Autor: Aleš Podbrežnik, Jernej Vene
Fotografije: Aleš Podbrežnik, Jernej Vene
Mjesto: Velden am Wörthersee, Koruška / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum intervjua: 12.09.2013
Doug Aldrich trenutno važi za jednog od najboljih hard rock gitarista planeta. Toliko je dobar da je u Whitesnakeu naslijedio golemu ostavštinu slavnih gitarskih majstora, od Mickyja Moodyja do Adriana Vanderberga, Johna Sykesa i dalje Stevea Vaia. U karijeri je surađivao s nezaboravnim Diom. Dakle. Coverdale i Dio su svojedobno postavljali rock na noge, dok su rasli i razvijali se Deep Purple, Whitesnake, Black Sabbath i Rainbow. Tip je u karijeri postigao doslovno sve o čemu je sanjao kao mladić zelenih godina, gladan dokazivanja. Dame i gospodo, majstor Douglas Aldrich!
RockLine: Važiš za iznimno zaposlenog glazbenika! Nedavno si sa svojom postavom Burning Rain izdao odličan povratnički album »Epic Obsession«, tijekom ove godine si s Whitesnakeom opet prokrstario globus, a sad si na novoj turneji. Ovaj put sa Steamrollerom.
Doug: Ova turneja sa Steamrollerom ispala je sasvim neočekivano. Whitesnake smo bili pozvani odsvirati poseban koncert u Rusiji. Bila je to posebna koncertna večer, David je dobio posebnu pozivnicu. Nakon tog koncerta trebali smo se vratiti u SAD. Pa smo Michael (Michael Devin – bas gitara Whitesnakea, op.prev.) i ja razmišljali da produljimo boravak u Europi. Nazvali smo Matta Starra da vidimo ima li vremena da nam se pridruži i eto nas tu. Steamroller. Potpuno si u pravu. Teško je uskladiti sve te termine jer je raspored cijelo vrijeme jako nabijen. Pogotovo sam ove godine gotovo non-stop bio od kuće zbog obveza prema Whitesnakeu, a mnogi su čekali i da vide što će biti s Burning Rain. I svakako ne smijem zaboraviti spomenuti one koji su čekali kakav ćemo potez povući sa Steamrollerom. Ukazala se odlična prilika koju smo morali iskoristiti, inače bismo teško našli prikladniji termin za koncerte, a pitanje je i kad bismo opet mogli nastupati kao Steamroller.
RockLine: Jesi li ove godine uopće našao malo vremena za odmor usred svih tih letova s kontinenta na kontinent?
Doug: Kod kuće imam četverogodišnjeg sina. I to su mi praznici. Što mogu biti s njim. Kad si me pitao jesam li ikad umoran od svega, trebao si me radije pitati ovako: »Jesi li ikad neumoran od svega ovoga?« Jer ja sam zapravo uvijek umoran. Puno putujemo. Svi oko nas se naravno trude da ta putovanja na turnejama budu što manje stresna, što ugodnija i sigurnija i tako dalje, jer svi želimo da David (David Coverdale, vokal, Whitesnake, op.prev.) ostane u dobroj formi. Ipak, putovati je teško. Pogotovo nakon nekoliko uzastopnih mjeseci, koliko se turneja može otegnuti.
RockLine: Je li u igri neko izdanje pod etiketom Steamroller?
Doug: Hmmm, zasad ne. Nikako ne isključujem mogućnost da jednom nešto snimimo, ali kod Steamrollera je u osnovi riječ o sviranju tuđih autorskih djela. To nas s Michaelom silno oduševljava, opušta, veseli. Tim obradama skladbi koje su nas oduvijek palile i inspirirale prilazimo s posebnim žarom, mogu reći i strašću i ljubavlju. To je nešto što je u tebi i želi van. A Steamroller je medij koji nam to omogućuje. Sad je tu Matt Starr, osjećamo se odlično. I znaš što? Sve nam to daje priliku da se vratimo našim fanovima, da budemo s njima. Kao glazbenici obožavamo slobodne improvizacijske dijelove u kojima se bez opterećenja možemo razigrati po mili volji. Tako dobivamo priliku odsvirati izbor skladbi koje u drugim formacijama na ovaj ili onaj način nikad ne bismo mogli odsvirati. Ne znam jeste li čuli za Kings Of Chaos…
RockLine: Da. Nova super rock grupa, Glenn Hughes i tako dalje…
Doug: … pa, oni se toga laćaju pompoznije, a mi smo s tim stvarima, s druge strane, za više intimnosti. Isto tako Michael u Steamrollera može iskoristiti svoj vokal. Michael ima izniman vokal. Nadam se da ćemo jednom doći i do toga da zajedno stvaramo vlastitu glazbu, a ovo što sad radimo odličan je uvod u to da vidimo kako uopće funkcioniramo zajedno i kako sve to zvuči uživo.
RockLine: Na provjeri zvuka Michaelov vokal u Space Truckin’ zvučao je ubitačno.
Doug: Space Truckin’ smo prije toga već četiri ili pet puta odsvirali i Michael na toj skladbi »ubija«. Na ovoj turneji posvećujem više pažnje tome kako neka skladba prolazi, uživam li još u njezinoj izvedbi ili ne, što bi se još dalo poboljšati. Znaš, kad se laćaš obrade izvornika, uopće nije nužno da sve mora zvučati kao original. Stvari prilagodimo sebi, da nam sjednu kao salivene. To je najljepša strana svega ovoga. Daje nam mogućnost da sviramo više. Sva trojica. Da izražavamo više sebe. Da izrazimo ono što je u nama. Svakako ću »pokopati« neke dijelove skladbe onako kako ih je nekoć odsvirao Richie, ako ih se sjetim, ali nikako mi nije namjera odsvirati identičan solo. To bi ovako ili onako bilo nemoguće.
RockLine: Jesi li u karijeri ikad imao problema sa sluhom?
Doug: Da. I večeras ću nositi čepiće za uši. Oni pomažu samo do neke mjere. Je li vam se na provjeri zvuka učinilo preglasno?
RockLine: Sjedili smo na suprotnom kraju kluba i s jačinom zvuka nije bilo problema, ali da. Djelovalo je malo preglasno.
Doug: Aha. Okej. Sam priznajem da sam već izgubio nešto sluha, ali računam da ću ozbiljne posljedice osjetiti tek za kojih deset godina.
RockLine: A tendinitis (upala tetiva)?
Doug: Ne, nikad.
RockLine: Na primjer Joe Satriani i Steve Vai oduvijek se žale da su imali problema s time…
Doug: S tendinitisom nikad nisam imao problema, ali sam na zadnjoj turneji s Whitesnakeom osjećao napetost između palca i kažiprsta. Isprobavao sam neke nove stvari, a očito sam pretjerao. Nekoliko me puta ta bol dovela do ludila, pa sam čak i bacio gitaru u zrak,…
RockLine: Sjećam se jednog posebnog koncerta kad si svirao za sastav Dio. Bilo je to u Grazu 2002., tada ti je počeo curiti krv iz prsta na lijevoj ruci. Tada si koristio crni Fender Stratocaster…
Doug: Sjećam se tog koncerta. Ta je gitara odlična. Ronnie ju je obožavao. Isti čovjek koji je napravio tu gitaru za mene napravio ju je i za Ronniea. Isti model. Čini mi se da je Ronnie za nju morao platiti, a ja sam je dobio kao »Fender endorser«. Stvarno dobra gitara. Danas je ta gitara u Engleskoj. Nalazi se u muzeju »Rock Icons«. Tamo imaju izložene razne instrumente i opremu koja uz to ide. Poslao sam im taj crni Fender Stratocaster. Želio bih tu gitaru poslati na dražbu za prikupljanje novca namijenjenog borbi protiv raka. Da sam mogao bilo što učiniti kako bih spriječio Ronnieja smrt, očito bih to već učinio. Wendy Dio sam već spomenuo da bi bila zainteresirana pripremiti posebnu aukciju, ali doista s takvim gitarama koje pripadaju velikim gitaristima. Na toj aukciji trebale bi se naći npr. gitara koju je koristio Richie Blackmore, zatim Tony Iommi, a ja bih donirao tog »crnog Strata«. Možda će se to jednom i dogoditi. Wendy se inače jako trudi oko svega i dobro joj ide.
RockLine: Svirao si s Ronniejem Jamesom Diom, sviraš s Davidom Coverdaleom. Kako bi usporedio karakterne posebnosti i razlike, ako se tako smijem izraziti, tvojih dvaju šefova?
Doug: Definitivno obojicu tretiram kao velike braće. Ronnie i David stvarali su glazbu i albume kad sam ja imao deset, petnaest godina – i zauvijek su mi promijenili svijet. Često poslušam Davida kad mi daje savjete i upute. A one se ne tiču uvijek samo glazbe, nego općenito našeg svakodnevlja, našeg života. Ako bih usporedio dva lika u smislu vođa grupa… Naravno da sam više vremena proveo s Davidom. S njim sam povezan i intenzivnije što se tiče pisanja i komponiranja glazbe. To je divno. I David je dobrodušan prema meni, jako mi vjeruje. Kad sam bio s Ronniejem, osjećao sam se još kao novajlija. Inače sam ekstremno sretan što su nam se putovi ukrstili. Stvarno sam zahvalan spletu okolnosti. Obojica su bili povezani s ljudima i vremenima kad se stvarao rock. Surađivali su s Richiejem Blackmoreom i ostalima… Obojica su me strašno puno naučila. Što se osobnih razlika tiče, Ronnie je bio vrlo usredotočen na pojedinu stvar, imao je jasnu viziju što želi, dok je David drukčiji. On kaže: »Pustimo stvarima vremena da vidimo što će iz njih nastati!« Kod Davida se stvari većinom odvijaju kroz »jam-ove«. Obojica su genijalni pjevači. Meni osobno Ronnie je najveći vokalist svih vremena što se tiče plasiranja melodije u skladbama, i najveći rock vokalist što se melodičnosti tiče. S druge strane, David je meni osobno najveći vokalist svih vremena u hard rocku.
RockLine: Kako s Davidom stvarate glazbu?
Doug: David svira klavir ili gitaru. Pun je ideja. Ima viziju što želi i ponekad želi da o njegovim idejama zajedno raspravljamo. Ponekad ja dođem na neku ideju pa mu je predstavim. Događa se da često ne kaže ništa. Njegova šutnja govori sve i tada tu ideju jednostavno preskočimo. Ali događa se i da kaže: »Hej, ovo mi se stvarno sviđa!« Zatim nastavi: »Ovo možemo nadograditi zajedno!«, ili čak: »Ovo ću uzeti!«, što znači da takvu ideju obično dotjeramo do kraja i tako postane dio neke nove skladbe. Često samo sjedimo zajedno s akustičnim gitarama i isprobavamo mnoge stvari. Pripremimo podlogu za demo snimku. Onda David otpjeva vokalnu liniju preko tog dema. Svakako je sve prilagođeno njemu. Da se on osjeća ugodno. Da mu neka skladba vokalno leži.
RockLine: Postoje li kakvi planovi za novi studijski album Whitesnakea?
Doug: Razgovaramo o tome. Točnog plana nema, ali svakako ćemo se u nekom trenutku početi baviti i novim albumom. Sigurno ćemo početi sa snimanjem, pisanjem, ali ne mogu najaviti što će biti. Hoće li to biti pravi studijski album ili nešto drugo. Kod Whitesnakea se studijski albumi rađaju u ciklusu od četiri godine, tako da sumnjam da će studijski album uskoro izaći. Ne znam točno što David planira. Mislim da i sljedeće godine želi opet nastupati, ali mi je natuknuo: »Počnimo skupljati nove ideje!« Mislim da svi želimo malo promijeniti naš zvuk. Razviti ga, istražiti i doprinijeti još većem bluesy izričaju. Dakle, da naš zvuk više ne bude tako težak i tvrd. Mislim da smo bili dovoljno »heavy« i da smo tu fazu prošli. Bilo bi lijepo, a o tome sam već govorio s Davidom, da naš zvuk proširimo malo bliže zvuku ranih Deep Purple. Zvuku onih Deep Purple iz vremena kad je David još pjevao kod njih. Ili da se približimo zvuku ranih Whitesnake. Isto tako bih želio da posvećujemo više pažnje akustici. Ukratko, da stvar više ne zvuči tako metalski. I imam osjećaj da je David otvoren tom izazovu.
RockLine: Što se mene tiče i kako moje uši doživljavaju, album »Forevermore« je pomak Whitesnakea prema organskijem zvuku…
Doug: Da, to je točno. Ali još uvijek je pretvrd. Malo pretvrd. Volio bih da sljedeći album da više prostora Davidovu vokalu. Na »Forevermore« ima nekoliko odličnih skladbi i veseli me što ćemo sa sljedećim novim idejama tu kvalitetu produbljivati i nadograđivati.
RockLine: Premotajmo vrijeme na tren u prošlost. Kako ste se upoznali ti i Ronnie James Dio? Koja je bila ona točka tvoje karijere koja te dovela do njega?
Doug: Odradio sam zajedničko snimanje s Jimmyjem Bainom (bas gitara, Rainbow, op.prev.), išlo mi je jako dobro i Ronnie je bio oduševljen mojim radom. Ronnie me zapravo pozvao na suradnju već 1990. Tada sam njegovu ponudu odbio. Kad smo snimali s Jimmyjem, rekao mi je: »Znaš, mi tražimo novog gitarista!« Onda je prošlo kojih šest mjeseci kad sam se sreo s Ronniejem. Bio je 26. prosinca, dan nakon Božića, i Ronnie je rekao: »U studiju smo, snimamo bubnjeve. Pripremamo i neke promjene na gitarama.« Uopće nije spominjao skladbe, spominjao je samo bubnjeve. Rekao je: »Što kad bi došao ovamo i malo nešto odsvirao?« Odgovorio sam: »Ako dođem svirati, želim sudjelovati u svemu! Sve ili ništa dakle!« A Ronnie je odvratio: »Dobro. Si u igri.« Već sljedećeg dana, drugog siječnja, ili je bilo dan poslije? Ne, bilo je 27. prosinca. Već sljedeći dan došao sam u studio, sve se izvrsno poklopilo. Ronnie je bio oduševljen, ja sam bio oduševljen, svi smo bili oduševljeni. Zabavljali smo se. I situacija je recimo bila takva da sam ja sjedio na jednoj stolici, a Ronnie na drugoj pokraj. Ronnie je bilježio tekstove, ja sam svirao uz njega i svako toliko ga »smetao« pitanjem što misli o idejama. I Ronnie bi recimo skočio: »Da, da. To je okej. Nastavljamo u tom smjeru. Dostavi još toga.« Jako smo se zabavljali tijekom snimanja albuma »Killing the Dragon«. Odmah nakon toga zatvorili smo se u prostoriju za probe i četrnaest dana neprekidno vježbali materijal. Slijedile su turneje. Najprije s Deep Purple i Scorpions.
RockLine: Zadnjih deset godina vjeruješ uglavnom Les Paul gitarama? Je li to zbog zvuka?
Doug: I zbog zvuka. To je zapravo gitara uz koju sam odrastao. Gibson Les Paul bila je moja prva stvarno dobra gitara. Što da kažem? Volim je. Povezuje me s djetinjstvom. Inače mi se sviđa svaka gitara. Vidiš onu gitaru na fotografiji (pokaže prstom prema zidu, op.prev.)? Gitara Erica Sardinasa! Želim je. Želim svaku gitaru. Moja zbirka gitara inače nije velika, ukupno broji nešto više od 40 gitara. Razni »Les Paulovi«, »Stratovi« (Stratocaster, op.prev.), »Teleovi« (Telecaster, op.prev.), ima i nekoliko bas gitara. Bilo je razdoblje kad sam bio jako oduševljen akustikom, zato imam i nekoliko akustičnih gitara, uglavnom marke Gibson, pa Martin. Nedavno sam dobio gitaru koju proizvodi irska tvrtka Lowden…
RockLine: …Aha Lowden, to su odlične gitare, ručno izrađene…
Doug: Da. Odlična gitara, ima fantastičan zvuk, nedavno sam je koristio na britanskom dijelu zadnje Whitesnake turneje, zajedničke s Journey. Funkcionirala je odlično. I moram spomenuti i gitaru koju proizvodi tvrtka Zemaitis. Inače se kunem u Gibson Les Paul i Marshall!
RockLine: Tko se brine za sve te gitare dok si na turneji?
Doug: Imam tehničara, zove se Paul Chavez, iz Los Angelesa je, odličan čovjek, odličan tehničar. Do danas sam zamijenio osam tehničara. Za svaku Whitesnake turneju, dakle. Ponekad se zamjena tehničara dogodila usred turneje. A to je ponekad teško jer se na nekog tehničara naviknem. Redovito me zovu i nude mi svoje usluge gitarskih tehničara. Ove godine je bilo zanimljivo kad mi se nisu mogla pridružiti prva dvojica koje sam prve izabrao za posao. Prvi je upravo otišao na turneju s grupom Heart, dakle radi za Nancy Wilson, a drugi, koji je u to vrijeme očekivao dijete, preporučio mi je Paula Chaveza. I s njim sam jako zadovoljan. Za manje od mjesec dana krećemo s Whitesnakeom na turneju po Južnoj Americi i ponovno ću nazvati Paula da preuzme dužnosti mog gitarskog tehničara.
RockLine: Doug, iskrena hvala na ovom razgovoru.
Doug: Hvala vama. To vrijedi i za svu vašu podršku grupama Whitesnake, Steamroller, Burning Rain i meni. To stvarno cijenim. Uživajte na koncertu!
intervju vodili: Jernej Vene & Aleš Podbrežnik
uredio i preveo: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
