Izvođač: West, John
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 4/5
Ovaj jedinstveni američki vokalist, koji od 1999. pjeva u danskim melodičnim hard rockerima Royal Hunt, a poznat je po suradnji s prog rock legendama Artension, nakon albuma “Earth Maker” iz 2001. objavio je i njegova nasljednika “Long Time… No SIng”, ukupno svoj četvrti solo album po redu. Kao što i sam naslov kaže, album mora nuditi nešto drukčije, svježe. Kao da West želi reći: “Odavno nisam pjevao po svome!” Album je odmak od prethodnika “Earth Maker”, koji je u duhu melodičnog hard rocka i tako puno bliži npr. Royal Hunt. “Long TIme… No Sing” ima vrlo malo veze s Royal Hunt, osim što je West očito uspio unijeti vrlo uvjerljivu europsku emotivnu stvarnost i dubinu kroz melankoličan sentiment albuma. Drugim riječima ”anti-cuker” element, koji Amerikancima često jednostavno nedostaje. Odlično! Najviše zajedničkog ovaj album tako ima sa samim Johnom Westom, a to znači da je dečko disao potpuno slobodno i uspio iz sebe izbaciti album koji pršti svježim vjetrovima i uvjerava u smislu glazbenog izraza umjetnika u njegovoj najdubljoj biti.
Materijal je raznolik, zato prošećimo kroz skladbe “step by step”. Otvaranje je pravi šok, u potpunoj suprotnosti s očekivanim rockerskim šablonama. Riječ je o mračnoj stvari naslova Fade,… brrrrr mračno atmosferična. Gitare su navijene, lagano prljav, aktualno obojen zvuk ih predvodi, ali sve je podređeno melodiji. Nevjerojatno, ali atmosfera podsjeća na onu koju susrećemo, recimo, na albumima Brucea Dickinsona iz razdoblja kemijskog vjenčanja. Zanimljivo je da je vokal pomalo odmaknut tako da dobiva zvuk zamućenosti, što ovu turobnu uvodnu točku još nadograđuje! Atmosferično otvaranje srednje brzog tempa s postupnim stupnjevanjem visoko vibrantnog ugođaja! John West iskusan je glazbenik koji je puno naučio u svojoj glazbenoj karijeri. I novi album svakako donosi koketiranje sa “soul” korijenima u samom pjevanju.
Na ploči nigdje nema nezaustavljivog “hardrockerskog” sijeka, nego je sve podređeno potpunom feelingu. Tako se nevjerojatno uravnoteženo u strukturu skladbi uvlače same klavijature, kao protuteža gitarama, kao djelotvorno npr. u Set Me Free. Govor je bio o osjećaju, o prepuštanju golom osjećaju! Upravo spomenuti atributi rastu za cijeli stupanj više u Give Me A Sign. West u soul tračnicama, upad hammonda, “seventies feel” oživljava i nježno kuckanje gitara, lagano odmaknuto u produkciji tako da instrumenti leže u predivnom zajedničkom suzvučju. Čisti ambijentalni pogodak u sridu! Posebno intenzivno koketiranje sa “soul” i bluesom susrećemo u Highway To Roppongi. Aktualno pak zvuči osobito Over My Head s “funky” gitarom, ali sačuvanom “hard rockerskom” prepoznatljivošću i izvrsnošću dodanih pratećih vokala, koji u pozadini podsjećaju na pravo vračarsko indijansko propovijedanje. Najveće približavanje melodičnom “hard rocku” nudi The One That Got Away, gdje je napokon refren u fokusu same skladbe. Slijedi izvrsna mješavina “popa” i tvrdih rifovskih zahvata Falling Down, kojoj je vrlo blizu Slipping Away, gdje opet kraljuje visok ugođaj, kao posljedica prepuštanja osjećaju. Skladba je atmosferična ljepotica srednje brzog tempa s melankoličnim refrenom koji tjera žmarce niz tijelo! Jedan od šokantnih odmaka na ploči donosi One More Lie, koja graniči s pravim “stoner riffom”, a West nas opet odvodi u svijet potpune tame. Njegov vokal je mutan, gitare glomazne, prljavo hrapave, moderne, refren nosi dašak nelaganje Alice In Chains destrukcije. Šok! Iza nje je smještena udarna balada Better Believe, koja potvrđuje Westovu izvrsnost kao skladatelja. To je pravi atmosferični kontrast One More Lie i ploča opet isplovljava na svoju sunčanu stranu. Ugođaj u drugoj polovici te skladbe spontano postupno raste uz dodane gudačke aranžmane prema novoj dimenziji, sasvim neočekivano. Album zaključuje nježna balada, instrumentalna skladba Puerto Amor s sofisticiranim prepletom klasičnog klavira i nježne melodije na električnoj gitari.
Ovaj je album apsolutno iznenađenje. Krasi ga izniman ambijent, izniman dinamika, iznimna raznolikost, sofisticirani “soul” pristup Westa kojim doslovno užiže kroz ploču. Osim toga, album u svakoj točki zadržava potpunu melodičnost, a istodobno je prožet visokim emocijama, na svakom koraku. To je odmak Westa kao pjevača prema “soul” smjernicama, i to zanimljiv. Riječ je o albumu koji će pri prvom susretu s njim, prvo skrenuti pozornost na sebe instrumentalno, osobito zbog produkcije vokal se pak smjesti u uši tek nešto poslije. Album izrađen uz izniman osjećaj za elementarno, svjež, drukčiji i, što je bit, unikatni Johm West album. Apsolutno najzreliji album Westove solo karijere. I još nešto. Album će biti zanimljiv i Savatage fanovima, jer na njemu sudjeluju Chris Caffery i Jeff Plate (Metal Church, ex- Savatage).
Postava
John West – vokal, solo gitara, prateći vokal
Kevin Hampton – ritam gitara
Chris Caffery – ritam gitara
Lonnie Park – klavijature, udaraljke, bas gitara
Jeff Plate – bubnjevi
Produkcija
John West
Popis skladbi
1. Let Us Pray
2. Fade
3. Set Me Free
4. Give Me A Sign
5. Highway Roppongi
6. Over My Head
7. The One That Got Away
8. Falling Down
9. Slipping Away
10. One More Lie
11. Better Believe
12. Puerto Amor
Trajanje albuma: 48:03
