Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: CUK / Kino Šiška
Datum intervjua: 22.10.2016
Lačni Franz kultni su slovenski rock sastav koji su 1979. u Mariboru osnovali Zoran Predin i Oto Rimele. Iza sebe su ostavili povijest od 15 ploša, a posljednja aktualna, naslovljena Ladja norcev, izašla je ove godine u uglavnom pomlađenom sastavu. Sastav je naime 1997. odlučio prestati s radom, a 2014. ga je ponovno oživio ključni član Zoran Predin i oko sebe okupio mlade glazbenike: Anej Kočevar na bas-gitari, Boštjan Artiček na klavijaturama, Luka Čadež na bubnjevima i Tine Čas na gitari. Za kraći intervju uhvatili smo ih prije koncerta u Urbanem kulturnem centru Kinu Šiška, gdje su gostovali i Magnifico i Melanija Larisa Fabčič.
Rockline: Za početak, hvala vam što ste si cijeli sastav uzeli vremena za intervju prije zahtjevnog koncerta. Recite nam, kako to da je nakon toliko godina došlo do ponovnog oživljavanja kultnog slovenskog benda? Odakle želja, glad za tim?
Zoran: Mislim da sam već nekoliko puta objasnio da se vremena jednostavno ponavljaju. Nažalost, povijest se ponavlja na takav način da su danas tekstovi koje sam pisao početkom osamdesetih jednako aktualni kao što su bili tada. Druga stvar je ta da nova glazba opet treba poruke. A brand Lačnog Franza je onaj koji dopušta slobodnu riječ i jednu neograničenu glazbenu formu.
Rockline: Primijetili smo da na novoj ploči nema popuštanja u stilu. Ostali ste nekako vjerni elementima, odnosno prethodnim pločama izdanim u osamdesetima i devedesetima. Zanima nas kako vi ocjenjujete to da slovenskim bendovima to većinom ne uspijeva i da se često trude mijenjati stil pa ne ostaju pri prvotnom zvuku?
Zoran: Moram priznati da se stvarno moram u velikom luku kloniti komentiranja naših kolega. Ionako idem na živce trima četvrtinama Slovenije. Ne znam zašto im to ne uspijeva, ali želim im samo najbolje i istodobno želim da im uspije.
Rockline: Pitanje za mlađi dio sastava. Kako ste među sebe prihvatili slovensku glazbenu legendu?
Anej: Ja mogu na primjer iz prve ruke reći da, kad sam došao u bend, nisam znao što očekivati. Tek kasnije, kad smo se okupili i dobili u ruke playlistu što trebamo uvježbati, jer negdje se pač mora početi, prvo sam malo krupno pogledao. Rekao sam si da su to neki “ludi” starci. Bili su prisutni progresivni aranžmani koje ja nikad ne bih radio i ne radim ih. I po mom mi se upravo tu zajedno nalazimo, da mi mladi doprinosimo iskusnima i starijima. Tada se glazba pač radila drugačije pa sada dolazi do zanimljivog spoja, neke vrste simbioze koju smo pronalazili tijekom rada.
Rockline: A i Zoranu slično pitanje. Kako se snalazi među mlađim članovima sastava?
Zoran: Moram priznati da sam stvarno imao tremu. Zamisli da u istom kombiju s ocem moraš na žurku. Što ćeš sad pred ocem piti pivo i psovati. Nekako ne ide. Nezgodno ti je. Ali to se nekako prilično brzo posložilo. Bolje smo se upoznali i shvatili da se nekako dobro podnosimo i međusobno učimo. U ova dva smo se tijekom postali posve ravnopravni članovi benda i zajedno radimo stvari. Atmosfera kakvu imamo u bendu prilično je rijetka dobrota. To se ne dogodi u svakom bendu. Ja od njih učim punom žlicom. A oni pak ponekad, kad me uhvati nostalgija i već recimo peti put ispričam istu foru, pogledaju kroz prste i kažu mi: ”Ah, neka mu.”.
Rockline: Oživljavanja bendova u posljednje su vrijeme vrlo aktualna. Mislite li da postoji kakva opcija da se sveto trojstvo (Predin, Kreslin, Lovšin) sa svojim bendovima Lačni Franz, Martin Krpan i Pankrti ikad ujedini na zajedničkom koncertu ili možda čak turneji?
Zoran: Zašto da ne? Naravno da dopuštamo tu mogućnost.
Anej: Zoran ima jedan takav stari gestapovski crni telefon s okretnim brojčanikom. Zajedno smo zaključili da je taj telefon namijenjen tome da Zoran može nazvati Vlada ili Perota. Signala zasad nažalost još nije bilo, ali kad taj telefon proradi, sva će se trojica zasigurno povezati.
Rockline: Za kraj ne možemo mimo jednog klišejskog pitanja. Čemu se u budućnosti možemo nadati od Lačnog Franza? Kakva live snimka? Možda već kakva nova ploča u izradi?
Zoran: Mislim da ćemo do nove ploče doživjeti najmanje jedne zaruke, jedno vjenčanje i nekoliko pokušaja očinstva. Sad moramo prvo ovu ploču dovesti pod krov. U proljeće ćemo gostovati kod Jureta Longyke u Izštekanima. Za to gostovanje pripremit ćemo nekoliko novih stvari, a inače je potrebno taj prostor bivše Jugoslavije odraditi koncertno, tako da nas iduće godine čeka priličan posao. Moramo napraviti i još jedan dobar piknik kod mene. Anej je odličan majstor roštilja. Kad ode u mesnicu, komadi mesa se kao deru za njim jer bi htjeli biti ispečeni njegovim znanjem. Nešto se u šali i razgovaramo da bismo možda zajedno počeli učiti francuski, pogotovo je Anej totalno zagrijan. Radi se naravno o internoj šali.
Rockline: Hvala lijepa na vašem vremenu i želimo vam uspješnu glazbenu prezentaciju ploče po pozornicama.
tekst: Klemen Udovč
