Don’t Fear The Reaper

0 4

Izvođač: Witchery
Izdavač: Century Media
Izlazak: 2006
Ocjena: 4/5

Pa znate kako to ide. Kad dođe tvoj čas da platiš za sve svoje grijehe, kad osjetiš kako ti zveckaju prstne kosti ledeno okoštale ruke lađara Harona dok ti je polaže na rame, pa se skameniš od užasa koji se odvija pred tvojim očima, s namjerom da te otprati preko rijeke Styx, put besmrtnog kraljevstva mrtvih, gdje ćeš napokon biti oslobođen muka smrtnog i samo jednog života. Aaaaaaaa i brrrrr,… kakvi zanimljivi radikalni prizori! Nakon pet godina mirovanja Witchery se vraćaju s novim plemenitim albumom! Isprva sam se bojao da naslov ploče skriva nesretnu kompilaciju “a tribute to” posvećenu Blue Oyster Cult, ali srećom nije tako! Pet godina za Witchery znači manje od jednog dana pauze, jer bend s novim albumom nastavlja točno ondje gdje je stao sa “Symphony For The Devil” (2001).

Tražite savršen “all – star” projekt? To su Witchery! U Witchery su okupljeni izvrsni glazbeni veterani – instrumentalisti, i to jedinstveni riff majstor Patrick Jensen (iz The Haunted), basist Sharlee D’Angelo (iz Arch Enemy, Mercyful Fate) i bubnjar Martin Axenrot (Bloodbath), koji je nedavno pomagao Opeth na njihovoj koncertnoj turneji. Brzo osvježimo sjećanje. Witchery nastaju 1997. iz ruševina sastava Satanic Slaughter i prije “Don’t Fear The Reaper” izdaju tri studijska albuma i EP, što znači da je razdoblje mirovanja od pet godina za tako relativno mlad bend prilično duga pauza!

“Don’t Fear The Reaper” snimljen je još 2004., ali bend nikako nije uspio sklopiti odgovarajući, za glazbenike dostojan ugovor, pa su ih tek ove godine uzeli pod svoje okrilje u Century Media, gdje su im pomogli izdati novi album. Svakako! Witchery opet bljuju kroz najcrnje misli koje može proizvesti samo ljudski mozak. Bezgranično zlo, prokletstvo, svemirski potop, epidemije najodvratnijih bolesti, glad,… tek su neke od najnedužnijih asocijacija uz nasljeđe novih Witchery. Ukratko, smrt će nas kazniti ili osloboditi, ovako ili onako, sve je stvar osobnog gledišta. Želim reći da je glazba ekstremno zla i crna preko svih osnovnih temelja crnila, a za takve stihove teško je zamisliti bolje glazbenike za njihovo oživljavanje od Witchery. Već uvodna Disturbing The Beast odmah daje do znanja da imamo posla s pravim ljudima na pravom mjestu. Witchery odmah serviraju ekstremno živ zvuk izrazito voluminoznih razmjera, u kojem su instrumenti međusobno maksimalno istaknuti, a istodobno zauzimaju savršenu produkcijsku ravnotežu, kakvu zahtijevaju pravi metalski snovi. Jensen je ponovno uspio dočarati specifičan gitarski zvuk, klasično metalski sirov, vatreno živ, koji krasi prepoznatljivost gitarskih rifova što ih izumljuje. D’Angelova bas linija slobodno struže i zvecka prilično bezobrazno po smjernicama Mercyful Fate, Axenrot briljira u ovladavanju svim bubnjarskim vještinama, a osobito se to odražava u duhovitosti i dinamičnoj eksplozivnosti njegovih prijelaznih “rollinga” te sočnom umetanju dvostruke bas bubnja. Dlake na koži se pri spoju intenziteta ovih pojedinaca odmah dižu uvis, odnosno oštro se naježe. Stigmatized odmah pokaže što Witchery jesu. U osnovi privrženi klasičnim smjernicama velikih pionira metala iz osamdesetih, kojima dodaju neslućene razmjere crne agresije, za što je ponajprije kriv krkljavo bombastični vokal Toxinea, kao da dolazi iz trule lešine zakopane šest stopa pod zemljom. U Draw Blood nevjerojatno potvrđuju vjernost uzorima Judas Priest, jer skladba djeluje kao pravi antipod Judas Priest pjesmama The Reaper ili Victim Of Changes. Naravno da tako zvuči, no pojedini sastavni dijelovi cjeline potresno oživljavaju nešto što se već događalo točno prije 30 godina. Ali naravno, u moderno zbrutaliziranoj verziji. Po atmosferičnoj strani Witchery doslovno uništavaju. Nema skladbe koja ne zaslužuje ocjenu manju od odlične!

Ako tražimo “klišejiziranost” Witchery, što je u njihovu slučaju krajnje nezahvalno i teško opravdivo, što se objektivnosti prema bendu tiče, magnetna igla kompasa možda bi se okrenula prema sastavu poput Old Man’s Child. U Witchery i ovaj put nalazimo elemente ugrađivanja black metal prvina u osnovnu klasičnu heavy metal riffovsku formu. Riffovi su klasični, majstorski, nadahnuto vlastiti i svježi, i svojim te zanosom osvoje u trenu. E pa, ti riffovi su podloženi uglavnom Axenrotovom dvostrukom pedalom, koja mjestimice približava izraz Witchery uzorcima njemačkog old school heavy metala (mislim na sirovost Grave Digger), no rado se dogodi da se sve skupa pretvori u ekstremno zle navale blastova u pozadini, prožetih visokoatmosferičnim sintisajzerima, koji usmjeravaju izraz Witchery prema “black metalu”. Tome se jedinstveno uklapa i vokal pjevača Toxinea, koji iz sebe može izvući growlove što kucaju na vrata “death metala”. Skladbe poput Ashes i Cannon Fodder izravan su dokaz smjelog i odlično uspjelog spajanja spomenutih elemenata. Plague Rider na početku posegne za rifovskim prvinama poput Grave Digger, koje su povampirene kroz otrovnu dimenziju vatreno brutalnog siktanja vokalnog terora i užasa, što ga sije Toxineov vokal. Crossfixation je pak trenutak ploče u kojem se Witchery spuštaju najdublje u vode brutalnih prvina “death metala”.

Ovaj album nosi zarazni “groove” koji te zgrabi od prve i ne pušta. Toga nije sposoban svaki bend. Witchery tako dokazuju da pripadaju samom kvalitetnom vrhu, a “Don’t Fear The Reaper” samo potvrđuje da je riječ o izrazito talentiranim i iskusnim, tehnički besprijekornim glazbenim majstorima. Witchery ludo divljaju. Gmižu smrtonosno i nezaustavljivo i pritom ne poznaju nikakvu milost. Ovo je uništenje bez presedana. Album izuzetne kvalitete u svakoj sekundi koja ti plovi kroz uši. Uvjerljivo bijesan i zao do kosti! “Don’t Fear The Reaper” tako je jedan od najkonzistentnijih metal albuma za 2006. godinu. Po razini izrazito visokog klimaksa, koji je jezivo stvaran, svježini rifovske oštrine, koja će u svakom trenutku demantirati svakoga tko se usudi tvrditi da je u metalu već davno sve izmišljeno. Riffovi imaju velika jaja, dinamika jaše na divovskim valovima. Vokali su u produkciji i izvedbi zapravo neka vrsta novog instrumenta u izrazu cjelokupnih Witchery. Kao da je neki stroj ili robot “nove ere” zaštropotao, sletio svemirskim brodom na Zemlju i poželio je pretvoriti u pustoš bez presedana. Album koji je nepopustljivo zao, stvaran u propovijedi, velik u atmosferi, velik u rifovima, velik u produkciji. Što biste uopće još htjeli!?!? Na ograničenim izdanjima nalaze se i dvije obrade, i to Immortal Death te Legions Of Hades sastava Satanic Slaughter. Dakle, kako rekoh. Zlo je ponovno oživjelo, muhe zuje, zvijer žeđa za krvlju, demoni pakla žanju duše s nebesa i vatrenim cijepom udaraju anđele s neba, nebesa će gorjeti i mrak će prekriti Zemlju. Odavde još nikomu nije uspjelo pobjeći! Pa neće ni vama. He, he, he,… Dobrodošli u zemlju vječnog prokletstva, dobrodošli u svoju vrlo osobnu smrt (ako u nju naravno vjerujete)!

Postava

Toxine – vokal
Richard Corpse – gitara
Jensen – gitara
Sharlee D’Angelo – bas gitara
Martin Axenrot – bubnjevi

Produkcija

Tue Madsen

Popis skladbi

01. Disturbing The Beast (2:41)
02. Stigmatized (4:12)
03. Draw Blood (3:18)
04. The Ritual (4:03)
05. Ashes (4:17)
06. Plague Rider (3:56)
07. Damned In Hell (3:55)
08. Crossfixation (4:09)
09. The Wait Of The Pyramids (3:55)
10. Immortal Death (1:31)
11. Styx (4:54)
12. War Piece (2:22)
13. Cannonfodder (2:37)

Trajanje albuma: 45.58

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići