu i u životu

Rockline: Kao skupina oduvijek ste bili društveno kritični. Ja uvijek kažem da okolina oblikuje čovjeka, a kao jedan od rijetkih prleških glazbenih fenomena svoju naraciju na garažni gruntovski način pišete na sebi svojstven način. Po čemu se, po vlastitim riječima, zapravo razlikujete od sveslovenske i sveeuropske ili svjetske konkurencije i ima li nakon toliko godina stvaranja u vašoj glazbi više fatalizma, optimizma ili pesimističke note nego na početku? Što se i kako promijenilo kad je riječ o sadržaju, formi i umjetničkoj slobodi kreativnog kolektiva od prvog dana do danas?

Igor: Mi smo na tekstove uvijek puno držali, jako su nam važni. Većina ih je na slovenskom jer ga najbolje vladamo, a i tekstovi koji su na engleskom uvijek su bili izdiskutirani i lektorirani od strane Melee (Werefox), koja engleski stvarno vlada. Vjerojatno se u tome i razlikujemo od puno bendova, nikako od svih, jer postoje i bendovi s odličnim tekstovima. Čudi me ponekad kad čujem neki tekst koji je prilično loš, pa pomislim, pa zar ga nisu pročitali prije nego što su ga uglazbili 🙂 Ali kako god, nerado sudim druge bendove i najbolje da o tome što je kod nas dobro sude drugi. Naši su tekstovi, mislim, od samog početka na neki način bili slični, istina je da su na Faktima svi djelo Marka Čuša i tematski su napisani, odnosno riječ je o nekoj priči od 1991. godine s pogledom u budućnost. Svi tekstovi su »tvrdi«, realni, ali se u mnogima vidi izlaz iz situacije, odnosno pozitivna budućnost. Što se tiče umjetničke slobode pri stvaranju, nikada nismo imali ograničenja. Uvijek smo radili ono što nam se činilo u redu i pazili da što manje podsjećamo na nekoga ili da ga kopiramo.

Rockline: Sudeći po zvučnim promjenama, iz albuma u album kod vas na vidjelo izlaze brojni i raznoliki glazbeni utjecaji. Koji su oni izravni izvori koje možete izdvojiti kao DNK zapis sastava Dežurni krivci? Koja biste imena, možda knjige ili filmove, mogli upisati u niz onoga što vas je definiralo kao sastav na prvi dan nastanka i kako je s tim danas?

 

Igor: Više nego knjige, mislim da su na nas utjecali filmovi i prije svega glazba. Puno je toga što smo slušali, puno raspravljamo o dobrim filmovima, činjenica je da imamo slične ukuse i sve to utječe na nas. Koji su filmovi ili bendovi utjecali nemoguće je nabrojati jer ih je previše. Zanimljivo je, međutim, da su glazbeni kritičari ponekad u našim pjesmama čuli bendove za koje smo mi prvi put čuli.

 

Rockline: S obzirom na to da ste svoj put dobro zacrtali ovaj put s izdavačkom kućom God Bless This Mess, zanima me kakva je suradnja i kakvi su planovi koje sada zajedno imate ispisane i s izdavačem i međusobno? Obećava li se osim osvajanja Slovenije i desant na pozornice s onu stranu granica naše države (ako da – kamo i kada)?

 

Igor: S GBTM-om smo jako zadovoljni, poznajemo se, vjerujemo si, pomažemo si i svima nam je to hobi. Dakle, veza je najbolja do sada. Najprije očekujemo koncerte po Sloveniji, nadamo se i nekim festivalima ljeti, a na jesen možda i inozemstvo – nekako nam je najmilije Balkan. Vidjet ćemo, time se ne opterećujemo i puštamo da teče kako teče.

 

Rockline: Po novodobnim zapovijedima glazbene izdavačke djelatnosti vaša je ploča ovaj put dostupna i u posve nematerijalnom download obliku. Ja smatram da je glazbeno djelovanje dolaskom interneta s jedne strane postalo bitno jeftinije i jednostavnije, a izgubio se i velik dio čara koji su svojedobno za stvaratelje imali i potpis izdavačkog ugovora i sam izlazak ploče te nastavak diskografske linije na način da slušatelj ima nešto konkretno za primiti u ruke. Kakav je vaš stav o tome i kakva je vaša vizija izdavačke budućnosti te kakva je sudbina stvaratelja sutrašnjice?

 

Igor: Nama su uvijek najvažniji bili koncerti, zato smo i ploču Strup stavili na internet besplatno. To smo vidjeli da je dobar potez, jer su ljudi došli na koncert i poznavali su našu glazbu i tekstove. Ako pak netko želi imati proizvod u ruci, može ga kupiti. I s oblikovanjem se uvijek jako potrudimo – Marko je osim što je odličan pjesnik i odličan oblikovatelj. Velike izdavačke kuće već će se snaći, ionako su se previše bogatile. Nadam se samo da ne zadiranjem u zakonodavstvo i stiskanjem ljudi samo zbog grabeži za profitom. Za neovisne bendove je to da se glazba razmjenjuje besplatno samo dobro i znači više koncerata.

 

Rockline: Svoj udio u ovoj priči ima i SAZAS, koji je na stvaralačkom radu glazbenika ostavio za mnoge gorak okus u ustima. Postoje li ikakve zdravije alternative za zaštitu glazbenika i ako da – kakve?

 

Igor: Ne razumijem se puno u zakonodavstvo oko zaštite prava, ali znam da Sazas sa svojim nejasnoćama i pravilima nije najbolja opcija. Sazas je problematičan i sa strane klubova koji rade i priređuju nekomercijalne koncerte. Sva ta pravila i uplatnice ljudima oduzimaju volju za radom. Zaštita bi trebala djelovati u slučaju kad ti netko ukrade autorsko djelo i potpiše se pod njega ili kad ga netko koristi u komercijalne svrhe. Sve ostalo mi se čini besmislenim.

Rockline: Završna misao i obraćanje čitateljima Rocklinea posve je u vašoj domeni, momci.

 

Igor: Završna misao bila bi: ljudi – mislite svojom glavom, ne vjerujte slijepo medijima, idite na koncerte i budite dobri. Sve se to isplati! Vidimo se na koncertima!

Rockline: Ovim posljednjim činom ovogodišnjeg mailera iskreno vam zahvaljujem na trudu i u intervju uloženoj energiji, kako na vremenu tako i na iscrpnosti. Nadam se da ćemo se uskoro sresti, a cijeloj ekipi želim dobru, kreativnu i iskustvenu te financijski bogatu godinu, koja nas neka izvuče barem iz umjetničke recesije i usuče u uši i u srca dobru mjeru udarnog rocka s jajima!

Galerija slik