Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Iron Maiden
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 4/5
Iron Maiden vratili su se sa svojim šƒçetrnaestim albumom (nevjerojatno kako vrijeme leti) filozofski obojenog naslova “A Matter Of Life And Death”. Nakon “Dance Of Death” (2003), inače dobrog albuma koji je, međutim, šepao zbog kroničnog nedostatka novih ideja i blijede produkcije, Iron Maiden su opet napravili onaj klasični album koji je užitak slušati od početka do kraja i u kojem slušatelj pri svakom novom slušanju otkrije nešto novo. Istodobno mogu reći da je ovo njihov najprogresivniji album nakon nezaboravnog “Seventh Son Of A Seventh Son” (1988). To ne dokazuje samo duljina pojedinih skladbi, od kojih je čak šest dulje od sedam minuta, i činjenica da je riječ o njihovu najduljem albumu do sada, nego i kompleksne i razgranate strukture pojedinih pjesama. Album naravno opet ima onaj prepoznatljivi Maiden zvuk koji prepoznaješ na kilometar, a opet zvuči kao nijedan album grupe prije njega i tako je opet nešto potpuno unikatno. Ne sjećam se, naime, da je ijedan njihov album imao tako uravnotežen tijek skladbi kao cjelina, pogotovo kad je riječ o ujednačenoj kvaliteti pojedinih pjesama. Ovdje nema nikakvih primjetnih oscilacija u kvaliteti pojedinih skladbi, ali s druge strane nema ni izrazitih favorita koji bi kvalitetom posebno odskakali od ostalih, kao što je to bilo, recimo, na prethodniku. No, svakako najviše oduševljavaju ona djela u kojima su unijeli nešto novih ideja, koje su spretno ugurali u svoj tradicionalni zvuk uz vješto izbjegavanje pretjeranih, već čuvenih klišeja. Na albumu se osjeti i to da su Iron Maiden zadnjih godina dosegnuli novu razinu zrelosti, što je vidljivo i po ugođaju cijelog albuma i po tekstovima koji u njihovu tradicionalnom stilu preispituju besmislenost rata i organiziranih religija. Album tako predstavlja najuspješniji duhovni povratak grupe u 80-e nakon Dickinsonova dolaska. Ipak, ni ovaj put ne treba očekivati nekakve pakleno jurcajuće marševe tipa “The Trooper”, jer je većina skladbi na albumu uglavnom srednjeg tempa. Iron Maiden su s godinama jednostavno počeli prisezati prije svega na romantiku i liričnost, iako slušatelju u uho i dalje znaju dobro udariti.
Album se otvara gotovo klasično, udarcem nogom imenom “Different World”, koji svojim zarazno melodičnim refrenom i marsirajućim ritmom uspješno nastavlja tradiciju otvaračkih skladbi grupe i slušatelja u trenu zgrabi. Unutar pjesme slijedi obavezno prepletanje tercnih gitarskih harmonija s prepoznatljivim solažama pojedinih gitarista. “These Colours Don’t Run” je napola epsko djelo, još jedno od onih veličanstvenih Maiden stvaralaƒçkih trenutaka koje diktira nenadmošna ritam linija dvojca Harris-McBrain. I ovaj put slušatelj može diviti se Harrisovoj poskakujućoj bas liniji te tradicionalnim rifovima gitarista. Kad nastupe neočekivane gitarske solaže, moći će razlikovati Murrayeve brzoprste skovanke, Smithov klasičan pristup i Gersovo prljavo trljanje žica. Čini mi se da su taj segment ovaj put napokon uspjeli puno bolje iskoristiti, iako taj potencijal vjerojatno nikad neće biti u potpunosti iskorišten. No, naravno, jedan od glavnih elemenata u intenzitetu i dramatici pojedinih djela je nezamjenjivi Dickinsonov vokal, koji je i ovaj put u vrhunskoj formi. Obje prve skladbe po svoj će prilici postati sastavni dio njihovih budućih koncertnih popisa. Slijedi još jedna kompozicija srednjeg tempa, koja je isto tako na dobrom putu da se tamo uvrsti. “Brighter Than A Thousand Suns” ima, za njihove pojmove, prilično sirovog rifanja, koje međutim iznova smiruju suptilne akustične gitarske pasaže i mijenjajući Dickinsonovi vokalni rasponi. Skladba izrazito podsjeća na neko od njihovih starijih djela. I ovdje je glavna odlika Harrisova tutnjeća bas linija i solaže pojedinih gitarista. To je jedan od onih tradicionalnih epova grupe s višedijelnim melodijama koje vam pri svakom slušanju ostave nešto novo. “The Pilgrim” je jedno od zanimljivijih djela na albumu. Otvara ga karakteristično keltsko rifanje i ritam koji se složno izmjenjuje u brzini i intenzitetu. Po duhu je to još jedno klasično djelo koje po gitarskim rifovima najviše podsjeća na neko djelo s početka 90-ih. “The Longest Day” je nedvojbeno Harrisov glavni trenutak na albumu, njegov zveckavi bas ovdje je odlično podmazan, a Dickinsonovo operetno pjevanje jedno je od najboljih na albumu. Ne treba zaboraviti ni fantastične Nickove rolove na bubnjevima. Gitaristi i ovdje pokažu nešto od svojih prljavijih rifova, a nakon Murrayeve solaže slijedi onaj klasični i nepogrešivi keltski Maiden motiv, nakon čega se on složno izmjenjuje sa solažama pojedinih gitarista. Melankolično romantična “Out Of The Shadows” prikazuje suvremene Iron Maiden, koji daju nešto više prednosti romantici i suptilnosti. Na njoj možemo čuti izvanredne tercne pasaže na gitarama. I ovo je jedna od skladbi koje spajaju zrelost s tradicionalnim zvukom grupe. “The Reincarnation Of Benjamin Breeg”, koja je izišla, mogu reći iznenađujuće, i kao singl, ima tradicionalan melankoličan uvod nakon kojeg slijedi za njihove pojmove prilično hardrockersko rifanje, opet s odličnim Dickinsonovim vokalom. Intenzitet skladbe ne popušta i i ovo će djelo svakako naći svoj put na koncertni repertoar, iako tajna Bennieja Bregga i dalje ostaje neobjašnjena. I “For the Greater Good Of God” ima izuzetno lijep i romantičan uvod i opet dokazuje da Maideni s godinama postaju sve veći nostalgičari i romantici koji nikako ne žele konkurirati aktualnim metal trendovima. Kad nastupi melodičan prijelaz, svi najbolji elementi grupe dolaze do punog izražaja. Refren je doduše onaj koji se već mnogo puta mogao čuti u njihovim ranijim djelima, ali skladbu resi priličan varijabilitet uz domišljato izmjenjivanje ritmova, rifova i solaža, a završetak je također vrlo dopadljiv i domišljat. “Lord Of Light” ima klasičnu Maiden strukturu, spor intro nakon kojeg slijedi jurcajući i marsirajući ritam s opsešnim izmjenama rifova. Pojedine solaže unutar ove kompozicije jedne su od najboljih na albumu, a prijelazi ritma kao i uvijek oduševljavaju. Završni ep “Legacy” otvara se nježnim akustičnim uvodom nakon kojeg zgrabi slušatelja pravim keltsko-srednjovjekovnim čeličnim zamahom izuzetne atmosfere i melankoličnim pasažama. Valovanje ritmova i izmjenjivanje pasaža izuzetno je tečno i i ovaj put mogu pohvaliti sva tri gitarista. Skladba dokazuje zbog čega su Iron Maiden oduvijek bili važan čimbenik u razvoju progresivnog metala. Slušatelj koji ih već dugo poznaje donekle opravdano očekuje da je njihova završna skladba najbolja ili barem jedna od boljih na albumu, a “Legacy” tu reputaciju i potvrđuje.
Za razliku od prethodnika, produkcija je ovaj put odlična. Zvuk grupe ovaj je put izuzetno živ i daje osjećaj da je rezultat zajedničkog studijskog nastupa, a ne pojedinačnih snimanja, kako je danas obično praksa. Upravo je to jedan od glavnih čimbenika zbog kojih je ugođaj potpuno drugačiji nego na prethodnom albumu. Maideni iznenađujuće zvuče pomlađeno i daju osjećaj da su nekako ipak uspjeli obnoviti stanje duha koje je već pokazivalo znakove zamora. Vrijedna spomena je i potpuno “retro” naslovnica, koja je prava majstorija, pogotovo u usporedbi s onim 3-D bućkurišima kojima su nas plаšili zadnjih godina, iako su kacige vojnika-zombija mogle biti malo naglašenije američke.
“A Matter Of Life And Death” na veliko olakšanje i veselje njihovih tradicionalnih slušatelja dokazuje da su Iron Maiden i dalje sposobni napraviti album koji se nakon “Brave New World” (2000) može ogledati uz njihova najbolja djela, makar je svakome već odavno jasno da će njihova najbolja djela uvijek pripadati 80-ima. Istodobno se odmah primijeti da imaju poprilično novih i zanimljivih ideja, koje ipak podređuju svom tradicionalnom zvuku, koji nikako ne namjeravaju prodati. Iako već odavno nisu među najmlađim grupama, i dalje su sposobni stvoriti onaj nezaboravni ugođaj koji slušatelja u trenu opčini svojim intenzitetom i izražajnošću, karakterističnom samo za njih. Sve to potvrda je da je “A Matter Of Life And Death” album koji će oduševiti i tradicionalne ljubitelje grupe i osvojiti nove slušatelje, prije svega ljubitelje progresivnih smjernica unutar metala. Energetski obnovljeni Iron Maiden tako opet pucaju od energije i dokazuju da su nakon svih ovih godina i dalje nenadmošni majstori epike, intenziteta i inovacije, čime potvrđuju i zbog čega s pravom zaslužuju naziv najbolje metal grupe svih vremena.
Postava
Bruce Dickinson – vokal
Steve Harris – bas gitara & klavijature
Dave Murray – gitara
Adrian Smith – gitara
Janick Gers – gitara
Nicko McBrain – bubnjevi
Produkcija
Kevin Shirley
Popis pjesama
1.) Different World
2.) These Colours Don’t Run
3.) Brighter Than a Thousand Suns
4.) The Pilgrim
5.) The Longest Day
6.) Out of the Shadows
7.) The Reincarnation of Benjamin Breeg
8.) For the Greater Good of God
9.) Lord of Light
10.) The Legacy
Trajanje albuma: 72:06
