Izvođač: Saidian
Izdavačka kuća: Metal Heaven
Izdanje: 2006
Ocjena: 2.5/5
Saidian, njemački “power metal” sastav koji je prošle godine debitirao pločom “For Those Who Walk The Path Forlorn”, žustro juriša kroz svoje metalne vidike i nazore, a evo ih već s novom pločom “Phoenix”. Glazba? Ništa lakše, pođi sa mnom (kaže Melkijad). Otvara se kao da ti u uho tresne klasičan melodični hard rock riff, koji sjajno razapinje zavjesa sintisajzera u pozadini, a ubrzo se pred nama nađe tipičan Edguy refren Ride On A Pheonix (Stihovi? Tra-la-la i hop-sa-sa:… ashes to ashes, from dust will reborn,… o moja glavo…koliko još puta? Kako djetinjasto!). Praise The Lord je pozdrav sastavima Sonata Arctica i Stratovarius s tipičnom “skandinavskom” solažom na klavijaturama, uz koju pri takvoj brzinskoj demonstraciji možeš završiti čak i s “Parkinsonovom tresavicom”.
Produkcija? Njemačka. Oštre naoštrene gitare koje nose glavninu melodije i pokrivanja zvučne slike. Kontrastno su u pozadinu uklopljene klavijature koje uspješno brinu za atmosfersku podlogu i dodavanje simfonijskog “pompa” u zvuk sastava. Da su klavijaturisti iz godine u godinu sve važniji dio novodobnih metal sastava, potvrđuje i raznovrsna upotreba šarolike palete najrazličitijih zvukova kao punila za pozadinu, ili samih solističkih dvoboja u srednjim instrumentalnim dionicama. Vokal nosi boju koja u najvišim registrima zapravo podsjeća na neku međuvrstu između Tobiasa Sammeta (Edguy) i Michaela Kiskea (ex-Helloween), no Markus Engelfried morat će pojesti još poprilično tanjura žganaca da bi premostio kvalitetu koja ga dijeli od spomenuta dva pjevačka prvaka power metala. Ono što se u zvuku sastava izdvaja su bubnjevi. Za njima naime sjedi Klaus Sperling, koji ima dovoljno specifičan bubnjarski pristup da ga lako prepoznaš, naravno ako poznaješ Primal Fear, gdje je tip nekoć brusio opne. I to nije sve. Bubnjevi povrh svega nose čak i prepoznatljiv Primal Fear zvuk iz “ere Klausa Sperlinga”. Iskreno, i danas mi jako fali u Primal Fear. Ukratko, bubnjanje je odrađeno besprijekorno. Posebno se ističe u najbržim skladbama albuma (npr. Never Surrender). Gitarske solaže prava su brzinska poslastica Paganinijeve škole, a ljubitelji brzinskih utrka silno ćete se razveseliti ponuđenim solističkim dvobojima između klavijatura i gitare. Instrumenti i vokal u produkciji ploče primjereno su posloženi u ravnotežu i kontrastno razgovijetno istaknuti, uz sačuvanu mjeru živosti samog zvuka (posebno bubnjevi i gitare).
Crown Of Creation je srednje brza atmosferična pjesma u kojoj je kao gost svoj vokal doprinio “Mountain King” Jon Oliva (Jon Oliva’s Pain, Savatage). S Jon Oliva’s Pain, kao predgrupom, Saidian su prošle godine na turneji promovirali svoj prvijenac i očito su se s legendarnim Olivom jako zbližili, što je rezultiralo spomenutim gostovanjem. Ništa posebno.
Saidian su nedvojbeno tehnički vrlo kvalitetan sastav. Dečki znaju postaviti riff, napraviti ekspresivan refren i ponuditi izuzetnu mjeru preciznog “interplaya”. Međutim… Sve skupa zvuči previše klišejski. Saidian tako kasne za vlakom desetljeće. Na Edguy ne podsjećaju samo u prvoj pjesmi, nego gotovo uvijek kad se u refren uključe zborovi višedijelnih vokalnih linija (primjerice skladba See The Light). Never Surrender zvuči kao da se križao Primal Fear (riff predrefrena) sa Stratovarius (linije klavijatura u refrenu). Sastav pokušava odvratiti slušatelja od čuđenja nad klišejski zvučećim glavnim motivima dodavanjem bravuroznih solaža, što im uspijeva tek djelomično. The Jester sa srednje brzim glavnim riffom, istaknutim masivnim zvukom sintisajzera, opet je šetnja prema Primal Fear, koju ublažava vokalni pristup, što znači da se u refrenu vrlo brzo opet nađeš u “happy hour with Edguy” (višedijelni vokalni zborovi – refren). Očito dečke kao da razdire želja za dokazivanjem, što dokazuje i preduga ploča! Sastav bi u budućnosti mogao razmisliti i o integraciji snažnijeg vokala.
Sastav je mlad i pun radnog elana. S instrumentalne strane dečki nude zavidnu tehničku kvalitetu, bez pogovora. U tome sve funkcionira. Samo što je prilično nezgodno, jer čovjek vrlo brzo pri slušanju shvati da je riječ o previše očitom utjecanju idejama sastava koji su se pojavili 10 godina prije Saidian i koje Saidian zasad ni u jednom atributu ne uspijevaju nadmašiti. Vidjet ćemo što će donijeti budućnost. Sastav nosi talent, nosi potencijal, ali se još traži. Budimo dakle strpljivi. “Phoenix ” je ploča napravljena za najzagriženije “power metalce”.
Postava
Markus Engelfried – vokal
Markus Bohr – klavijature
Rodrigo Blattert – gitara
Manuel Glassmann – bas gitara
Klaus Sperling – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Jon Oliva – vokal na Crown Of Creation
Produkcija
Vagelis Maranis
Popis skladbi
1. Resurrection (Intro)
2. Ride On a Phoenix
3. Praise the Lord
4. State of Euphoria
5. Fallen Hero
6. Crown Of Creation
7. See The Light
8. Never Surrender
9. The Jester
10. Ride Like the Wind
11. Nine Lives
12. Power And Glory
13. Reign Of Agony
Trajanje albuma: 64.08
