Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Wolf
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2006
Trajanje: 47.33
Ocjena: 4/5
“The Black Flame” je četvrti studijski album Šveđana Wolf. Kao što je to odlučno nagovijestio već njegov prethodnik “Evil Star”, “The Black Flame” nagovještava odmak od klišeja, koje su Wolf na prva dva albuma previše očito posuđivali kroz rifove klasičnih metal sastava, koji su metal zapravo u osamdesetima postavili na noge, i to još odlučnije! Dakle, očitog jeftinog kopiranja rifova velikih sastava ostalo je sada tek toliko da se može svesti na riječ osnovnog zajedničkog nazivnika: “utjecaj”. A to je ono što je apsolutno prihvatljivo i ni u čemu ne oduzima ozbiljnost izdanju. Wolf zvuče utjecajno, a ne više klišejizirano! Spomenuo sam izraz “s početka osamdesetih”. Tko bi naime slušao album “The Black Flame”, a da prije toga nije vidio godinu njegova izlaska, pomislio bi da je album snimljen 1981. ili 1982. Produkcija je izravan skok u zvučno nasljeđe nove britanske vale heavy metala (“new wave of British heavy metal”, skraćeno n.w.o.b.h.m.)! Šveđani su poznati po tome da, baš kao npr. Japanci, danas u svojoj nacionalnoj ponudi imaju nekoliko sastava koji su uvjerljivi revitalisti velikih sastava iz prošlog tisućljeća, i to unutar različitih glazbenih žanrova. Wolf su u ovom slučaju pravi n.w.o.b.h.m. revitalisti, a ipak im je uspjelo odlijepiti se od oznake klišeja, jer njihovi rifovi i s novim albumom postaju sve prepoznatljiviji i vlastiti sastavu, što znači da Wolf s “The Black Flame”, u svojem okviru, zvuče najizvornije do sada. Sastav je promijenio gitarista i bubnjara, što se ništa puno nije osjetilo na samom zvuku i glazbenom usmjerenju Wolf. Ono što zajedničkom zvuku sastava daje najizrazitiji pečat prepoznatljiv je vokal Niklasa Stålvinda, i vjerojatno bi tek s njegovom zamjenom sastav doživio veće stilske pomake, i ne prije.
“The Black Flame” nosi kao suza čiste klasične rifove, koji su raj za sve ljubitelje sastava iz pokreta n.w.o.b.h.m. Pjesme imaju odličan “drive” i eksplozivne refrene koji zvuče trenutačno pompozno oduševljavajuće i posebno originalno, što dokazuje majstorski refren pjesme Black Magic s iznimno melankoličnim, visoko vibrantnim ugođajem koji ti diže dlake na koži bez po muke. Osim toga, kroz pjesme možemo uživati u izravnoj rifovskoj napadnosti, kakvu nudi zlasti Seize The Night , u duhovitosti dionica među kojima se ističu osobito one uhvaćene u pjesmi The Dead, a sve je lijepo začinjeno tercnim harmonijama opsjednutosti sastavom Iron Maiden te sjajno skovanim klasičnim solažama, u kojima se ističe upotreba “hammer-ona”. Jedna od solistički najljepše isprepletenih pjesama albuma je Make Friends With Your Nightmares.
Zanimljiva opaska o atmosferi koju album dočarava jest ta da Wolf zvuče “zlikovački” i da se u stvaranju atmosfere rado zaigravaju s nasljeđem ekstravagancije važnih nositelja “horror-logije” iz osamdesetih, kao što je to bio Ozzy Osbourne u razdoblju albuma “Bark At The Moon” i/ili Mercyful Fate u razdoblju “Don’t Break The Oath”. Ta atmosfera “The Black Flame” učinkovito prožima osnovnu formu aranžmana koji se oslanjaju na spomenuti novi britanski val heavy metala. Dakle “heavy”, agresivno, “old school”, a tu je još, kao jagoda na vrhu slagalice voćne kupe, srhovito opće ozračje albuma.
Dakle, svi koji vam nedostaju stari dobri zvukovi pokopanih i zaboravljenih sastava s početka osamdesetih, ovo je album za vas. “The Black Flame” u svemu zadržava kvalitativnu razinu albuma “Evil Star”. Dakle, ravnopravan je album i zato ne predstavlja nikakav novi korak sastava koji bi bio prijelomne naravi. Važno je pritom ipak zaključiti da Wolf s njim postaju sve izvorniji, što je iznimno dobrodošla i razveseljujuća vijest.
Sastav
Niklas Stålvind – gitara, vokal
Johannes Losbäck – gitara
Mikael Goding – bas-gitara
Tobias Kellgren – bubnjevi
Produkcija
Fredrik Nordstrom
Popis pjesama
1. I Will Kill Again
2. At the Graveyard
3. Black Magic
4. Bite
5. Make Friends with Your Nightmares
6. Demon
7. Dead
8. Seize the Night
9. Steelwinged Savage Reaper
10. Children of the Black Flame
