Živi! festival napokon probudio rockerski uspavane Domžale! (2013)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. listopada 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Groblje pri Domžalah / Slovenija
Datum koncerta: 13.09.2013
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 0,00€ (slobodan ulaz)

Na petak trinaestoga ove su godine napokon rockerski oživjele Domžale. Na taj trenutak čekali smo beznadno. Zaboravili smo na Domžale. Stavili smo križ na njih, rekavši: “Tu nemaju nikakvog sluha za rock glazbu!” Ruku na srce, u festivalsku dvoranu bivše Napredkove robne kuće u Domžalama redovito dolazi samo “zgodni” Oliver Dragojević, a s njim vjerojatno i poneka dalmatinska klapa. Ahhh…..

Hvala bogu, postoje i na ovom kraju Slovenije pravovjerni rockeri i rodio se festival »Živi!« za koji se nadajmo da će i ubuduće zadržati godišnju tradiciju. Bilo bi pošteno! Groblje pri Domžalah. Rodica dakle. S odjelima zootehničkog fakulteta – one »nesretne ustanove« koja svojim diplomantima ne jamči daljnje zaposlenje. Pa barem u Sloveniji ne. Dosta sarkazma, idemo na festival!

Nastupile su dakle postave, od kratkohlačnih oponašatelja Siddharte i Big Foot Mame zvanih Imset, do autorski jasno profiliranih world :: within (nažalost smo ih opet morali preskočiti), pa Roundsquare, za njima Solnce, do glavnih zvijezda večeri, uvijek atraktivnih pivskih rock ‘n’ roll šaljivdžija Ana Pupedan,. One kojima slijed odsviranog rock šusa nije bio dovoljan, nakon nastupa Ana Pupedan razmaznio je do duboko u noć trio D’Plagiators “unplugged” pristupom. Duboko u noć i rano u jutro!

Iz dnevne gužve ovaj smo put isplivali u živahni večernji odklop trinaestog dana u mjesecu, to jest petka, nešto kasnije nego obično! Na pozornici su stajali Solnce. Sastav koji je počeo stvarati inspiriran zbivanjima iz devedesetih, kad je trendove krojio grunge. U završnih 20 minuta koncerta, koliko ih je moje uho uspjelo uhvatiti, dečki su silno slušljiva, mogao bih reći na uho zarazno invazivna kombinacija, koja lukavo plovi po lagodnoj, radijskoj frekvenciji prijazne, mekše rock zgibanke. Pogotovo kad se akustična potpora rado zaigra čak i s elementima world glazbe. Bojda dečki snimaju studijski prvijenac. Želimo im puno ugodnih sati u studiju i puno uspjeha. Solnce djeluju uvjerljivo, osjeti se da uzde u rukama drže iskusni glazbenici s jasnom vizijom i odličnim osjećajem za to da isporuče slušljivu kompaktnost, koja je i dalje rockerski jasno usmjerena.

Organizator festivala je cijelo vrijeme najavljivao i posebno iznenađenje večeri – posebnog gosta. Ovaj je put ta čast pripala Jaki Vižintinu – prepoznatljivom licu bitke talenata. Mladac je imao nekoliko uvodnih poteškoća s priključenjem svoje akustične gitare na odgovarajuću, festivalskom nastupu prilagođenu, jačinu zvuka. Sve je funkcioniralo kao da je Jaka priključen na krivi kanal mikserskog stola. Nakon kraće burleske, dotični »majstori zvuka« sanirali su stvar i momak je predstavio svoj talent autorskim skladbama The Only One, Perfume i Never Again. Kantautor sklada glazbu na engleskom jeziku i u tome djeluje iznimno posrećeno. Lijepo mirisan glas, lijepo mirisna boja i vrlo ukusna upotreba engleskog jezika. Nešto što bi bez većeg štucanja zavolio i MTV. Vidjet ćemo dokle će momka ponijeti. Neka mu uspije! Vrlo korektno i u svemu suvereno. Iznenađenje je dakle uspjelo.

Glavna atrakcija bio je naravno koncertni delirij s bezgraničnim pivskim zafrkantima Ana Pupedan. I u Domžalama su Ana Pupedan, kao i prije 14 dana u Postojni, otvorili koncert sa sličnim redoslijedom skladbi. Show su otvorili skladbom Cigodrom s aktualnog albuma »Na domači brjači« (2010), odmah za njom slijedila je vožnja crvenom kočijom od Pivke do Kopra (Rdeča kočija). U uvodne dvije skladbe Simon nikako nije zaboravio predstaviti zakone fizike pri djelovanju balona.

Simpatije su pivski vrli dečki u tren oka ukrali publici. Već tijekom pete skladbe, to jest Popivški Rap, jedan od vrlih korjenjaka iz publike donio je do pozornice sastavu četiri viskija da dečki ovlaže osušena grla, a Simon je gestu popratio otprilike ovako: »Jebenti kulk so te stvari dwbre,… Samo drugi dan je slabo!« Pa kod osme Nase in vase dečki su već bili na Unionu. Limenku Uniona Simon je, tijekom svoje iznimno zabavne predstave, rukama sve vrijeme revno mazio i milovao kao malo dijete. Bend je pak polako dodavao gas. Koncert je rastao prema vrhuncu.

Ako išta osvaja pri promatranju koncerta skupine Ana Pupedan, onda je to zasigurno činjenica iznimne neopterećenosti i spontanosti koju Ana Pupedan znaju isporučiti publici na koncertima. Pronicljivost i iskričavost Simona ne poznaju granice u njegovim dosjetkama dok se obraća publici. Pritom ga grimasama nadopunjuje pedenj kitarist Boštjan, koji bi mogao glumiti Meksikanca Čikota u filmu o Zagorju, ili Boba Rocka, kad bi snimili film o Alanu Fordu i »Grupi TNT«. Već je iz ovog opisa jasno da karizme sastavu ne manjka. Ništa od toga ne bi bilo da su Ana Pupedan blefirali. Ne. Ovo je igra na sve ili ništa. Ritam linija je izvanredna. Čvrsta, uglata, aktivna, dinamična, ništa je ne izbacuje iz tračnica. A užitak je gledati iznimnu snalažljivost Boštjana na gitari, osobito njegov profinjeni osjećaj kojim pokriva golem zvučni prostor u pratnji i okretnost u popunjavanju prijelaza raznoraznim ukusnim ornamentima. Iznimno je brz gitarist. I može odsvirati sve. Od jazza, do razularenog punk tornada, pa sve do country hitrosučnosti. Uza sve to ne izostaju lucidne vragolije s porivima balkanskog rock melosa. Ako gitarista još malo uzvisim, pri vrtoglavoj brzini kojom mu se prsti razvijaju tijekom koncerta, mogao bi udvostručavati harmonije vodećih linija šumadijske rock harmonike sastava Rockeri s Moravu.

Ana Pupedan svojim glasom i stasom, profinjenim serviranjem »otpora protiv onih koji nam uzimaju«, predstavljaju jedinstven servis punokrvnog rock ‘n’ roll zabavljaštva, koji malog čovjeka odvede sat i pol daleko. Daleko od svakodnevnih tegoba. Lijepo je slušati poeziju koja ti kroz genijalno sočnu metaforu začinjenu jedinstvenim pivsko-pivskim dijalektom potvrdi tvoj prav, koji moraš svakodnevno šutke tištati u sebi da te oko Velikog Brata slučajno ne previdi, kao slučajnu programsku pogrešku u njegovoj, po načelima konspiracije, brižno režiranoj matrici »savršenog svijeta«! Ako itko, onda su upravo Ana Pupedan u današnje vrijeme preuzeli, prepakirali i poslužili lijep komad načina propovijedi naslijeđene od jednog od najinteligentnijih sastava ispod Slovenskog sunca – Buldožer!

Sastav je prema očekivanju zaključio koncert šemljenjem u plastične šešire, perike. Usred opće završne ludorije ponovno je, kao već nebrojeno puta dosad, mjesto glavnog vokala zauzeo Marko Doles. Simon je u međuvremenu sjeo za bubnjeve, kasnije su pozicije zamijenili još Boštjan i Simon, dok je Pero i dalje sve vrijeme bezbrižno trljao svoj bas. Zabava u punom iznosu, zabava s jedinstvenim Ana Pupedan. Opet nezaboravno! Ana Pupedan su bezgranični izvor pozitivne energije. Iako u temelju ništa manje bezgranično sarkastični i cinični, taj svoj cinizam i buntovnički bijes znaju poslužiti tako profinjeno da te s autentičnom karizmom u tren oka začaraju.

Nakon Ana Pupedan polovica publike napustila je prizorište. No one najkremenitije, koji se nisu dali otjerati i uživali su dalje u razvoju festivalskih zbivanja, nastavili su zabavljati D’Plagiators, i to kao trio u sastavu: udaraljke, električna gitara i u jednoj osobi glas te akustična gitara. Obrade vječnih klasika u režiji »izštekano« na viže world glazbe s mudrom integracijom etno elemenata. Nastup D’Plagiators dopunio je šarenoliki izbor organizatora, koji je pod krov festivala uspio smjestiti posrećenu žanrovsku paletu nastupajućih skupina. Tako je u ukupnom zbroju već prvo izdanje festivala »Živi!« uspjelo u punom iznosu. Kao rečeno. Neka dakle ne prestane, jer ćemo mu se u ovakvoj režiji svake godine s velikim veseljem odazivati!