Mjesto: BA – CA Halle / Beč / Austrija
Datum koncerta: 29.08.2006
Broj posjetitelja: 0
Autorica članka: Živa Viviana Doria
U srijedu, 30. kolovoza, s Concert Freakom smo se zaputili u Beč na koncert irskog trubadura Van Morrisona. Zbog moje zaboravljivosti malo smo kasnili, ali moram pohvaliti toleranciju svojih suputnika i nadam se da nisu bili previše ljuti. Ukratko, na kraju smo veselo krenuli prema cilju, kamo smo stigli u poslijepodnevnim satima. Do početka koncerta ostalo je još nešto vremena, koje sam produktivno iskoristila za svoje obaveze u Beču. Koncert se održao u dvorani Ba-Ca u Gasometeru. Riječ je o jednoj od definitivno najboljih koncertnih dvorana, s lijepim arhitektonskim rješenjem i odličnom akustikom. Uvijek je užitak biti tamo i udisati atmosferu tamošnjih koncerata.
U 19 sati publiku je počeo zagrijavati Baum, gospodin s gitarom. Njegov akustični nastup lijepo je primljen.
U 20 sati na pozornicu je izašla brojna (11-člana) Morrisonova prateća postava. Odradili su uvodni dio koncerta i konačno im se na pozornici pridružio i sam gospodin (I)van. Skriven pod šeširom, izbjegavao je kontakt s fotografima, koji su veselo “škljocali” ispod pozornice. Među njima ga je u svoj fotoaparat spretno hvatao i naš Jani.
Ionako vrlo energičnom pratećem bendu, koji su činili uglavnom gospoda zrelih godina i dvije prateće pjevačice, ubrzo se pridružila i posebna gošća – “ljepotica” Candy Dulfer sa svojim alt saksofonom. Odlična glazbenica surađivala je, među ostalima, i s Princeom te pratila Madonnu na turneji. Dok Van s publikom zapravo nije imao nikakav kontakt, ona se pobrinula za veselo raspoloženje svojom razigranom svirkom.
Koncept koncerta bio je drugačiji od onoga na što sam navikla. Van naime nema unaprijed pripremljenu setlistu, nego je glazbenicima usput diktirao koje će skladbe svirati sljedeće, a njihova besprijekorna izvedba samo je potvrdila profesionalnost svih na pozornici.
Morrison je, između ostalog, svirao i repertoar s novog albuma “Pay The Devil”, a uz njega nisu izostali ni hitovi Moondance, Baby Please Don´t Go, Days Like This (to mi je došapnuo Tadej – hvala lijepa). Jedan od vrhunaca koncerta bila je izvedba vječno mladog hita – fenomenalne Brown Eyed Girl, koja je jednostavno ˝moja˝ pjesma, a koncert je veliki glazbenik zaključio veličanstvenom pjesmom Gloria. U vrlo ugodnoj atmosferi točno sat i pol uživali smo u njegovu baršunastom glasu i akrobacijama gospodina klavijaturista. Nažalost, Van je pozornicu praktički bez riječi napustio točno u pola deset i više se nije vratio.
Iako je obično vrlo smetajuće kad glazbenik nema kontakta s publikom, na koncertu Van Morrisona to se jednostavno uzme u obzir, jer je riječ o posve nepredvidljivom glazbeniku, a uz tako vrhunsku izvedbu koncerta na to doista zaboraviš. Uostalom, i austrijska je publika koncert promatrala posve statično. Čak i tijekom zaista odlične izvedbe pjesme Gloria tribine su i dalje mirno sjedile s izrazima kao da se pred njima odvija Labuđe jezero. No, na to smo već navikli. 25-člana slovenska odprava, zajedno sa mnom, bila je oduševljena koncertom. Možda malo ožalošćeni prebrzim završetkom koncerta, ali ipak puni pozitivnih dojmova, krenuli smo natrag prema Ljubljani. Kako je ironično kad se nakon takve večeri, izašavši iz Freakova autobusa, nađeš pred slovenskim ponosom – “koncertnom” dvoranom Hala Tivoli, koja se razmetljivo prazni i još će dugo, dugo, u neodređeno vrijeme, zjapiti prazna, za primjer slovenske koncertne apatije, iako će Deep Purple nakon dugo vremena u nju ponovno doći otresti prašinu ovoga listopada. A što poslije?
