Izvođač: Dio, Ronnie James
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 2004
Ocjena: 1/5
Hja, ovo je stvarno prava tuga, od koje Dio nisi tako lako očekivao. Mlako i ispodprosječno. Kad slušaš veliki vokal Ronnieja Jamesa Dija, možeš samo kolutati očima i pitati se odakle sva ta eruptivna energija izbija iz njega. Sva ta izvrsnost, kojoj želi doskočiti i koju za uzor uzima svaki drugi mladac koji se okušava u pjevačkom poslu rock glazbe, sabrana je u ovom gospodinu u zrelim godinama. U zrelim godinama, a zaletavo mladenačkog duha. Ronnie James Dio čovjek je koji je, ponajviše svojom karijerom u Rainbow i Black Sabbath, sudbonosno obilježio i definirao tračnice pjevanja u heavy metalu, hard rocku, progressive metalu, kojih se rado drže svi mlađi vokalisti u vlastitom izričaju vokala pri spajanju snage i melodike.
One More For The Road jedina je brza poskočica, napravljena u stilu većine komada s prethodne Dio ploče “Killing The Dragon” (2002). Kratko i podkožno napadno. No toj možemo dodati i sedmu pjesmu Living The Lie pa nakon pregleda ostatka materijala zaključiti da Dio ovaj put doista sanjaju kroz ploču. Svi ostali komadi srednje su brzog tempa. Ploča zbog toga ponajviše pati na razigranosti, jer je dinamika na njoj praktički cijelo vrijeme ista. Ronnie James Dio zato ovaj put sa svojim vokalom, uz svu tu ispjevanu “beat monotoniju”, zvuči jako repetitivno u linijama.
Naravno, Ronnie ipak riče vrhunski, s nesmanjenom žestinom, punom parom kao uvijek i bez griješnih misli koje bi ga vodile u kakve čudesne eksperimente, koji su mu u prošlosti samo naškodili, a njegovim fanovima zagorčavali život, kao što je bila sva ta nespretnost skupljena na ploči “Angry Machines” (1996). Zvuk je inače zavidno živ, a između ritam linije i masivne riffing zavjese učinkovito su stvorene i naglašene zvučna dubina. No kao što kažem, usprkos sviranju i pjevanju s jajima, ploča pati na raznolikosti i djeluje silno monotono. Rezultat toga je da u slušanju “Master Of The Moon” vrlo brzo možeš pasti u zagrljaj dubokog sna. Dosta polutonskog rifanja nađe se na ploči, koje uz svu sporost ritam linije vuče prema nečemu što bi moglo biti čak i doom metal. A to u ovom slučaju samo smeta. Melodični vokal Ronnieja Jamesa Dija tehnički je naprosto previše izrađen i dovršen, a i jednostavno presvjež pa ne pripada u polutonski postavljene riffing okvire.
Svi vi koji ste se tužakali na malo pretjeranu mirnoću ploče “Magica” (2000), neka vam kažem da je u usporedbi s njom “Master Of The Moon” prvoklasni Persen (umirujuće sredstvo) s najgorim mogućim učinkom. Ne, ne, ploča se ne makne nikamo kroz svu svoju minutažu od deset pjesama. “Killing The Dragon” s izvanrednim Dougom Aldrichom (Whitesnake) očito je bio labudova pjesma pjevačke legende. Ovaj put je u postavu uskočio na gitari Craig Goldy, koji je kod Dio već svirao na pločama “Dream Evil” (1987) i “Magica”. Goldy po duhovitosti solaža i riffinga Aldrichu jednostavno ne može parirati, to je činjenica. Osim te zamjene, legendarnog basista Jimmyja Baina, s kojim je Ronnie zajedno trošio školske klupe u Rainbow, zamijenio je odlični Rudy Sarzo, poznat po tome što je osamdesetih djelovao u jednom od najboljih ritam tandema u povijesti rocka, Sarzo/Aldridge. S tim se tandemom u svojoj tadašnjoj postavi mogao pohvaliti sam samcati Ozzy Osbourne. Sarzov potencijal ostao je na “Master Of The Moon” potpuno neiskorišten.
Očito su Dio htjeli napraviti suprotnost ploči “Killing The Dragon”. Komadi u osnovi nisu loši, samo je stupanj ponavljanja i sličnosti među njima sudbonosno i osjetno prevelik. Da su Dio sve te spore komade rasporedili na nekoliko studijskih albuma, tako da su na svakom iskoristili samo dva do tri, to bi bila puno bolja ideja. Za utjehu nam ostaje naslovnica ploče, koja je odlična, sa zlim ljuskavim vragom i staklenom kuglom u njegovim kandžama, koja bi trebala predstavljati mjesec. Taj se vrag igra našim osjećajima, iz dana u dan. Uz monotono sporu “beat” ploču nije teško zamisliti kako lomata i divlja uokolo “comp – comp” te se pritom njiše lijevo-desno. Klimava silueta u tami… Doista nisam mislio da će Ronnie James Dio u svojoj dugoj karijeri ikad napraviti tako strašno uspavano dosadan album, gotovo bez trunke udarnosti, adrenalinske žurbe ili grabežljivo penetrativnog riffinga, koji je na “Killing The Dragon” još djelovao nepogrešivo savršeno. Dio! Zaslužili ste nedovoljnu ocjenu, stoga ponovite još jednom domaću zadaću! Naravno, za to si uzmite dug odmor.
Postava
Ronnie James Dio – vokal
Craig Goldy – gitara
Rudy Sarzo – bas gitara
Simon Wright – bubnjevi
Scott Warren – klavijature
Produkcija
Ronnie James Dio
Popis skladbi
1.One More For The Road
2. Master Of The Moon
3. The End Of The World
4. Shivers
5. The Man Who Would Be King
6. The Eyes
7. Living A Lie
8. I Am
9. Death By Love
10. In Dreams
Trajanje albuma: 46:13
