Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Repetitor
Izdavač: Moonlee Records
Izdanje: 2016
Trajanje: 28:16
Ocjena: 4/5
S Repetitor, srpskim alternativnorockerskim majstorima »svoje vrste«, nije zdravo jesti trešnje, ako ste “mekana” duša. Album »Gde ćeš« (u prijevodu: »Kamo bi išao?« ili »Kamo ideš?«) potvrđuje da se beogradski trio, preko albuma »Sve što vidim je prvi put« (2008) i njegova nasljednika »Dobrodošli na okean« (2012), i dalje marljivo drži svoje provjerene glazbene recepture, koja je zapisana samoniklom razvoju i samoniklosti. To je dobro. To je polazište svakog artizma.
Zato su potrebni čimbenici koji se zbrajaju u pravu mješavinu autentičnosti, iza koje stoje tvoja glazbena poza i artistički karakter. Prvo je hrabrost, drugo je da ne podnosiš patvorenost, kozmetički lak, a u traženju inspiracije teškiš realizaciji iskonske rudimentarnosti, slijediš instinkte i gošću za realizaciju ideja. U slučaju ove podivljale trojke čak i nagone. Tu je još jedan važan čimbenik. Postava se kroz godine ne smije mijenjati. Gradivni elementi glazbenog entiteta moraju ostati konstanta.
Tim zahtjevima Repetitor u potpunosti udovoljavaju i na trećem albumu. Repetitor i ovaj put ostaju teško usporedivi sa suvremenicima, a od inspiriranja pionirstvom, smislena je veza s ostavštinom Sonic Youth. Oni su svoja glazbena priča. U osnovi je riječ o varijaciji punk rocka, kojem se smisleno pridružuju žanrovski elementi post punka i noise punka. Na način koji cjelokupnom sadržaju odmah daje opipljivu drugačijost. Udio tih triju žanrovskih elemenata varira kroz osam skladbi. Ponajprije stvara osjećaj te, često zadrte »repetitorske« odsutnosti, debelo volumenozna bas gitara koja često odsječeno ustraje na držanju jednog tona, no odzvanja silno masno i pridonosi presudno važnom kontrastnom popunjavanju zvučne slike. Garažno zapakirane gitare ponovno su često namjerno oscilirajuće, »srušene«. Mikrofonija tako ostaje ukras i trećeg izdanja skupine. Bolje je što sve više »škripi« na albumu i što je više općenito proizvedene buke koju Repetitor stvaraju. Svu tu buku skupina vrlo spretno iskorištava pri gradnji pune zvučne slike, a pritom je ne odnosi u ekstreme kakvi mogu biti značajni za naše noisere Nikki Louder. Ispuštanje (barem djelomične) “noiserske” buke stoga je nadobveza postizanja željene glazbene estetike, iza koje stoji ime Repetitor.
Repetitor snimaju iz prve. Naknadne ispravke i uljepšavanja njihov izričaj ne podnosi. S obzirom na izuzetno prijeđenu koncertnu kilometražu i rastuću popularnost skupine među mladom generacijom ljubitelja rockerskog podzemlja (upravo im to otvara vrata novih i novih koncertnih pozornica), jedini je smisleni potez odsvirati koncert u studiju, uhvatiti ga na zvučni nosač i tako snimiti album. Dakle, iz prve. Vokalna izvedba je u cijeloj stvari zasigurno najzanimljivija. Izvode je sva tri člana. Vokalna interpretacija je beskompromisna i duboko instinktivna. Ta vokalna trojnost iznimno je dobrodošla jer razgibava samu sliku osnovnih polazišta fraziranja (često zagledanog u repetitivno-polutonški minimalizam dvaju do triju tonova), koje u tehničkom pogledu ne postiže nikakva spomena vrijedna otkrića glazbene ekspresije. Toga glazba koju skupina njeguje niti ne zahtijeva. Pa ipak. Borisov vokal može biti posve psihotično otuđen, kao da dolazi s onu stranu, gotovo »ekstraterestričan« (Kralj ničega), a onda se na drugim mjestima potpuno »raskriči«, što pri svoj beskompromisnoj otrgnutosti daje osjećaj kao da su tekstovi napisani vlastitim znojem i krvlju (Jataci).
»Gde ćeš« je album koji održava esenciju i karizmatičnost skupine koja balkanskim alternativnorockerskim podzemljem hoda posve sama. Unatoč tome album djeluje blago konciznije u odnosu na oba prethodnika, koji su se doduše kitili većom mjerom nepredvidljivog i spontanog razvoja događaja. To je nekako logično. Kroz godine artistički zriješ, a albumi moraju biti refleksija tog zrenja. To znači da među njima moraju postojati jasno uočljivi raskoraci ekspresije tog artističkog zrenja. Repetitor novim albumom dakle ustraju na poljima glazbene vizije obaju prethodnika, zbog čega će im ovaj album njihov položaj jedne od najzanimljivijih alternativnorockerskih postava nove generacije u samoj balkanskoj regiji još dodatno učvrstiti i pomoći im osvajati srca novih ljubitelja takve glazbe.
Repetitor – Beskraj (slušbeni video):
Postava
Boris Vlastelica – vokal, gitara
Ana-Marija Cupin – bas gitara, vokal
Milena Milutinović – bubnjevi, vokal
Produkcija
Goran Crevar
Popis skladbi
1. Suženi snovi
2. Gde ćeš
3. Jataci
4. Kralj ničega
5. Crvena
6. Ako te ikada
7. Beskraj
8. Ekspedicija
