Izvođač: Weller, Paul
Izdavač: V2
Izdanje: 2006
Paul Weller, poznat kao član i suosnivač dvaju iznimno uspješnih engleskih bendova The Jam i The Style Council te naravno po albumima svoje solo karijere, tako je došao do spoznaje da bi bilo pametno izdati novi koncertni album, treći u karijeri. Albumu je dao naslov “Catch-Flame!”, a za snimanje ga je odabrao baš domaći teren, dvoranu Alexandra Palace u Londonu. Bio je to posljednji dan rasprodane Wellerove turneje po Velikoj Britaniji, točnije 05.12.2005.
Weller je glazbenik naoružan iskustvom do zuba. „Catch-Flame!” je presjek cijele njegove glazbene karijere u kojem Weller nudi svoju osobnu viziju rock glazbe, kojoj je osnova tradicionalni britanski rock, u koji je umiješan soul, bluebeat, dodiri R & B-ja, recimo nekih ranih The Who ili The Faces, a prisutni su i elementi ska glazbe i modernog jazza. Važan je i kao revitalist „moda” (londonskog pokreta, riječ “mod” izvedenica je iz riječi „modernism”, koji su kao životni stil počeli razvijati londonski “teenageri” krajem pedesetih). Wellerov live bend djeluje kompaktno i složno, bez ijednog kiksa. Riječ je o pravom “live” albumu koji odiše profinjenim osjećajem cijele grupe, koja kao čvrsta okosnica prati Wellera i pruža mu oslonac, a istodobno pokazuje izuzetnu fleksibilnost, tako da Wellerova jedinstvena glazbena figura uvijek stoji posve u središtu i tamo maksimalno zasja. Dečki uspijevaju iz živih verzija izvući čak i više nego što nude verzije studijskog materijala Paula Wellera. Često ih začine solažama i kraćim jammovima, što samo potvrđuje koliko je vruće i zagrijano cijela grupa složna oko Paula. In The Crowd je vjerojatno najljepši primjer toga. Skladba s izvanrednim srednjim instrumentalnim dijelom, u koji je uključen čak i bubnjarski solo, što od Paula Wellera zbilja ne bi očekivao. Čovjek je naime cijepljen protiv klišeja. Paul nakon te skladbe ubacuje lepršavu Come On / Let’s Go (As Is Now, 2005) kojom rasterećuje težinu prethodnice, a čarobna magija uhvaćena je u sanjivoj jazz bluesy zavodljivoj Foot Of The Mountain. Šareni redoslijed spomenutih pjesama samo je jedan od primjera dinamično valovitog raspoloženja kroz oba koncertna diska.
Jedan od vrhunaca ovog izdanja uhvaćen je, uz nježno krhku akustičnu Wishing On A Star (orig. Rose Royce), gdje se publika iskaže aktivnim pjevanjem stihova, upravo u završnim skladbama (najslađe je sačuvano za kraj), koje još jednom odlučno dižu masu na noge. Riječ je o klasicima iz Wellerova razdoblja u grupama The Jam i The Style Council: That’s Entertainment i završna A Town Called Malice (obje The Jam) te Shout To The Top i Long Lost Summer (obje The Style Council).
Izbor skladbi na “Catch-Flame” isprva je među Wellerovim fanovima podigao popriličnu prašinu, jer na njemu nisu sve skladbe koje je Paul izvodio na turneji po Velikoj Britaniji. Tako su naknadno izbačene skladbe We All Need Love, Here’s The Good News, Early Morning Rain, Mermaids i Amongst Butterflies. Album je konkretnije zastupljen skladbama (ukupno pet) s ploče “As Is Now” (205), koju je Paul promovirao na turneji iz koje potječe ovaj koncertni snimak.
Tipovo pjevanje je puno, čisto i jasno. Vlada s izvanrednim osjećajem za suptilnost, a posebno je uvjerljiv kad s uživljavanjem unosi prstohvate soula u mirnije skladbe (You Do Something To Me, Wild Wood, The Pebble & The Boy, Wishing On A Star), čime posebno uspijeva oživjeti emocije i prelit ih u stvarnost. Weller je jednostavno savršen Englez. A savršen Englez je svaki melankoličan Englez. Taj profinjeni vokalni pristup izvrsno je pojačan mjestimice baš živčanom razdrndanom gitarom klasične polu-akustične čistokrvnosti otmjenog metalnog zvuka, kao da su je nosili najbolji live albumi solo izvođača sedamdesetih. To je važan kontrast rocka i soula, ako mi je dopušteno biti terminološki površan, a istodobno bizarno slikovit u opisivanju te šarolikosti spomenutog kontrasta.
Kvalitete ovog dvostrukog CD-a kriju se ponajprije izravno u samom izvođenju materijala, a svoje doprinosi i izvanredan odziv publike. Weller tijekom koncerta praktički ne razgovara s publikom i to se ovaj put nikako ne propušta. Koncertni osjećaj je ovdje više nego učinkovito stvoren. Izvedba je dovoljna, atmosfera je rođena.
Ovaj je album idealan za svakoga koga zanima karijera Paula Wellera, a da pritom ne mora posezati za “best of” kompilacijama. Riječ je naime o zgodnom retrospektivnom presjeku kroz Wellerovu karijeru, a ni ljubitelji njegove glazbe neće ni najmanje oklijevati s kupnjom ovog albuma. Uživo Wellerove skladbe udaraju, u izvedbi sa svojom prenesenom osjetilnom dubinom, još intenzivnije i učinkovitije nego studijski materijal. “Catch-Flame!” je uhvaćeni trenutak koji najiskrenije potvrđuje veličinu ovog umjetnika. Izbor koji nikako ne zna i ne može razočarati. Weller ovim albumom dokazuje da nije ostario ni za jednu jedinu sijedu vlas i da udara kao u svojim najrazigranijim danima u The Jam. Album nabijen emocionalnim intenzitetom, kakav danas tek tako ne nalaziš.
Postava
Paul Weller – vokal, gitara
Steve Cradock – gitara
Seamus Beaghan – klavijature
Damon Minchella – bas-gitara
Steve White – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Paul Weller
Popis skladbi
CD 1. (45.14):
1. The Weaver
2. Out of the Sinking
3. Blink & You’ll Miss It
4. Paper Smile
5. Peacock Suit
6. From the Floorboards Up
7. The Changing Man
8. Savages
9. Going Places
10. Up in Suzi’s Room
11. Porcelain God/ I Walk on Guilded Splinters
CD 2. (61.24):
1. In the Crowd
2. Come On/ Let’s Go
3. Foot of the Mountain
4. You Do Something To Me
5. Wishing on a Star
6. Wild Wood
7. The Pebble & The Boy
8. Thats Entertainment
9. Broken Stones
10. Long Hot Summer
11. Shout to The Top
12. A Town Called Malice
Trajanje albuma: 106.38
